Dragi profesore, ne znam kako da vam opišem svoju situaciju, no pokušat ću sažeti. Radim u jednoj velikoj tvrtki gotovo deset godina. U posljednjih nekoliko godina čujem priče o restrukturiranju tvrtke, što u prijevodu znači da će biti otkaza. Stalno se brinem i bojim se da li ću dobiti otkaz. Međuljudski odnosi jako su loši, svatko gleda samo sebe, a o stresu da ni ne govorim. Počinjem osjećati veliku iscrpljenost, nemoć i primjećujem da i češće obolijevam. Kažu da je “sve u glavi“ pa vas molim da mi kažete što napraviti, jer mislim da ovo ne vodi dobrome.
Mara
Poznato je da briga, strah i stres mogu biti velik teret čovjeku, opasan za mentalno i fizičko zdravlje. S pretjeranom brigom vaš um i tijelo ulaze u fazu iscrpljenosti (dobro ste primijetili da se i u vašem slučaju dogodilo upravo to), s obzirom na to da se stalno fokusirate na ono “što bi se loše moglo dogoditi“.
Zbog takve pretjerane brige možete patiti i od anksioznosti pa čak i panike.
Mnogi ljudi koji pate od kronične zabrinutosti imaju osjećaj neizbježne katastrofe ili nerealnih strahova koja povećavaju njihovu zabrinutost i u takvom stanju postaju jako osjetljivi na okruženje te sve i svakoga doživljavaju kao potencijalnu prijetnju.
Kronična zabrinutost može utjecati na vaš život tako da onemogućuje normalan tek i zdrav tek, otežava životne navike, odnose, spavanje i radnu učinkovitost. Mnogi ljudi koji se pretjerano brinu i vođeni su osjećajem anksioznosti, olakšanje traže u štetnim navikama poput prejedanja, pušenja, alkohola i slično.Iako znamo da briga često ne vodi nikamo jer je automatski, nesvjesni način razmišljanja, malo tko zna kako je zaustaviti.
Briga je poput horor-filma koji se stalno ponavlja u vašoj glavi. Što je najgore, osjećate se kao da ste u tom filmu konstantno i to najčešće kao glavni glumac. Da biste iz toga filma izašli, trebate prvo osvijestiti da ste u njemu i “probuditi se”. Kad se počnete brinuti, postavite si tri pitanja kako biste povećali svjesnost. Kako dišem? Kako se držim? O čemu razmišljam? Počnite duboko disati, ispravite se i krenite u analizu.
Posvetite vrijeme i samoanalizi te odgovorite na sljedeća pitanja. Što sebi govorite dok se brinete? Navedite sve moguće ishode što se sve loše može dogoditi, npr. “ako ne stignem obaviti sav posao, dobit ću otkaz“. Koji su dokazi da će se to dogoditi? Primjerice, “kako znam da ću baš ja dobiti otkaz?“ Što je pozitivno u toj brizi? Kako mi briga može koristiti i pripremiti me na moguće ishode? Umjesto da se pitate “hoće li se nešto loše dogoditi?”, radije se pitajte “što ću napraviti ako se nešto loše dogodi?”
Čim počnete razmišljati na ovaj način, osjećaj brige će se smanjiti. Ljude često briga preuzme i u kratkom vremenu potpuno obuzme te više ne mogu vidjeti izlaz na kraju tunela. Briga “surađuje” sa strahom i pritom vam ne pomažu da svoju energiju usmjerite u stvaranje novih životnih pravaca i nužne prilagodbe na moguće promjene.Kada smo emocionalno vezani za stvari, ljude, posao, teško prihvaćamo promjenu jer ne želimo izgubiti uloženi trud i vrijeme.
Ono čega se najčešće bojimo jest to da ćemo zbog promjene izgubiti osjećaj sigurnosti, dnevnu rutinu, povezanost s drugim ljudima na poslu, a emocije koje se javljaju tijekom promjene mogu varirati od iščekivanja, nemira, preko tjeskobe, pa sve do osjećaja užasa i potpune nemoći. Glavna zamka brige je da nas sprečava u poduzimanju akcija, jer mislimo kako na mnoge stvari nemamo utjecaja. Glavno što trebate primijeniti mudrost je Indijanaca Sijuksa: biti strpljivi kako biste podnijeli ono što ne možete promijeniti; hrabri promijeniti ono što možete promijeniti i mudrost da razlikujete jedno od drugoga.
>>Stres može znatno narušiti oralno zdravlje
