Ima nešto “lipo”, dalmatinsko u Sukošanu. Možda je do sigurne luke (Zlatna luka, u kojoj je Sukošan još u rimsko doba vjerojatno i začet), ili do plitkog mora, omiljenog igrališta za picigin, ili do “pisme” i gastronomije, jer mjesto je poznato po autohtonim dalmatinskim konobama. A možda je ipak do ljudi.
Pitomiji od svih susjeda
Tko poznaje zadarsko područje, zna i da su Sukošanci ipak pitomiji od susjeda Bibinjaca, Turanjaca i Pakoštanaca. Samo treba dodati da su najžešći kada je u pitanju Hajduk.
– Čuješ, nisam ti ja reka, ali ovdje ti ljetuje najvatreniji hajdukovac. To je izbornik slovenske nogometne reprezentacije. Ja i danas, kad Hajduk igra, zaplačem, dobija on ili ne dobija. Tu emociju teško tuđi čovik može razumit. Slovenci nas ipak najviše razumiju. Najstariji gosti ovdje su Česi i Nijemci, neke obitelji dolaze više od sto godina. A još su se i naši pradidovi bavili turizmom. Prije Drugog svjetskog rata u Sukošan se dolazilo organizirano – kaže Sukošanac Božo.
I kafić u mjestu nosi ime Hajduk, naravno, a prodavači trešanja i lubenica usput su, od magistrale do mjesta i dalje prema predivnoj borovoj šumi u Maloj Makarskoj i prema Tustici. A ta Tustica gotovo je jedini neizgrađeni dio uz more, od Sukošana prema Biogradu. Već desetljećima najavljuje se kao turistički projekt budućnosti Hrvatske, ali zasad je tek utopija, koja je podlogu dobila gradnjom najveće marine u nas.
– Najavljivali su tu gradnju golf-terena, olimpijskog sela, pa i objekata za zdravstveni turizam. Nažalost, još uvijek ništa od toga – kaže prvi čovjek sukošanskog turizma Nikola Milošević.
– Ljepotu sukošanske uvale i blagost njegove klime svjedoči ljetnikovac zadarske nadbiskupije – Palac, sagrađen krajem 15. stoljeća na umjetno nasutom otočiću usred uvale. Tu su na ladanje dolazili crkveni dostojanstvenici Zadra, a danas na to podsjećaju samo njegovi skromni ostaci. Dao ga je sagraditi zadarski nadbiskup Matheo Valaresso 1470. i bila je to palača pravokutnog tlocrta, katnica monumentalnih dimenzija, najvažniji primjerak ladanjske arhitekture. Danas je to simbol mjesta i naš zaštitni znak – ističu Sukošanci na svojim stranicama o građevini koja svoj zenit ljepote doseže kad zalazi Sunce.
– Razmišljali smo o osvjetljenju i još nekim projektima, no to je jako osjetljiva građevina i naša je velika vrijednost – rekao nam je Nikola Milošević.
– U Sukošanu su mi najljepše kale i crkvice – kaže Dubravka Latinčić, koja ljetuje u Bibinjama, ali Sukošan ne zaobilazi. Ima se što vidjeti u Sukošanu, a ljetne su atrakcije, dakako, more, plaže, jedna posebno…
– Dječji raj zbog svoje plitkosti i pješčanog dna raj je za djecu i sve one koji znaju uživati u raznim igrama u moru, posebno u piciginu. Na plaži možete unajmiti sve i svašta, tu su restorani, beach bar... A Sukošanci su i rekorderi po broju ljetnih manifestacija:
– Prije korone imali smo tridesetak manifestacija ljeti i po tome smo rekorderi. Mi smo definitivno i gastrošampioni na ovom području, jer naši restorani i konobe najbolje su opremljeni i najviše nude, a jamstvo kvalitete su gosti koji se stalno vraćaju. Imamo više od 600 vikendica, u kojima su najviše domaći ljudi, a od gostiju prednjače Nijemci, Slovenci, Austrijanci, Česi… Prošle godine bili smo na oko 70 posto, ove godine u startu smo bolji pa se nadam se da će sve biti dobro do kraja sezone – govori Nikola Milošević, direktor Turističke zajednice Sukošana, te posebno naglašava sve jači turizam u sukošanskom zaleđu.
Sve jači turizam u zaleđu
– U Debeljaku je dosta kuća s bazenima, već ih nekoliko nosi pet zvjezdica. Počelo je i u Gorici, a vjerujem da će turizam u zaleđu u godinama pred nama dalje napredovati – kaže Milošević. Na kraju ne može se ne spomenuti ono što gosti čekaju cijelo ljeto: – Poznati smo po utrci tovara, po meni i jači od Tribunja. Bilo je 10.000 posjetitelja prije korone. Ove godine dostojno ćemo se odužiti tovaru. Kako? Neka to još bude naša mala tajna – zaključili su u Sukošanu.
