Veliki kongres europskih pučana na Malti, najveće europske političke obitelji desno-centrističkog, demokršćanskog usmjerenja koja uključuje 79 pučkih i partnerskih stranaka iz 41 zemlje, bio je idealna prilika da se analizira i primijeti koliko politika Andreja Plenkovića, šefa HDZ-a i predsjednika Vlade, na Hrvatsku preslikava politiku Europske pučke stranke.
I odmah zaključak: Plenkovićeva politika, poruke i stavovi, posebice na međunarodnom planu, gotovo u potpunosti zrcale, odnosno kopiraju politiku EPP-a! Jedan potpuno banalan, ne toliko važan, ali iznimno slikovit primjer koji nabolje dočarava Plenkovićevu čak i štrebersku dosljednost u prenošenju europskih poruka jest i njegova famozna izjava o novom “kohezivnom narativu”, koja je upisana kao još jedan “plenkizam”, ali zapravo je sintagma koju koriste europučani, konkretno i u rezoluciji o Rusiji (velikom vanjskopolitičkom neprijatelju Europske unije).
Premijera Plenkovića nismo najbolje razumjeli ni kada se na početku svog mandata, za posjeta Ukrajini, zamjerio Rusima izjavom da će Hrvatska svojim iskustvom pomoći Ukrajini u mirnoj reintegraciji, nije nam bilo posve jasno zašto Plenković, a prije njega Davor Ivo Stier, kada je još kao europarlamentarac govorio kako ruski novac ne smije ući u hrvatski energetski sektor, toliko zazire od Rusa.
Strah od Živog zida
No kada se pogleda rezolucija naslovljena “Ruske dezinformacije podrivaju zapadnu demokraciju” koja je, među ostalima, usvojena na kongresu EPP-a, posve je jasno da je Rusija za EU “državni neprijatelj br. 1”. Stječe se dojam da nam je za upoznavanje i shvaćanje našeg bruxelleskog premijera bio potreban makar kraći tečaj bruxelleske politike. Rusija je u rezoluciji EPP-a opisana da svojom propagandom, dezinformacijama i kontinuiranom potporom antieuropskim političkim snagama podriva europski projekt, transatlantsku suradnju i zapadne demokracije u cjelini. U rezoluciji se upozorava da je kriza koju su hibridnim ratovanjem izazvali Rusi dosegnula alarmantnu razinu. Stalna ruska nastojanja da manipuliraju stvarnošću, pa čak i da se miješaju u demokratske izbore u zapadnim zemljama, apsolutno su neprihvatljiva, kaže se u rezoluciji. Pritom je naglašeno da je hibridni rat, dakle rat dezinformacijama, propagandom i plasiranjem izmišljenih vijesti, integralni dio napada ruskog predsjednika Vladimira Putina na Europu. U rezoluciji se zato traži da Europska unija postavi učinkovitu strategiju suprotstavljanja ruskom hibridnom ratu. Što prije EU prihvati stvarnost da je Kremlj u otvorenom ratu protiv vrijednosti zapadne demokracije, prije će pronaći pravi odgovor i pravu politiku kojom će blokirati ruski propagandni rat, apelira se u rezoluciji.
Osim Rusa, još je jedan veliki neprijatelj čelnika EPP-a koji su u najvećem dijelu i čelnici političkih tijela Europske unije – populizam. Gotovo da nije bilo govornika Europske pučke stranke, ali i vodećih ljudi Europske komisije, Europskog vijeća itd. koji nisu istaknuli populizam kao jednu od najvećih političkih prijetnji, a to su posebno prisnaživali odlukom Velike Britanije da izađe iz Europske unije, što je odluka donesena uglavnom na lažima populističkih političara.
I Joseph Daul, predsjednik Europske pučke stranke, i Jean-Claude Juncker, predsjednik Europske komisije, i Manfred Weber, šef Kluba europučana u Europskom parlamentu, isticali su populizam kao najveću prijetnju demokratskim sustavima. I Andrej Plenković u Saboru je otvoreno kritizirao populističke istupe i poručivao da će učiniti sve kako bi se rast populizma, odnosno neodgovornog obmanjivanja birača zaustavio. Hrvatska je suočena s rastom stranaka poput Živog zida koje su antisistemske, antidržavne, “antiprotivne”, ali najviše su upravo stare stranke (HDZ i SDP), pa tako i u Europi njihove tradicionalne stranke, pridonijele rastu takvog populizma. I u krugu premijera Plenkovića često se plasiraju neslužbene informacije o tome da se takav populizam mora zaustaviti, a posebno su zabrinuti što SDP-u pada rejting (premda je zadnja anketa donijela rast Davoru Bernardiću) jer bi taj prostor dodatno mogao iskoristiti Živi zid.
Europski čelnici u strahu od populista na Malti trudili su se uvjeriti da su oni u stanju rješavati probleme i nuditi rješenja, dok populisti samo govore o problemima. Skori izbori u Francuskoj, ali i u Njemačkoj isticani su kao ključne operacije na kojima europučani ne smiju dopustiti pobjede populista. Zanimljivo je da su europučani išli toliko daleko da su i svoje suparnike iz lijevog tabora, socijaliste, optuživali za populizam. Tako je istaknut primjer da socijalistički kandidat u Bugarskoj, koja je prije nekoliko dana imala parlamentarne izbore, tvrdi da je demokracija kao oblik političke vladavine donijela probleme.
Europarlamentarci premijeri
No, kada se prati rasprava europučana i kada se slušaju kritike koje oni upućuju svojim političkim oponentima, barem što se kongresa EPP-a na Malti tiče, to je čista kamilica u odnosu na politička vrijeđanja koja se mogu čuti u domaćoj politici. Jedna od “većih” uvreda bila je kada je glavni tajnik Europske pučke stranke Antoni Lopez-Isturiz, htijući naglasiti grandioznost skupa EPP-a koji je okupio više od 3000 ljudi, rekao da socijalisti ne bi mogli okupiti ni pošten nogometni tim da nešto organiziraju. No najveću političko-stranačko-drugarsku diverziju, s naglaskom da pomalo ironiziram, izveo je na Malti premijer Andrej Plenković. Priča ide ovako. Na Malti su na vlasti laburisti, dakle oponenti europučana. Premijer je od 2013. godine Joseph Muscat, lider stranke laburista i bivši član parlamenta EU. Maltu uskoro očekuju parlamentarni izbori pa je Partit Nazzjonalista, koja je bila domaćin kongresa EPP-a, u kampanji za te izbore. Plan je da Simon Busuttil, šef stranke nacionalista, europarlamentarac i vođa oporbe na Malti, postane novi malteški premijer. Osim što Malta trenutačno predsjeda Europskom unijom pa je to vjerojatno glavni povod odabira Malte za veliki skup europučana na kojem je bila i kancelarka Angela Merkel te niz šefova Vlada iz redova EPP-a, drugi razlog jest i taj što malteške pučane očekuju izbori pa im je takva podrška stranaka iz njihove političke obitelji veliki plus u kampanji.
Večer prije početka kongresa EPP-a goste su u hotelu Hilton dočekali Manfred Weber, Joseph Daul i David Casa, čelnik malteške delegacije u EPP-ovoj grupi u Parlamentu EU. Glavna poruka Maltežana te je večeri bila da imaju jednu od najkorumpiranijih vlada i da mole svoje kolege europučane da im pomognu svrgnuti Muscata s vlasti. I ne samo to. Manfred Weber poručio je kako se nada da će Simon Busuttil po uzoru na Andreja Plenkovića, koji je od europarlamentarca postao predsjednik Vlade, također uskoro postati malteški premijer. I dok su Maltežani zdvajali o najkorumpiranijoj vladi, glavni tajnik EPP-a Lopez-Isturiz, ali i ostali čelnici iz EPP-a sutradan su na novinskoj konferenciji javno i službeno apelirali, naravno u kontekstu političke kampanje Simona Busuttila i stranke nacionalista, da šefovi vlada iz redova EPP-a koji su na Maltu došli na kongres EPP-a ne idu u posjet premijeru Muscatu. Koji je pak navodno očajnički tražio da mu netko od sudionika kongresa EPP-a dođe u posjet i slika se s njim. I u službeni posjet na razini dvaju premijera, unatoč kampanji i apelima EPP-ovaca, ali i kritikama o najkorumpiranijoj vladi, kulerski je otišao naš premijer Plenković! Taj je susret dvojice premijera tim zabavniji što je Plenković na kongresu EPP-a u više navrata, od najviših “funkcionara”, istican kao uzor i politički model koji EPP želi slijediti i s ostalim svojim kandidatima. Formula od europarlamentarca do premijera jako im se svidjela. U krugu Andreja Plenkovića ne vide ništa sporno u službenom posjetu premijeru Muscatu, nego navode zajedničke teme i probleme koji povezuju Hrvatsku i Maltu te poručuju da je Plenković u taj posjet došao kao premijer na poziv premijera Muscata. I nitko Plenkoviću nije službeno ni javno zamjerio tu “političku diverziju”, no kuloarski su se čula šaputanja i čuđenja tom potezu.
Orban ili Angela Merkel?
No unatoč toj političkoj akrobaciji, za koju nisam sigurna je li mi simpatična ili čudna, premda je u skladu s Plenkovićevom agendom o inkluzivnosti pa ima smisla da je kao premijer iznad politikantstva i političkog nadmetanja, Plenković je među EPP-ovcima velika zvijezda. Europučani cijene što se iz redova Parlamenta EU vinuo u premijerske dvore, a Manfred Weber stalno je Plenkovića isticao kao poželjan model. Čak se na središnjem događaju europučkog kongresa našalio da u EPP-u imaju tajni plan da nakon Plenkovićeve pobjede na izborima u Hrvatskoj i nakon pobjede Simona Busuttila na Malti, u koju je unaprijed uvjeren, naprave klub bivših europarlamentaraca, a sada premijera. Na summitu je rekao da je prvi cilj okupljanja europučana razgovor o budućnosti Europe, a drugi podrška Busuttilu u kampanji za parlamentarne izbore.
Budući da je jasno istaknuto kako su europučani došli dati podršku Busuttilu, koji pak ima jednako smirujući i sedativni učinak kao i premijer Plenković, možda se i sam premijer nakon tih riječi malo načudio svom potezu. Ipak, Plenković je na kongresu europučana dobio zaista velik pljesak i dojam je da je “faca” među europučanima.
S druge strane, to su sve njegovi kolege iz Parlamenta EU, pa se i sam našalio, nakon tog pljeska, da je to jedan od razloga zašto je dobro biti bivši eurozastupnik. Dojam je i da se Plenković najugodnije i najbolje osjeća baš na europskom terenu, na toj jednoj hijerarhijski višoj razini politike, nego na skupovima HDZ-a kada obilazi Hrvatsku. Plenković naprosto nikada neće biti političar koji bi gazio po terenu i uzvikivao parole, njemu više leže formulacije poput “novog kohezivnog narativa”. Gledajući kako u “europskom moru” pliva kao riba u vodi, teško se oteti dojmu da mu je pozicija hrvatskog premijera tek odskočna daska za moguće buduće pozicije na razini Europske unije. To je zasad tek moje osobno nagađanje, ali to je ambijent koji Plenkoviću odgovara i u kojem se najbolje snalazi. Ako se realno sagleda sam kongres EPP-a na kojem je bilo oko 3000 sudionika, tu su uključeni i razni nestranački stručnjaci, mediji itd., te da se uz ime domaćina skupa Simona Busuttila od svih sudionika spomenulo još samo ime Andreja Plenkovića, onda i to nešto govori.
I još koja o pravim autoritetima summita Europske pučke stranke: već je uvriježeno da je “zločesto dijete” EPP-a Viktor Orban, možda sad i Plenković zbog Muscata dobije tu etiketu, makar nestašnog političara, ali Orban, koliko god tvrd i nedemokratičan bio, vrlo jasno izražava svoje stavove. Orban, Merkel i Plenković bili su među šefovima vlada iz redova EPP-a, i kada se Orbanov govor usporedi s onim Angele Merkel, koja je bila neprijeporna zvijezda, iz njenih se rečenica teško izvlači koja snažna poruka. A Merkel govori srčano i impresionira tim više što je najmoćnija političarka među europučkim političarima, a i najmoćnija žena Europe uopće, no njene poruke ne udaraju direktno u glavu. Za razliku od nje, omraženi Orban bez ikakva ustezanja šalje poruke da su migranti trojanski konj terorizma, da je europska politika prema migrantima promašena, da je bila promašena politika prema Bliskom istoku i sjeveru Afrike... On je jasan u svojoj artikulaciji, svidjela se ona nekome ili ne, dok je Angela Merkel u porukama vrlo blijeda...
>> Plenković i Weber u Klubu zastupnika HDZ-a razmatrali scenarije iz Bijele knjige EU
>> HDZ nakon Šljivančanina ne diže glas protiv Vučića u EPP-u
suma summarum, Plenković i ostali eurpofili grade političke konstrukcije bez ikakvih pravih temelja...mržnju prema Putinovoj Rusiji, koja bi trebala pobuditi nekakve integrativne europske osjećaje, ne djeli veći dio europljana...valjda će uskoro tu projekciju morati prebaciti na Turke... S druge stranerane mora se priznati na im zbivanja idu na ruku, Britanci više ne smetaju, Trump ih je gurnuo u moguće osnivanje nekakve europske vojske, Le Pen teško da može pobjediti, Beppe Grillo i nije baš neki pravi euroskeptik.... jedina prava nada za europljanje je promjena vlasti u Njemačkoj, koja bi mogla odvesti rigidne eurofile ala Plenković u ropotarnicu povijesti i uspostaviti temelje jedne možda solidarne unije, koja bi postala stvarna država sa euro-obveznicama... Meni je potpuno je nezamislivo da je netko za euro, poput Merkel i sljedbenika tipo Plenković, a da se istovremeno protive euro-obveznicama... To su lažni europljani i gori su od populista.