Već je dva tjedna prošlo od katastrofalnog potresa koji je pogodio Zagreb, njegovu podsljemensku zonu i dio Hrvatskog zagorja. Iako se o potresu govori u javnosti, zbog opasnog virusa koji se ne zaustavlja, to je ipak bila i ostala, neću reći drugorazredna, ali zasigurno tema broj dva u hrvatskim okvirima. Naravno, svakog dana se diljem svijeta događaju i razorniji potresi od ovog zagrebačkog, barem po njihovoj snazi. Ali nije baš tako čest slučaj da je epicentar potresa tako blizu milijunskom gradu, kao što je to bilo s ovim zagrebačkim potresom koji sigurno nikada neće zaboraviti nitko tko ga je doživio. Jer zagrebački potres nastao je u zagrebačkim njedrima.
Iako ga stručnjaci ocjenjuju relativno umjerenim, za sve one koji su se tog hladnog nedjeljnog jutra našli u Zagrebu i njegovoj okolici, bio je to sve drugo samo ne relativno umjeren potres. A i šteta koju je izazvao nije umjerena. Prije godinu dana s pravom smo tugovali zbog strašnog požara u pariškoj katedrali Notre-Dame. Taj je požar, koji se također dogodio u korizmeno vrijeme baš kao i aktualni zagrebački potres, na jedan trenutak ujedinio cijeli svijet. A što se dogodilo nakon potresa u kojem je jako teško stradala i zagrebačka katedrala čiji je pozlaćeni križ s desnog tornja zamalo uzeo i ljudske živote u Nadbiskupskom dvoru? S koliko je pozornosti svijet popratio razaranje brojnih zagrebačkih kulturno-povijesnih spomenika, i to napose crkava, muzeja, palača, kazališta, galerija..? Pa stradala je čitava spomenička sredina Gornjeg i Donjeg grada. Teško je stradao i Mirogoj, i to ne samo arkade i crkva Krista Kralja, nego je potpuno devastirano i oko šest tisuća spomenika.
Hrvatski povijesni muzej mora se iseliti s Gornjeg Grada. Ista sudbina čeka i Hrvatski školski muzej. Teško je stradao i Muzej za umjetnost i obrt, baš kao i gornjogradski Hrvatski prirodoslovni muzej koji ima iznimno fragilnu građu. Ugroženo je i krovište Muzeja Prigorja u Sesvetama. Jako je teško stradala i kuća Šenoa posvećena uspomeni na pisca koji je bio posredna žrtva još jednog strašnog zagrebačkog potresa, onog iz 1880. godine. Stradala je zagrebačka Komedija. Teške rane ima i zgrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, baš kao i tamošnja Knjižnica. Puno štete ima i na umjetninama u Gliptoteci. Stradao je Umjetnički paviljon, baš kao i Arheološki muzej koji ima fundus od svjetskog značaja. Bez oštećenja nije prošao ni Etnografski muzej. Evakuiran je Franjevački samostan na Kaptolu čija je znamenita crkva sa zvonikom pretrpjela teška oštećenja. Tu je i bazilika Srca Isusova u Palmotićevoj u kojoj je pao dio svoda rušeći sve pred sobom. Oštećene su i crkva sv. Katarine i crkva sv. Marka na Gornjem gradu, baš kao i Grkokatoličko sjemenište i crkva sv. Marije na Dolcu...
Oštećen je i hram Preobraženja Gospodinova na Cvjetnom trgu. Oštećena je vrijedna crkva sv. Franje Ksaverskog i pripadajući samostan, baš kao i crkve u Markuševcu, Čučerju, Gornjoj Stubici... ili pak drevno svetište Majke Božje u Remetama. Ne može se ući u Društvo hrvatskih književnika na Trgu bana Jelačića. Ne može se ući u palaču Matice hrvatske. Oštećena je i zgrada Ine kao i obližnja zgrada Hrvatskog državnog arhiva, ali i zgrada Državnog arhiva Zagreba koja se nalazi na Gornjem gradu. Nitko ne zna u kakvom je stanju kino Europa, a ono je zatvoreno baš zbog problema sa statikom. Oštećena je i zgrada Hrvatskog glazbenog zavoda koji je pod novom upravom bio na odličnom prokreativnom putu, baš kao i zgrada HAVC-a.
Nabrajati bi se ovako moglo unedogled. Zagreb je grad koji se zbog povijesnih okolnosti mogao podičiti iznimno vrijednom i originalnom graditeljskom baštinom. Prepoznali su to i strani turisti koji ga iz godine u godinu posjećuju sve više. A sada će na sve to na neko vrijeme biti stavljena točka. A Zagreb se (baš kao i njegova okolica) osjeća nekako usamljeno i posramljeno, kao da je sam kriv za katastrofalni potres. Čak ni kurtoaznih izraza solidarnosti (iz inozemstva) nije bilo previše. Nije baš bilo puno prijateljskih gesti, osim onih simboličnih, ali zato nimalo nevažnih iz regije. Kao da je korona potaknula ljudski egoizam i potisnula 'pobratimstvo lica u svemiru'. A Zagreb to nije zavrijedio.
Bitno je da nabavimo milijardu kuna za plaćanje obveza koje smo preuzeli Istanbulskom konvencijom. To je ostavština HDZ-ove Plenkovićeve vlade. Dodatan pad fertiliteta, povijesno iseljavanje, izostanak realnih reformi, cementiranje 556 jedinica lokalne samouprave, cementiranje uhljebljeničko-klijentelističkog mentaliteta. Nisam glup - i SDP i IDS i HNS funkcioniraju isto. Dakle, uz sve obveze koje imamo kako bi sve ovo poplaćali, sada treba nabaviti gotovo jedan posto ukupnog državnog proračuna za genderističku agendu.