Tema pašteta. Na makarskoj rivi razgovaram o pašteti sa starosjediocem, jednim od onih Dalmatinaca koji hodaju u mornarskim prugastim plavo-bijelim majicama. Konkretno, mazati li paštetu tanko ili debelo na kruh.
– A ovisi koliko si dana još na ljetovanju – zaključujemo temu. Tužno, ali ima istine. Ljudi koji prolaze oko nas, mnogi su jedva skupili novac za tih nekoliko dana na moru.
– Najbolji gosti, odnosno oni koji će najviše potrošiti dolaze krajem svibnja, u lipnju i početkom srpnja, te zatim u rujnu. Čim je gužva, vjerojatnost je da se i manje troši – govori mi Makaranin.
Dvije djevojke koje rade na štandovima potvrđuju priču:
– Ako nešto stoji 20 kuna, turisti iz istočne Europe to žele kupiti za 18. Ako je nešto 30 kuna, nude 28. I tako cijeli dan... Oni se vole cjenkati, a mi cijene ne možemo spuštati.
Makarani su svojim turistima podigli spomenike. I svaka im čast! Jedan je onaj Ivice Šode Čotića “Bonaca”, a drugi Nikole Šanjeka – Galeb sa strankinjom. Taj je posebna atrakcija.
– Kao što je Grguru Ninskom u Splitu izlizan palac, tako je našoj strankinji na rivi izlizana dojka. Grgura miluju po palcu, a nju po dojci – smiju se Makarani.I zaista, tko god prođe, bilo muško ili žensko, primi djevojku za dojku.
Miluju je tako svi prolaznici godinama, a brončanoj turistici to ništa ne smeta...U daljini, na poluotoku Sv. Petar, autoritativno stoji kip istoimenog zaštitnika grada, koji dominira uvalom. S druge strane, prema pučini je svjetionik iz 1884. godine. Mladi skaču s obližnje stijene.
– Treba biti oprezan, ako ćeš već skakati, nikako nemoj na glavu, već na noge – govore mi, a zatim pokazuju prema svjetioniku:– Tu idemo gledati zalaske sunca, to je navečer idealno mjesto za parove...
>> Otok koji je upoznao razne vojske danas se razgleda u vojnom džipu
