Kod Tome se sjajno jede. Tako je ovdje u Drnišu već gotovo pola stoljeća. Sigurna oklada, drniški meni. Pršut, masline, kozji sir, sir iz mješine...
– Kad sam na drniškoj pijaci otvorio restoran 1973. godine, imao sam svega 21 godinu. Bio sam u to doba najmlađi u branši u cijeloj državi! I do danas režem pršut s istom voljom – smije se Tomislav Gabrić (68).
Čiji je pršut?
– Kako čiji?! Pa moj! Domaći. Imam cijelo stado krava na Svilaji, imam tamo i vlastite crne svinje. Sve je domaće, moje – ponosan je Gabrić.
Sir iz mišine sjajan, specijalitet. Može li tko pojesti sam cijelo janje?
– Bilo ih je u našem kraju, kako ne! Nekad su i trojica znala pojesti cijeli pršut od osam kilograma s mekim kruhom ispod peke. Usto 15 litara merlota. Ili debita. Bilo je i ljudi koji bi jedno janje pojeli, onih koji bi pojeli cijelu posudu od 20 porcija dinstane janjeće džigerice. Danas? Mladi jedu piletinu i kečap... – govori Tome.
Tko je usput, ovdje će se lijepo najesti, i to za relativno malo novca. Kilogram janjetine 150 kuna, odojka 100 kuna, teleće koljenice 80 kuna, a vino po šest kuna decilitar. I kava je pet kuna...
Sad nek' glodju kosti!