Američki Centar za kontrolu bolesti i prevenciju (CDC) izbacio je iz svojih preporuka liječenja sindroma kroničnog umora pojačano vježbanje i psihoterapiju.
Dva su to uobičajena “recepta” koja dobiju pacijenti sa sindromom kroničnog umora, a nakon niza pritužbi i prijava kako takva preporuka zapravo pogoršava stanje oboljelima, CDC ju je uklonio iz svojih podataka. Taj je potez rezultat višegodišnjeg pritiska na tu ključnu američku zdravstvenu instituciju koja je ovim “brisanjem” terapije i formalno priznala da lijeka – nema. Da za bolest ne postoji rješenje rijetko je kad dobra vijest, no kod sindroma kroničnog umora upravo ona znači svojevrsni restart, priznanje da ne postoje studije niti znanstveni dokazi kako će vježbanje ili psihoterapija pomoći oboljelima. Štoviše, neki su američki mediji navodili i izjave pacijenata koji su dokazivali kako bi im se uslijed takve terapije stanje – pogoršalo.
Najmanje šest mjeseci
Posljednje studije utvrdile su da oboljeli od kroničnog umora imaju imunološke, neurološke i druge sistemske disfunkcije. Uzroci se ponekada traže u virusima, a sindrom zbunjuje od samog starta, kako pacijenta tako i liječnika, jer može biti tek simptom cijelog niza bolesti. MSD Priručnik dijagnostike i terapije definira ga kao dugotrajnu, tešku, onesposobljavajuću malaksalost bez mišićne slabosti.
Neki od simptoma su i grlobolja, bol u trbuhu, natečeni limfni čvorovi, dekoncentracija, nesanica, neosvježavajući san... I sve to traje najmanje šest mjeseci, a ne poboljšava se odmorom. Tek kada isključi neku drugu moguću bolest, liječnik može posumnjati da pacijenta muči sindrom kroničnog umora zbog čega se, kako kažu, taj sindrom dosta rijetko dijagnosticira i ne postoje podaci o njegovoj raširenosti u nas. Amerikanci, primjerice, javno barataju podatkom o milijunu oboljelih, sindrom kroničnog umora tema je i u Velikoj Britaniji gdje smjernice za sindrom kroničnog umora revidira National Institute for Health and Clinical Excellence koji, među ostalim, zaključuje da se smjernice moraju izmijeniti s obzirom na niz novih dokaza te da u ovoj dijagnozi posebno treba izdvojiti djecu. Naime, upravo su djeca koja pate od kroničnog umora tema na Otoku zbog pojave osporavanog načina liječenja svjetlošću koji se temelji na neurolingivističkom programiranju. S jedne strane tretman je to koji se naziva pseudoznanošću, a s druge je objavljena studija koja dokazuje njegovu učinkovitost, što je izazvalo raspravu u britanskoj javnosti gdje se procjenjuje da od sindroma kroničnog umora pati oko 250 tisuća ljudi. U svakom slučaju činjenica je da lijeka nema i da je pacijentima u Hrvatskoj prva adresa njihov obiteljski liječnik kojemu, prema ranije spomenutom priručniku, prvo slijedi eliminiranje cijelog niza mogućih dijagnoza.
Niz bolesti sa simptomom
Jasno je da je to dugotrajno, a da se pacijentu stanje ne popravlja. Na kraju, ako se dijagnosticira upravo sindrom kroničnog umora, sve što liječnik može preporučiti jest vježbanje, psihoterapija i često antidepresivi. Američka promjena koja je ukinula tu preporuku tek treba stići do nas, a u međuvremenu ovakva terapija ostaje aktualnom.
– Raspon bolesti i stanja koje se mogu manifestirati umorom je velik. Od umora uzrokovanog neadekvatnim unosom hranjivih tvari (npr. zbog siromaštva, starosti, ali i kod onih koji provode neke oblike dijete ili se neuredno hrane), umor kao nuspojava lijekova koje pacijent uzima, umor kao posljedica anemije ili poremećaja rada štitnjače, psihogeno uzrokovanog umora pa sve do umora koji je znak maligne bolesti, umora kod kroničnih bolesti (npr. dijabetes) te umora kod neuroloških bolesti (npr. multipla skleroza, miastenija gravis, nakon ozljede glave i slično). To su sve stanja koja za simptom mogu imati umor, ali sam sindrom kroničnog umora dijagnosticira se kad isključimo gore navedene uzroke – objašnjava dr. Jelena Rakić Matić dodajući da se sindrom kroničnog umora u nas rijetko dijagnosticira i da je prevalencija nepoznata. U praksi često završi tako da se utvrdi kako je umor tek posljedica nekih osobnih briga pacijenta, problema na poslu, u braku itd. Poznata američka Mayo klinika za ovaj je sindrom izrijekom navela da vježbanje, odnosno pojačana fizička ili mentalna aktivnost, mogu pogoršati stanje, dok ga odmor nužno ne poboljšava.
Iako nema lijeka ovo su odlične vijesti. Imam sindrom kroničnog umora (službeno zvan mijalgični encefalomijelitis) već 8 godina. Iako sam sada vezana za krevet i treba mi konstantna pomoć sa osnovnim potrebama, ponižavanje liječnika i borba za dijagnozu boljelo je više nego mijalgija. Priznanje da je ovo fizička bolest je važan prvi korak. Istraživanja su pokazala da je ova bolest je teža od multiple skleroze i moždanog udara. Procjenjuje se da u Hrvatskoj ima 13,000 oboljelih. Hitno je potrebno educirati liječnike.