Stand up komičar Peđa Bajović klimu i prirodu odlučio je braniti - smijehom. U suradnji s udrugom Terra Hub pokrenuo je projekt #StandUpZaKlimu, koji traje od prvog do posljednjeg dana ljeta. Svima koji na internetsku stranicu www.zaklimu.pedjabajovic.com pošalju primjer neke svoje eko aktivnosti Bajović uzvraća linkom za online gledanje triju njegovih predstava.
Kada doznajemo informacije o klimatskim promjenama i posljedicama koje one izazivaju, a već ih i sami osjećamo, čovjeku dođe da se očajno rasplače. A onda vi u borbu za klimu i zaštitu prirode krenete - smijehom. Zašto, što ste zapravo htjeli time postići i jeste li možda ljude htjeli osvijestiti da bi u konačnici posljedica klimatskih promjena mogla biti i - nestanak smijeha?
Znalci tvrde da je komedija = tragedija + vrijeme. Ja sam okrenuo tu jednadžbu i od tragedije, koja bi nas mogla dočekati, oduzeo vrijeme kojeg imamo, ali ne previše. Tekuća me pandemija podsjetila na ratne 90-e te i ograničenost ljudskog intelekta, pogotovo onog u masama i odlučio sam upogoniti ono što najbolje znam - komediju. Na taj način želim probati barem neke među nama uputiti na promišljanje o puno većoj opasnosti nego što je koronavirus. Vlade i međunarodne organizacije neka to rade na najvišoj mogućoj razini, ja ću onako kako sam navikao “jedan na jedan”.
Iako projekt traje do 23. rujna, koliko ste reakcija dosad primili, što su sve ljudi učinili kao svoj eko doprinos u borbi protiv klimatskih promena i koliko je ljudi besplatno pogledalo tri vaše predstave stan up komedije?
Pomalo sam nespreman ušao u projekt koji je ponajviše u domeni digitalnih komunikacija. Mislio sam da ja najvažnije koliko će ljudi, inspiriranih našim pozivom, napraviti neku mini ekološku akciju, poslati nam dokaz za www.ZAKLIMU.PedjaBajovic.com i na taj način zaslužiti besplatno online gledanje moje tri Full HD video predstave. Međutim tamo su me dočekale kolege i kolegice koji rade u gomili drugih kategorija: doseg, reakcija, interakcije, minute pregleda, pozitivan trend, negativan... Tako da bi moj odgovor bio - puno njih. Divno je vidjeti primjere njihovih ekoloških poteza i akcija, od vrlo inovativnih rješenja za reciklažu otpada, preko povrća iz vrtova koje ljudi imaju, divnih platnenih vrećica koje neki prave, videa vožnje bicikla kroz grad, pa sve do “originalnih” prijedloga da se čovječanstvo mora smanjiti za nekoliko milijarda ljudi. To je bila šala mog kolege iz Mostara, zbog koje sam morao smirivati svoje ekološke kolege u Zagrebu.
Vaš su projekt, slanjem kratkih video isječaka, podržali i mnoge poznate osobe. Čije su vam eko-poruke bile nekako najdojmljivije i zašto?
Iako mi ta neka “celebrity kultura” u kojoj živimo pomalo ide na živce, u ovoj epizodi sam shvatio koliko to doista može biti od velike koristi, a uvidio sam i koliko i takvi ljudi imaju što za reći o zaštiti prirode i usporavanju klimatskih promjena. Prvi mi se javio Tarik Filipović koji je uložio i dodatni napor da u svom videu prođe sve detalje kako se registrirati za ovu akciju, pa onda Anica Dobra koja se pozvala na dublju inteligenciju Majke Prirode, dok je Darko Rundek podsjetio da smo i mi priroda. Prepametna kvizašica Morana Zibar je pobrojala konkretne primjere iz svoje svakodnevice, baš kao i TV novinarka Jasmina Kos, dok je satiričar Domagoj Zovak zavapio da mislimo i na HDZ koji bez ovog planeta ne bi mogao djelovati na svoj način. Njegov kolega iz Beograda, Zoran Kesić, pozvao je da, prije nego se otarasimo smeća - barem đubre odbacimo gdje treba. Zonjo iz crnogorskog The Books of Knjige je jasno i glasno objasnio svoj pesimizam, a tu se našla Dunja Mazzocco Drvar koja je vrlo stručno poručila da je budućnost ili crna ili zelena. Ili je neće biti. Slično je odabrao na morskom molu pokazati i Đelo Hadžiselimović, a spisateljica Korana Serdareviće nam je poklonila vrlo intimnu ispovjed o promjenama, našoj ljudskoj i onoj klime. Edo Maajka je i zapjevao iz maksimirske šume, Silvija Šesto i njezin Kalimero pozvali djecu na razmišljanje, a Filip Andronik je ponosno prikazao malu šumu u nastajanju na svojoj terasi u Sarajevu. Fizičar Saša Ceci je napravio odličnu analogiju onom lampicom koja se upalila u autu.
A što ste vi u svom životu promijenili kako biste pomogli prirodi da se oporavi i koje vam se navike ili potrebe pritom bilo najteže odreći te koja je od tih promjena zahtijevala najviše vremena da je usvojite?
Najteže će mi biti odreći se svog dizelaša. Ta mašina me, u svojih pola milijuna prijeđenih kilometara, vozila sve od Münchena pa do Soluna, od Praga do Rima te po cijeloj regiji nebrojeno puta. Iako ponosan i na njega i na to što sam s njim dostigao, svjestan sam da smo usput napravili jednu samo našu ozonsku rupicu tamo gore. Nasljednik će mu biti ili hibrid ili potpuno električni auto, a potraga za najboljim je u tijeku. Pored toga, najveći su mi izazovi smanjenje konzumacije mesa i odricanje praktičnosti plastične ambalaže. Sve ostalo, poput recikliranja otpada ili gašenja svjetla u stanu te zatvaranja vode, već je odavno ili usvojeno ili na dobrom putu da postane integralni dio svakodnevice.
Vjerujete li da će se ljudi ipak osvijestiti toliko da će na kraju sve dobro završiti, da ćemo spasiti našu planetu i nas same, ili se pribojavate da bi oni najcrnji scenariji ipak mogli postati naša stvarnost?
Mislim da osvještavanje ovog problema raste. Ono što nedostaje jest konkretnija akcija, i tu debelo kasnimo. Po prirodi sam optimist i nekako više vidim budućnost iz serija poput Star Trek, negoli filmova kao što je Mad Max. U ovom drugom je jasno prikazan glavni problem - ljudska pohlepa i nedostatak obzira prema drugima. Nemalo je onih među nama koji misle da se pretjeruje, da su klimatske promjene dio prirodnog ciklusa našeg planeta i da čovjek nema ništa s tim, a neki jednostavno poručuju da je to problem budućih generacija, a ne naš, sad i tu.
Jeste li posljednjih godina, recimo, vidjevši negdje nekoga da čini nešto “protiv” prirode tog nekoga možda opomenuli te apelirali i zamolili da počinjenu pogrešku ispravi?
Ranije sam bio tipični “ćutolog” i manje-više to zadržavao za sebe ili bih frustraciju istrestao na nekoj od društvenih mreža. To više nije slučaj, a to može potvrditi i nekoliko idiota na koje sam se izderao vidjevši ih kako su na ulici skinuli masku i samo je odbacili. Ovaj vaš projekt zapravo ima veze i s Netflixom. Bila je dogovorena suradnja, no onda se pojavila koronala...
Možete li ipak detaljnije otkriti kako je Netflix došao do vas?
Tri svoje predstave - S NOGU*, MUŠKARAC i ROK TRAJANJA - koje sam snimio u Sarajevu početkom prošle godine, producirane su s namjerom da ih ponudim da ih u svoj program uvrsti Netflix koji je imao u planu jači ulazak na naša tražišta, produkcijom svojih i otkupom originalnih lokalnih sadržaja. A onda je došla korona i sad ih još uvijek čekam i strpljivo prihvaćam njihove povremene odgovore, koji su “not yet”. Ipak, nisam samo sjedio skrštenih ruku te je ovog ljeta video moje predstave na engleskom jeziku The Balkan Brain, uvršten u najveći svjetski katalog stand-up comedy produkcije, onaj od Comedy Dynamics iz Los Angelesa i uskoro očekujem prve rezultate gledanosti.
I na kraju, jedno sasvim drugačije pitanje. Rođeni ste u Crnoj Gori, odrastali ste u Srbiji gdje ste završili i osnovnu školu, potom ste 15 godina proveli u Bosni i Hercegovini, a onda posljednjih 19 godina živite u Hrvatskoj. Što vi kažete na posljednje uznemirujuće događaje u Crnoj Gori gdje vam živi dio obitelji, rodbina?
Iskreno, ne osjećam se nešto puno pametnijim od njih tamo koji su po tom pitanju, kao i mnoge obitelji u Crnoj Gori, pola-pola. U takvim okolnostima shvatim da moj vlastiti stav, koliko god po meni bio ispravan, nije rješenje, već ono leži u smirivanju strasti i zdravoj te otvorenoj komunikaciji. Svi znamo koliko smo po tom pitanju jaki pa me iskreno - strah.
Kladim se da kad bi se stand up komičar zval Štef Horvat ovaj portal NIKAD ni slova o njemu ne bi objavil.... ali zemljak, bre. Pa mora se, kaj ne, zaraditi plaću. U kUnama, se razme.