Kada je Giorgio Armani nedavno u Veneciji priredio modni spektakl u sklopu jubilarnog 80. izdanja Mostre, ovaj talijanski kralj elegancije – koji je tijekom godina stvorio snažnu vezu s podužom listom hollywoodskih glumačkih diva – ni trenutka nije dvojio s kojom će prošetati crvenim tepihom, ruku pod ruku. Krasi je ljepota "vile", bljedolik ten, tirkizne oči i platinasta kosa koja ide u korak s njenim dostojanstvenim, ljupkim, damskim karakterom. Ali kad je riječ o talentu, onda se već radi o "aždaji", prvoklasnoj glumici koja skoro pa i nema konkurenciju. Riječ je o Cate Blanchett, njegovoj muzi koja se rado odazvala pozivu dugogodišnjeg prijatelja upravo na mjesto gdje je vežu prekrasne uspomene, mjesto njezina prošlogodišnjeg trijumfa nakon što je točno godinu dana ranije na istom mjestu proglašena najboljom glumicom za ulogu u filmu "Tar" Todda Fielda. Tumačeći ulogu vrhunske skladateljice i dirigentice Lydie Tár, Cate Blanchett stvorila je vjerojatno najimpresivniji filmski lik godine koji joj je nakon nagrade na Venecijanskom filmskom festivalu ubrzo donio i Zlatni globus za najbolju žensku glumicu te dodatno "cementirao" njezin status jedne od najboljih karakternih glumica današnjice. Glumica koja je već ušla u legende, igra glavnu ulogu u svom životu, jednako kreativno kao i na filmskom platnu.
Catherine Élise Blanchett rođena je 1969. u Melbourneu. Roditelji su joj se upoznali igrom sudbine: američki mornarički časnik Robert Blanchett u australskoj se luci trebao zadržati kratko, ali je boravak produljio na cijeli tjedan nakon što se njegov brod pokvario. Tih sedam dana bilo je dovoljno da upozna, zavoli, a potom i zaprosi učiteljicu June Gamble, zanosnu plavokosu Australku. Nakon što se pozdravio s vojnom karijerom, Teksašanin se trajno nastanio u Melbourneu gradeći uspješnu karijeru u oglašavanju, a njegova buduća supruga okušala se u prodaji nekretnina. Djecu su odgajali u liberalnom duhu, bez mnogo pravila i ograničenja, ali su im ukazivali na važnost rada i obrazovanja.
Takav odgojni model polučio je rezultate, pa su sva njihova djeca bila odlikaši u školi. Catein stariji brat Bob danas je uspješan kompjuterski inženjer, a mlađa sestra Genevieve nagrađivana je kazališna kostimografkinja. "Obožavala sam francuski, dijelom zbog svoga genetskog zaleđa. Moj tata, naime, ima francuske korijene: jedan od njegovih predaka navodno je Louis Blériot, prvi avijatičar koji je preletio kanal La Manche", ispričala je glumica koja je kao djevojčica bila zaluđena klasičnom glazbom i virtuozno svirala klavir.
Idilično djetinjstvo nije potrajalo. Kad je Cate bilo samo deset godina, njen obožavani otac iznenada je preminuo od infarkta. "Tog dana svirala sam klavir i pjevušila. Tata je prošao pokraj prozora i veselo mi mahnuo, a ja sam mu se odsutno nasmiješila. Nikad ga više nisam vidjela živog, a najviše me boljelo to što se nismo stigli oprostiti. Godinama nakon toga svaki put kad bih izlazila, premda se radilo o odlasku u obližnji dućan po kekse i mlijeko, grlila bih i ljubila sve ukućane. To se s vremenom pretvorilo u pravi opsesivno-kompulzivni poremećaj. Ako bih, primjerice, nešto zaboravila i morala se vratiti u kuću, ponavljala sam cijeli ritual", ispričala je Cate Blanchett.
Nakon očeve smrti bili su u teškoj materijalnoj situaciji i majka je morala raditi dva posla kako bi prehranila obitelj, stoga se u njihov dom ubrzo doselila baka. "Bilo je to kućanstvo jakih žena. Jadan moj brat sa svima nama! Bilo je divno odrastati s njima, ali to me nije spriječilo da budem buntovna tinejdžerica. Uvijek sam negdje u prikrajku čula majčin glas i on me spriječio da ipak ne prijeđem granice", opisala je Cate i dodala kako joj je majka usadila važnost samopoštovanja.
Najprije je studirala ekonomiju i likovnu umjetnost u Melbourneu, no nakon prve godine studija odlučila je napraviti pauzu i napustiti svoj otok da bi putovala svijetom. Na povratku u Australiju nije se vratila na matični fakultet, nego je odabrala biti profesionalna glumica: upisala se na Državni institut dramskih umjetnosti u Sydneyu i diplomirala 1992. godine.
Iste godine debitirala je na kazališnim daskama u komadu Davida Mameta "Oleanna", o sveučilišnom profesoru i njegovoj studentici koja ga optužuje za seksualno uznemiravanje. Sljedeće godine pojavila se u ulozi Ofelije u hvaljenoj produkciji "Hamleta", a hvalospjeve kritičara donijele su joj uloge Mirande u "Oluji" te Nine u Čehovljevu "Galebu". Na velikom platnu debitirala je 1997. godine u drami "Oscar i Lucinda", a uloga joj je donijela nagradu Australskoga filmskog instituta.
Potom joj je stigla ponuda "preko bare" koja se ne propušta. U drami "Cesta za raj" (1997.) slavni hollywoodski redatelj Bruce Beresford povjerio joj je ulogu medicinske sestre koja za vrijeme Drugoga svjetskog rata padne u japansko zarobljeništvo. Posao je odradila besprijekorno, zasjenivši čak legende Glenn Close i Frances McDormand.
U "Elizabeti", povijesnoj drami Shekhara Kapura iz 1998. godine, maestralno je dočarala tranziciju iz nevine djevojke u nemilosrdnu vladaricu te zasluženo osvojila Zlatni globus i BAFTA-u. Oscar joj je, međutim, izmaknuo iz ruku: uzela ga je Gwyneth Paltrow za ulogu u "Zaljubljenom Shakespeareu". Odluku Akademijinih glasača filmski su kritičari jednoglasno osudili: Gwynethin trijumf otpisali su kao "najzasluženiji Oscar u povijesti dodjele nagrade", a neki su čak išli toliko daleko da su o tome pisali kao o "zločinu stoljeća".
Da bi se pripremila za ovu ulogu, pročitala je sva kraljičina pisma u Britanskoj kraljevskoj knjižnici. "Bilo je nekoliko potpuno različitih rukopisa – gledala sam kako se mijenjaju, od pisma koje je napisala bratu, onih kad je iz zatvora molila za svoj život, do dokumenata naslovljenih francuskom veleposlaniku u njenim poznijim godinama. Rukopis je odslikavao stanja duše, ruka joj je drhtala, razumjela sam nešto za što nemam riječi. Bila je 44 godine na prijestolu, naslućivala sam koliko je osobnih žrtava i odricanja morala podnijeti za sve to vrijeme…"
Glumici koja se već na početku karijere profilirala nevjerojatnom sposobnošću transformacije, hvalospjeve kritičara priskrbile su i uloge u filmovima "Talentirani gospodin Ripley" (objekt požude serijskog ubojice), "Dar" (samohrana majka s darom proricanja budućnosti), "Vijesti iz dubine" (nevjerna žena) i "Charlotte Gray" (pripadnica francuskog Pokreta otpora), a vojsku novih obožavatelja donio joj je angažman u Jacksonovoj trilogiji "Gospodar prstenova" u kojoj je portretirala vilenjačku kraljicu Galadriel. "Zvuči smiješno, ali ulogu sam prihvatila samo zbog šiljastih ušiju koje moj lik nosi. Kao djevojčica bila sam zaljubljena u gospodina Spocka, pa nisam htjela propustiti priliku da izgledam poput njegove životne družice", ispričala je Cate, dodajući kako brončani odljev svojih vilenjačkih ušiju čuva na posebnom mjestu u regalu.
Samu sebe nadmašila je već sljedeće godine: uloga Katherine Hepburn, inteligentne, samouvjerene i često bahate hollywoodske dive u Scorseseovu "Avijatičaru", napokon joj je donijela Oscara, postavši tako prva osoba koja je osvojila Oscara za ulogu osobe koja je osvojila Oscara! Nominaciju za Oscara donijela su joj sljedeća tri filma: u "Bilješkama o jednom skandalu" (2006.) bila je uvjerljiva u ulozi atraktivne profesorice koja se upušta u opasnu aferu s 15-godišnjim učenikom, u filmu "Elizabeta: Zlatno doba" (2007.) reprizirala je ulogu moćne vladarice, a u neobičnoj i kompleksnoj drami "Nema me" (2007.) briljirala je kao jedna od šest inkarnacija neuhvatljivog Boba Dylana (samo su Linda Hunt i Felicity Huffman prije nje bile nominirane za muške uloge).
Iste godine našla se na čelnom mjestu "Forbesove" liste najbolje plaćenih glumaca, među pedeset najljepših ljudi svijeta časopisa "People", a plasirala se i na listu najpametnijih ljudi u Hollywoodu. Odmak od ambicioznih projekata označio je nastup u Spielbergovu avanturističkom filmu "Indiana Jones i Kraljevstvo kristalne lubanje", u kojem je prvi put glumila klasičnu negativku, agenticu KGB-a sa strogim crnim bobom na glavi i oštrim bodežom za opasačem.
VEZANI ČLANCI:
Životnu suputnicu Brada Pitta glumila je u "Neobičnoj priči o Benjaminu Buttonu" (2008.), bizarnoj drami o čovjeku koji se rađa kao starac a umire kao dječak. Snimanje pamti kao iznimno naporno: oboje su, zbog fizičkih promjena koje kroz vrijeme doživljavaju njihovi likovi, sate i sate provodili u rukama filmskih šminkera. "Brad i ja ustajali smo u četiri ujutro, a tek oko deset bismo bili spremni za snimanje. Zbog gumenih maski koje su nam lijepili na lice koža nam je bila u užasnom stanju, pa smo na setu uglavnom raspravljali o hidratantnim kremama", prisjeća se.
No ulogu života po mnogima je ostvarila 2013. godine, u filmu "Jasmine French". Riječ je o hvaljenoj drami Woodyja Allena o šarmantnoj sponzoruši koja se, našavši se na rubu bankrota, useli kod sestre, a Cateina Jasmine istodobno je elegantna i vulgarna, spremna na poniženja, ali i željna nagrade, dobrodušna i pakosna, ukratko, jedan od najfascinantnijih filmskih likova viđenih u novijoj filmskoj povijesti. Posve zasluženo, nagrađena je Oscarom, ovaj put za glavnu ulogu.
Časopis Times ju je 2007. svrstao u 100 najutjecajnijih osoba na svijetu, a Forbes među najuspješnije glumice. Times je klasifikaciju ponovio i 2018. godine. Blanchett kod kuće, uz medalju u čast stotinu godina Australije iz 2001., Cezara za životno djelo i dva Oscara, ima i tri počasna doktorata – sveučilištā Macquarie, New South Wales i onog u Sydneyu. Uistinu, posvećena je mnogim bitkama. Cate je velika aktivistica za ljudska prava, prava LGBT populacije, bori se za očuvanje planete, veleposlanica je dobre volje UNHCR-a, a bori se i za prava ljudi bez državljanstva: snimila je, kao koautorica, seriju od šest nastavaka "Stateless". Na Festivalu u Cannesu 2018. na crvenom je tepihu predvodila protest kolegica protiv seksualnog uznemiravanja, a iznimno glasno su tražile jednake novčane naknade za rad u filmskoj industriji.
I nije samo preokupirana izbjeglicama koji su pobjegli od oružanih sukoba: premda je rat od njezina rodnog otoka tako daleko, one klimatske izbjeglice jako je brinu. Danas ističe kako se "ne može ne primijetiti preseljavanje izbjeglica koje traže utočište i azil, a to ne povezati s klimatskim promjenama, i da se ne može govoriti o sustavnim nejednakostima, zlouporabi moći i nasilju u obitelji, ne vodeći računa o posljedicama na preseljene populacije. I sve je to dio jednog istog problema: pitanja ljudskih prava – koje nije političko, ali je stalno politizirano".
Krajnje zabrinuta za naš planet glumica je u vrijeme prvog razdoblja ograničenog kretanja zbog pandemije s prijateljem Dannyjem Kennedyjem, koji se bavi održivim razvojem, snimila dvije serije o klimatskim izbjeglicama, a usredotočila se na sudbinu majki i djece. Uostalom, kad je bila dodjela Golden Globea prošle godine u Los Angelesu, Blanchett, koja živi u Londonu i nominirana je za nagradu, nije otišla na svečanost: ne putujući avionom dala je svoj doprinos smanjenju emitiranja ugljičnog dioksida. "Sve polazi od ponašanja pojedinca: način putovanja, sortiranje otpada, konzumiranje drveta i plastike", rekla je.
Blanchett sebe ne ubraja među nadarene osobe, nego naprotiv, u one koje su morale natprosječno puno raditi, tj. mnogo uložiti u rezultate. Ali, svjesna utjecaja koji može imati, nedavno je viđena s natpisom "Zaustavite egzekucije u Iranu": njezina produkcijska tvrtka radi s mladom iranskom redateljicom Nur na temu njena egzila u Australiji, što je u neku ruku i u duhu njena angažmana za UNHCR.
"Meryl Streep svoje generacije", kako joj tepaju, nesumnjivo je izbjegla sve zamke koje strelovit uspjeh donosi: umjesto na razuzdanim partyjima, slobodno vrijeme provodi u društvu supruga Andrewa Uptona, s kojim je u sretnom braku četvrt stoljeća, te s njihovo četvero djece: tri sina i kćeri Edith Vivian Patricijom, usvojenom 2015. godine.
Glumica s A-liste, iza koje je velik broj važnih uloga, također je i modna ikona, ambasadorica brenda Armani, uvijek besprijekorna, ali neopterećena izgledom, starenjem i svojim godinama koje su pak često tema njenih intervjua. Hollywood nije uvijek gostoljubivo mjesto, osobito prema ženama i starenju, no Cate Blanchett jedna je od onih osoba koja se ne zamara takvim medijskim pritiskom ni imperativom vječne mladosti. Želi se osjećati dobro u svojoj koži i u tome uspijeva – pa joj se i iz tog, kao i mnoštva drugih razloga, iznova vraćamo kao inspirativnoj ženi.
VIDEO Željko Bebek otkrio kako mu je menadžer grupe Kodeks popravio zube
