Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Premium Analize i intervjui

Vi Hrvati ne znate što imate. Ja i ne razmišljam o tome da se vratim u Englesku

Legendarni Engez, koji je bio u ekipi najveće reagge sastava svih vremena UB40, prije više od 10 godina preselio se u Hrvatsku te sada u Zagrebu otvorio pivovaru
24. lipnja 2016. u 23:00 1 komentara 6735 prikaza
17.06.2016., Zagreb - Pivovara The Garden Brewery. Vlasnik pivovare Nick Colgan i osnivac Garden festivala.  Photo: Igor Kralj/PIXSELL
Foto: Igor Kralj/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/5

Bilo je važnih događaja prošli tjedan u metropoli, većinom vezanih uz politiku. U ovom našem napetom okruženju uvijek je dobrodošlo nešto novo i svježe. Kao da se u Zagrebu i Hrvatskoj odvijaju paralelni životi, jedan u medijima i neki drugi s ambicijom da pokaže kako se bez politike zapravo može. Poznajemo solidan broj stranaca koji su se za stalno nastanili u Zagrebu i Hrvatskoj. Neki prije i više od desetljeća. Jedan je od takvih i Nick Colgan.

Zadarski, a sada zagrebački Englez, kroči prema 13. obljetnici života i rada u Hrvatskoj. Svojevrsna kulminacija priče o tome kako se u Hrvatskoj ipak može, ako tako smijemo reći, bilo je otvaranje njegove nove pivovare na Žitnjaku na kojem se okupilo, oko tisuću ljudi.

– O pivovari sam dugo razmišljao, shvatio sam da je isplativije uložiti u proizvodnju nego u nabavu od vanjskog dobavljača. A i neovisna pivarska scena koja se ovdje razvija također me u tome ohrabrila. Isprva sam razmišljao o tome da pivovaru napravim u Zadru, no zaključili smo kako destinacija za tako veliku investiciju može biti jedino Zagreb – govori nam Nick Colgan dok sjedimo u njegovoj pivnici The Garden Brewery.

Velik je to pogon, očito milijunske vrijednosti, ali i koncept do sada neviđen kod nas. U jednom su objektu pivovara, pivnica i kuhinja gdje se serviraju sjajni Submarineovi hamburgeri. I po tome se vidi da se Englez sjajno uklopio u hrvatski ambijent koji je ipak još nesklon investicijama, iako ne toliko nesklon strancima.

Colgan je na put oko svijeta krenuo kroz glazbu, poznato je da je bio dijelom velike priče o najuspješnijem reaggae sastavu svih vremena, UB40.

– Bila je to duga i krasna priča. Za UB40 radio sam više poslova, jako dugo, uvijek iza scene gdje sam se lakše pronalazio. I kasnije sam ostao vezan uz glazbu, ne više toliko uz produkciju, već više za događaje – kaže Nick koji je i u nastupu i ophođenju pravi profesionalac, uvijek smiren, odmjerenih i preciznih odgovora.

U Hrvatsku je došao na poziv prijatelja. Ispostavilo se, kako bi ostao.

– Bilo je to 2003. godine, išao sam u Zadar posjetiti prijatelja, već vozeći se magistralom vidio sam da je to jedna drukčija zemlja. Iste godine ujesen javio mi je da je slobodna jedna zanimljiva lokacija, no trebalo se brzo odlučiti. Vjerujem u svoje instinkte, nije mi trebalo dugo, prihvatio sam i došao u proljeće 2004. Odmah su za mnom došli žena i djeca – prisjeća se hrvatski Britanac dolaska u Hrvatsku.

Na festival dolaze s djecom

– Nisam znao apsolutno ništa, na onaj pozitivan način da mi je sve bilo novo, ali gotovo ništa odbojno. Ništa mi nije govorilo da sam pogriješio – kaže.

Pitamo ono što pitamo svakog stranca koji dođe u Hrvatsku nešto raditi: birokracija.

– Ljudi su se jako trudili da mi pomognu, da se što brže uklopim, no birokracija je birokracija. Istina je da su FINA i novčarske institucije prespore, puno sporije od onoga na što sam navikao kod kuće. No, kad smo već došli, onda smo odlučili baciti se na glavu. Kao što vidite, ispalo je dobro – opisuje vlasnik nove hrvatske pivovare dio svojih iskustava u poslovnim počecima u Hrvatskoj.

No, krenuo je pa je nakon nekog vremena, 2006. godine, uslijedio i prvi Garden Festival.

– Garden se razvijao generički. Taj prvi u Petrčanama koji smo napravili 2006. imao je tek 300-400 ljudi, nakon čega je organski rastao. Znao sam da će tako biti jer se radilo o lokaciji koja nije korištena desetljećima, a vidjelo se da ima sjajan potencijal, vidjelo se da se ondje može postići instant-uspjeh. Zvali smo ljude iz Engleske, njih je u tim počecima bilo 90 posto, a nakon što su vidjeli kako smo ovdje lijepo proširili priču, sami su se vraćali s drugim prijateljima. Na kraju je Garden narastao na tri i pol tisuće ljudi u svojevrsnoj obiteljskoj atmosferi. Na festival se vraćaju ljudi koji danas imaju djecu, to je taj obiteljski duh koji se razvio, o kojem govorim. No, to je ujedno i ključ uspjeha u drugim stvarima. Nije tako samo u Hrvatskoj, gdje god radili morate si stvoriti ekipu sposobnih ljudi kojima istodobno možete potpuno vjerovati – kaže Colgan.

Od Garden Festivala Nick Colgan napravio je brend koji je danas daleko više od samog festivala. The Garden Lounge je u Zadru, The Garden Resort u Tisnom, pa onda i klub na otvorenom Barbarella’s u Pirovcu koji je Englez nazvao po klubu u Birminghamu, prvom takvom mjestu koje je kao mladić posjećivao. I sada pivovara.

– Zadar doista volim i smatram ga drugim domom. No, sada kada su djeca otišla na školovanje, oboje idu u školu u Engleskoj, te kada smo zaokružili desetogodišnji ciklus Garden Festivala, nekako je bilo vrijeme za promjenu. Iskreno, ljeti je Zadar sjajan, no kada zahladi ipak je to druga priča, pogotovo sada kada su djeca otišla. Također, Zagreb je za nas ipak bio nešto novo. Nije da nisam dolazio i prije, zbog posla sam povremeno znao dolaziti, no primjetno je kako se u posljednje tri godine ovdje dogodila stanovita promjena, slično kao i u Zadru u proteklih deset. Kada sam stigao, bio je ondje samo jedan supermarket, a pogledajte danas – objašnjava Colgan zašto se odlučio preseliti u Zagreb i pokrenuti novi posao.

– Ovo je sada mjesto u kojem se može živjeti, nisam bio siguran hoćemo li doista uspjeti s pivovarom, pogotovo u ovakvom konceptu. No, činjenica je da se u Zagrebu može raditi svih 12 mjeseci, na obali je taj prostor značajno sužen. Ljubitelj sam svega zanatskog, očito i piva, za koje vjerujem da će biti sjajno prihvaćeno na našim destinacijama u Zadru, a u Zagrebu se na tom planu u tih posljednjih par godina dogodila prava mala revolucija. Neće ovo biti samo pivovara nego i mjesto okupljanja ljudi koji razmišljaju na sličan način, koji u zanatstvu traže originalnost a kroz to i uspjeh – govori Nick Colgan ističući kako je u Hrvatskoj upoznao mnoga lijepa mjesta.

Trebalo nam je pet mjeseci

Podjednako su mu dragi i Split i Istra gdje u Motovunu kuću ima i njegov partner David Plant. Ipak, Zagreb je središte, metropola s dovoljno mogućnosti da se i promijeni u nekom pozitivnom smjeru.

– Nama je za gradnju pivovare trebalo pet mjeseci. Znači, za sve ukupno, dobivanje potrebne dokumentacije, nabavu opreme i angažiranje ljudi. To je kratak rok koji izravno svjedoči o tome koliko su se ovdje stvari promijenile u pozitivnom smjeru. A riječ je o izuzetno kompliciranom objektu s kakvim nitko, pa ni mi sami, nije imao iskustva, pa tako nije bilo apsolutno nikakve garancije da ćemo i uspjeti. Ovdje sam dobio prostor koji omogućuje niz dodatnih aktivnosti koje su zapravo pravi smisao pivovare, bit će ovdje festivala piva i hrane, street fooda, drugih vrsta zanata. Želimo da pivovara bude nešto puno više od običnog pogona i prateće logistike. Nadamo se da ćemo se u njoj približiti onom duhu kakav smo imali u Gardenu. Imamo vremena ali i strpljivosti, ovo je desetogodišnji projekt – približava nam svoje planove.

Jedan je problem s kojim se Zagrepčani možda mogu lako identificirati Nick Colgan imao kada je došao živjeti u naš glavni grad.

– Teško sam pronašao stan! Već sam izgubio svaku nadu i pomirio se s time da ćemo živjeti u ovom mobilnom domu – govori nam spuštajući tendu s atraktivne retro pokretne kućice čije je projektiranje naručila NASA još u doba kada je njezin svemirski program bio aktivan i ambiciozan.

– Imamo ih pet, ostale su u Tisnom, uopće nije loše živjeti u njima. Gradili su ih za astronaute koji su mijenjali mjesto prebivališta. No, onda se dogodio neočekivani splet okolnosti, slučajno sam upoznao nekoga u jednoj agenciji za nekretnine i uspio doći do stana kakav sam otprilike želio, na Tomislavovu trgu. Sjajno je, a kako smo jedan značajniji dio godine u Zadru, izbjegavamo i dobar dio briga oko parkiranja i sličnih stvari koje su za Zagreb simptomatične – kaže.

The Garden Brewery doista jest kompliciran projekt, dozvole i dokumentacija za takvo što su brojne.

– U ovih sada već više od 12 godina koliko sam ovdje jednostavno se ponovo ispostavilo točnim ono što sam naučio još prije. Za projekt ovakvih razmjera morate imati prave ljude, a mi smo ih imali pa je za ono što inače traje dugo nama trebalo znatno kraće vrijeme. S godinama sam ih u Hrvatskoj uspio naći jer ih naprosto ima, no teško dolaze do prilike da to i pokažu – kaže Colgan, kojemu je logično da o Hrvatskoj ima pozitivno mišljenje s obzirom na to da je ovdje već gotovo 13 godina.

– Prije svega, vrlo brzo sam shvatio da je Hrvatska sigurno mjesto za odrastanje, djecu doista nisam morao slati nigdje drugdje. Hrvatska i njezini gradovi daleko su od zapadnih metropola gdje ipak treba obratiti pažnju kuda se krećete. Ovdje nečega takvog apsolutno nema, možete kamo god i kada hoćete, na biciklu ili pješice, sasvim je svejedno. Doista, Hrvatska je jedno od sigurnijih mjesta u kojima možete biti, a znate da sam proputovao mnogo zemalja – uvjerava nas organizator jednog od najuspješnijih festivala na našoj obali.

Brojne su i druge prednosti koje sami rijetko uočavamo, a navikli smo da ih prije nas uoče stranci koji dolaze živjeti u Hrvatsku.

– U pravu su oni koji vam kažu da zapravo ne znate što imate. Pogledajte, do obale je tri i pol sata vožnje, rijetko je mjesto na jugu do kojega ne možete otići i vratiti se u jedan dan. K tome, dva sata sam od Londona, avionom normalno, no samo dva sata. U blizini su gradovi poput Ljubljane, Budimpešte, Beča, također i Italija, baš sam neki dan bio u Bologni do koje se odavde doista lako stiže. A onda su tu povijest, otoci kakve rijetko koja zemlja ima. Ništa od toga ne bi se trebalo uzimati zdravo za gotovo, to su stvari koje treba shvatiti kao velike prednosti koje trebate kapitalizirati – govori i otkriva koje je mjesto za njega jedino u kojem bi možda mogao živjeti osim Hrvatske.

– Nisam pretjerano razmišljao o tome da se vratim u Englesku. Odem tamo jer mi je ondje dom, no ovdje mi doista ne nedostaje ništa zbog čega bih morao razmišljati o povratku u nekom trenutku života. Ali, izuzetno volim Meksiko! Bio sam nekoliko puta u Oaxaci gdje je sjajno. Da me pitate, ovako bih rasporedio svoj život; sedam mjeseci u Zagrebu, tri mjeseca na obali i dva mjeseca u Meksiku, tako bi izgledao moj idealan život. Nije ni Meksiko predaleko u današnjim uvjetima, tko zna možda u nekom trenutku to i ostvarim – otkriva nam svoje skrivene želje poslovni čovjek iz Engleske sa stalnim boravkom u Hrvatskoj.

Nema uspjeha preko noći

– Ono što vam nedostaje kako biste u svojoj zemlji doista uspješno i živjeli jest razmišljanje bez kojeg se ne može zaista uspjeti. Materijalna korist nužno ne označava i životni uspjeh, ona dolazi ionako ukoliko se bavite onime što doista volite. Ako ne uživate u onome što radite, onda je teško moguće da ćete postići neki značajniji uspjeh. Jasno, nitko vam ništa neće dati badava pa je upornost ona stvar koja vas mora uvijek pratiti, ne treba nikada odustajati. Ovdje ljudi vole vjerovati da uspjeh može doći preko noći. Da, ali to su doista rijetkosti. Trebat će vam još neko vrijeme da se oslobodite od navika iz socijalizma, teških događaja iz rata, moguće je da će vam za to trebati generacije. Također, primjetno je kako uspješni ljudi ovdje nisu baš popularni, uspjeh se bezrazložno podcjenjuje umjesto da se nastoji izjednačiti ili nadmašiti. Uspjeh je kada napredujete. I nije samo ovdje tako, vidio sam to i drugdje. Zato sam odabrao zanatstvo, u kojem takvog razmišljanja nema, svatko će vam izraziti podršku, kao što je bilo i u mojem slučaju, pivari su nam rado pomogli – zaključio je Nick Colgan.

sprovod za 30 ljudi
Svijet se danas oprašta od princa Philipa: Kraljica naredila da se braća Harry i William razdvoje
G
PASTELNO PROLJEĆE
Guess nagradni natječaj - uslikaj svoju kombinaciju i osvoji nagrade!
  • Avatar TAJSAM
    TAJSAM:

    Hvala na pohvalama, napokon da i Englezi vide da smo dobar narod a ne neko pleme koje treba uništiti. Pozdrav dobrim ljudima