U filmu "Smrt djevojčice sa žigicama" redatelja Gorana Kulenovića ulogu policijskog inspektora Mungosa odigrao je Goran Navojec, a upravo je ona ovom poznatom glumcu donijela i nominaciju za najprestižniju medijsku nagradu Večernjakovu ružu u kategoriji za glumačko ostvarenje godine. Navojec se savršeno uvukao u karakter ovog izazovnog lika koji istražuje ubojstvo lokalne prostitutke na otoku.
Je li vas nominacija iznenadila?
Iznenađenje je utoliko što je nominacija za filmsku, a ne televizijsku ulogu. Kako je televizija gledanija od filmova u kinima, tako su i moje televizijske uloge zamjećenije pa mi je posebno drago što je ovaj put film privukao pozornost.
Konkurencija su vam Živko Anočić, Slavko Sobin i Tihana Lazović te Krešimir Mikić i Marija Škaričić. Što mislite o ostalim nominiranima u ovoj kategoriji i koga smatrate najvećom konkurencijom?
To je kao da majku pitate koje joj je dijete draže. To su sve redom meni omiljeni junakinje i junaci. Tko je od njih najveći? Pa to je nemoguće odrediti, to je sam cvijet hrvatskog glumišta. Jedino mogu reći da mi je izuzetna čast da se nalazim u tako probranoj skupini talentiranih i radišnih ljudi.
VEZANI ČLANCI
Nominaciju ste zaslužili zahvaljujući ulozi inspektora Mungosa u filmu "Smrt djevojčice sa žigicama". Kako ste se pripremali za ulogu?
Iz scenarija sam jasno dobio sve karakterne postavke lika. Ono što me jako veselilo bio je rad na rapskom narječju, kojim govorimo u filmu. U glumi ima dosta apstraktnih stvari pa je divno kada dobijem priliku raditi na nečem konkretnom kao što je narječje. Tu mi je jako pomogla profesorica Antonia Peran, koja nam je držala vježbe, ali dosta sam naučio i samo razgovarajući s Rabljanima.
Film se snimao na otoku Rabu. Kakvi su bili uvjeti na setu?
Uvjeti na hrvatskom filmu su katastrofalni. Nema dovoljno novca, što znači da nema ni dovoljno vremena za pripremu. Kasnije nema dovoljno sredstava ni za kvalitetnu promociju filma. Ljudi su na snimanjima sjajni, atmosfera bude odlična, ali puno stvari nedostaje. Na primjer, prikolica u koju se mogu skloniti kada pada kiša ili se u njoj pripremati za svoju scenu. Ipak, kada padne zadnja klapa, na sve se to zaboravi, jer je najvažnije ono što ostane zauvijek – film.
Koliko ste slični inspektoru Mungosu?
Zapravo nimalo nije važno da glumac ima osobnih poveznica s likom. Bilo je likova u kojima sam znao prepoznati dosta sebe pa nisu ispali najbolje na ekranu. S druge strane, imao sam i likove s kojima nisam imao ništa zajedničko pa je ispalo sjajno. Ovdje mi je bilo važno da je to sjajan scenarij sa zanimljivim likom, koji me doista privukao.
Kada smo kod žanrovskih djela, već tri sezone glumite u humorističnoj seriji o knezu Mrkomiru Prvom. Koliko vam je bitno da pričom iz srednjeg vijeka ironično progovarate o današnjoj Hrvatskoj?
Serija je tako koncipirana, a izgleda da je to formula koja funkcionira. Gledateljima je zabavno, a redateljima, scenaristima i nama glumcima jako je drago nešto takvo stvarati. Kod nas ni politička satira, nažalost, nije toliko česta. Možda i zato što nam političari svakodnevno, nažalost, daju jako puno satiričnog materijala.
Postoji li uloga koju nikada ne biste prihvatili?
Nemam ograničenja u smislu neke moralno-političke korektnosti. Kada se prihvatite nekog lika, vi ga kao glumac morate uzeti u obranu. Vi ste njegov jedini kreator, spasitelj, branitelj… Ono što ne prihvaćam su nekvalitetno napisani likovi. Kada je loš scenarij, teško da možete nešto pametno napraviti. Znalo se dogoditi da povjerujem ljudima kada kažu da će se na snimanju srediti scenarij, da će se pokrpati rupe i slično. To se nikada ne dogodi. U ovim svojim godinama znam da je to nemoguće. Zato ne pristajem na scenarije koji mi se ne sviđaju. Doduše, u kinematografiji koja godišnje snima 5-6 filmova nije jednostavno, a ni za egzistenciju poželjno, odbijati uloge.
Koliko vam znače nagrade i koja vam je do sada najdraža?
Suludo je bilo što stvarati isključivo iz želje da se osvoji nagrada, ali ako se dogodi da priznanje dođe, onda je to doista lijep osjećaj. Kao što bi rekao kolega Bogdan Diklić: "To što ti nagrade ništa ne znače, znači da nisi dobio nijednu!" Od osvojenih nagrada posebno mi je draga ona s Vukovarskog filmskog festivala, gdje sam bio nagrađen za ulogu u filmu "Visoka modna napetost", jer smatram da je to moja dosad najkompleksnija uloga. Zanimljivo je da mi je najdraža kazališna nagrada ona na Splitskom ljetu u drami "Ptičice", a iza oba djela stoji Filip Šovagović.
Dolazite li na dodjelu Večernjakove ruže i koga ćete povesti?
Ako mi obveze budu dopustile, sigurno dolazim. A tko će doći sa mnom? Vidjet ću tko će od ukućana biti slobodan.
Ako osvojite Ružu, kome biste je voljeli posvetiti?
Svima onima koji je nisu dobili.
Sve detalje i novosti o Večernjakovoj ruži pratite i na Instagram profilu Večernjakova ruža!
VIDEO Favorit Dore Baby Lasagna upao je kao zamjena: 'A jooj, u što se uvali'
Na vrlo niskim granam je naše glumište i naš film, najveća šteta bačenih novaca hrvatskih građana.