Denis Obadić, vlasnik kultne pizzerije "Ziher" u Velikoj Gorici, poznat je na cijelom velikogoričkom području pa i šire. Mnogi su ga upoznali još u vrijeme dok je kao klinac počeo raditi kao majstor pizze u "Kaktusu", a puno više ljudi za njega je saznalo kad se na OTV-u počela emitirati emisija "Normalnofobija", dok je danas jedan od dva vlasnika restorana "Ziher".
- Ovaj restoran je tu već devet godina. Ziher je moj nadimak i nekako sam se s kolegom s kojim sam ga bio otvarao, s obzirom na to da sam cijeli život u Velikoj Gorici te sam radio i emisiju "Normalnofobiju" i cijela me Gorica zna kao Zihera, dogovorio da je najlogičnije da se restoran zove "Ziher" - kaže Denis Obadić, ističući kako su pizze u principu jela s kojima je u početku počeo i radio, ali sada u svom restoranu nudi raznovrsnu hranu.
Ziher-bomba
- Nudimo meksičku i talijansku hranu, rižota, sve specijalitete s grilla, zagrebački, bečki, palačinke... Moji specijaliteti su Ziher-pizza, Ziher-bombice... Uvijek morate imati nešto svoje, nešto specifično po čemu je restoran dobio ime i zbog čega bi ljudi lakše odabrali ono što misle da je specifično. Iako je ljudima teško reći da je nešto posebno dobro jer svatko ima nešto drugo što mu se sviđa i teško je napraviti nešto da je svima posebno jer svatko ima neke svoje želje. Ono što sam ja smatrao da je meni super i poslije se pokazalo kao superproizvod je ta Ziher-pizza. Nekako je posebna jer je drukčija od drugih u koje idu neki standardni sastojci, sir, šunka, ali tu su i češnjak, paprike, vrhnje, kukuruz i spoj svega toga dao je neki ludi okus i ispalo je fantastično - govori Denis napominjući kako je tako napravio i Ziher-bombu.
- Prvo, to je zvučno ime, a Ziher-bomba je zapravo piletina punjena sirom, paprikom, češnjakom, kukuruzom i to se zapeče u pećnici i "zgrilla" da dobije taj štih. Imamo grill na drveni ugljen, a on daje specifičan okus. To je jelo koje bi svatko morao probati. Mi smo posebniji zbog tog načina pripreme, šmeka, mirisa, da ne pričam i o količini porcije. Nemam problema s time da nekomu nešto ovdje ne paše, štoviše. Kako su ljudi izbirljivi, ako vam ne odgovara okus nečega, dobijete drugo jelo ili povrat novca, nećete odavde otići gladni ili nezadovoljni - kazao je Denis, kojega, kao i sve poduzetnike, nakon korone, sada muči i veliko poskupljenje namirnica.
Savjeti za kuhanje jednog chefa koji će svima dobro doći: Ovo želite znati....
- Čini mi se da se kod nas u Hrvatskoj većina poduzetništva svodi na to da je neka obitelj povukla i svoju djecu kao radnu snagu koja može takav posao održavati. Gdje god su veći najmovi, uz inflaciju koja je u prehrani luda, ljudi će imati problema. Opstat će onaj tko nudi doista dobar proizvod i tko je na boljoj lokaciji. Nema sada neke zarade. Sada ste na nuli ili, kako mi kažemo, pretačete iz šupljega u prazno i krpate se nekako. Bez obzira na sve teškoće, mi smo ostali isti. Nudimo jednako kvalitetnu hranu, iste porcije, jer radije bih zatvorio nego oštetio svoje vjerne goste koji tu dolaze punih devet godina. Nadam se boljem sutra, a i nada je ta koja umire posljednja", kazao je Denis i dodao kako su njegovi gosti iz svih slojeva društva.
- Imamo raznih gostiju, uglavnom s područja Velike Gorice, a nekad nalete i fanovi "Normalnofobije" kako bi se slikali s nama. Dolaze i političari, sportaši, umjetnici, TV zvijezde, ali i obični ljudi, a neki tu priređuju i slavlja, krstitke, rođendane... Ugostiteljstvo je takva djelatnost da ne birate i otvoreni ste za sve. Ako je ljudima dobar proizvod koji nudite, dolazit će svi. Volio bih da dolaze ovdje ljudi iz svih dijelova svijeta, a i moji su radnici, na kraju krajeva, iz različitih dijelova svijeta - kaže Denis, koji je bio i reprezentativac Hrvatske u pokeru, a na čekanju su njegove autorske pjesme, koje će jednoga dana biti objavljene.
- Nije da vjerujem u nekakve sudbine, karme i te fore, ali ja sam stvarno ziher. Ziheraš. Štedljiv sam, moram znati sve o poslu kojim se bavim, kamo krenuti da ne padnem, i moram priznati da mi taj nadimak dobro stoji. Ja sam, u principu, Ziher. S nekih 14 godina, osnovali smo bend. Moj kum Gušter, Goran Brozović poznat kao Streha, i buraz Goran Obadić zvani Crni. Nitko nije znao ništa svirati, ni Gušter bas, ni ja gitaru, a moj buraz nikakve veze nije imao s bubnjevima, jedino je Streha nešto nabadao. Znači, nitko nema pojma ni o čemu, ali ajmo mi napraviti bend. I tako krene, nazvali smo se Crna srca, a kad već imamo bend, moramo imati i nadimke. Mislim da je Gušter rekao: 'Ajde, ti budi Ziher'. Streha je svoj nadimak dobio zbog neke čudne frizure, tako ga je prozvala učiteljica. Znači, nadimak sam dobio po dogovoru. I, evo, danas se više ne osjećam kao Denis. Nitko me tako ne zove, samo žena nekad kaže Denkec, ha-ha - govori Denis koji je zapravo pravi umjetnik koji se bavi i glazbom i slikarstvom.
- Kao klinci, Streha i ja posudili smo neku kameru, s nama je bio moj brat Goran. Oni su imali ideju da radimo neke posebne priče. Svaki od nas imao je nadimak, Ziher, Streha, Crni. Prema nadimcima smo radili i priče, tako se recimo priča umjesto Trnoružica zvala Ziheružica. Umjesto Frankenštajna bio je Strehoštajn, umjesto Crvenkapice bila je Crnokapica. Tako smo mi s 15 godina snimali gluposti i izvodili debilanu. Streha i moj brat otišli su do poznatog hrvatskog pisca Sime Mraovića s tom nekom poezijom koja se nama sviđala, i tako smo počeli na svoj način pisati poeziju. To su bile pjesme "Iz kuta te gledam, Darko", "Junački ubod hrenovkom u prsa", "S kilogram salate minirao sam most"... I počeli smo ih objavljivati u nekim velikogoričkim časopisima, a kako su pjesme bile totalno blesave, i mi smo, prigodno, uvijek izvodili neke gluposti. Recimo, zalijepili bismo selojtepom nešto na sebe. Fotografirali smo se blesavo, ali ispalo je jako smiješno.
Ispalo je genijalno
Kad smo nakon par godina radili neke naše sinkronizacije, predložio sam da posložimo to što smo mi kao klinci pripremili. Ja sam napravio štangu, napisao priču i počeo kao voditelj povezivati dijelove toga. Kada sam napravio prvu priču, ispalo je genijalno. Onda sam napravio priču o drugom liku, Zubi, i ispalo je fenomenalno. Zvao sam prijatelja Strehu kojem se sviđala ta ideja o "Normalnofobiji". Napravili smo tu prvu epizodu i pozvali ekipu doma da vidi kako to izgleda, a oni su svi padali od smijeha govoreći "ovo nije istina". Nakon toga, naravno, jedan je frend odnio tu kasetu do OTV-a, gdje su rekli da je to super i dobili smo termin za emisiju. Sve smo radili od kuće, svu glazbu, kameru, rekvizite, obleku... Mama bi mi donijela kuhaču, tata lonac. To mi je bilo najbolje razdoblje u životu. Mi smo iznad svega kreativci, a tada nije bilo YouTubea da se moglo na taj način zarađivati, pa smo, nažalost, morali tražiti drugi posao i našli smo ga u ugostiteljstvu. Sada sam ja vlasnik pizzerije "Ziher" i suvlasnik, s prijateljem Goranom Brozovićem - Strehom, kafića "USB". Tko zna, možda ću se jednog dana ponovno vratiti u umjetnost i kreativnost, ali u tu granu spadaju i pizza i ostala hrana. Trenutačno mi je najvažnije da kada dolazim doma, moje troje djece trči prema meni natječući se tko će me prvi poljubiti - zaključio je Denis Obadić Ziher.
Napravite fritule kod kuće: Imamo savršeni recept s kojim nema 'dizanja' tijesta i gotove su za čas!
