Odluka o liječenju raka prostate može biti teška, dijelom zato što su mogućnosti liječenja danas daleko bolje nego prije 10 godina, ali i zato što nisu dostatno pouzdani podaci na kojima se temeljiti odluka. Prema tome, znanstveno kontrolirane, prospektivne studije još uvijek su potrebne za usporedbu prednosti i rizika raznih tretmana.
Kod donošenja odluke o načinu liječenja svakog pojedinog pacijenta, liječnici kategoriziraju karcinom prostate kao organ-ograničenu bolest (rak lokaliziran u prostati), lokalno uznapredovalu bolest (veliki tumor prostate ili onaj koji se proširio samo lokalno) ili metastatsku bolest (rak se proširio jako na susjedne organe ili je dao presadnice na udaljene organe). Mogućnosti za liječenje organ-ograničenog raka prostate ili lokalno uznapredovalog raka prostate obično uključuju operaciju, zračenje, hormonsku terapija, krioterapiju, kombinacije nekih od tih tretmana, ili čekanje. Lijek za izlječenje od metastatskog karcinoma prostate, nažalost, još nije poznat. Metode liječenja metastatskog karcinoma prostate, koji uključuju hormonsku terapiju i kemoterapiju, samo su palijativna mjera. Po definiciji, ciljevi palijativne terapije su, u najboljem slučaju, usporiti rast tumora i ublažiti simptome.
Što je kirurško liječenje raka prostate?
Kirurško liječenje raka prostate podrazumijeva radikalnu prostatektomiju, što je uklanjanje cijele prostate. Osim cijele prostate uklanjaju se sjemeni mjehurići i ampula od „vas deferens“, a mjehur se spaja s uretrom kako bi se omogućilo slobodno mokrenje.
Radikalna prostatektomija je najčešći način liječenja organ-ograničenog ili lokaliziranog raka prostate u SAD-u. Ova operacija se trenutno izvodi u oko 36% bolesnika s organ-ograničenim (lokaliziranim) rakom prostate. American Cancer Society procjenjuje da je u 90% slučajeva moguće izlječenje kada je bolest ograničena na prostatu i kada se ukloni cijela žlijezda. Potencijalne komplikacije radikalne prostatektomije uključuju rizik od anestezije, lokalno krvarenje, impotenciju (gubitak spolne funkcije) u 30% -70% bolesnika, i inkontinenciju (gubitak kontrole mokrenja) u 3% -10% bolesnika.
Ipak, učinjen je veliki napredak u smislu smanjivanja učestalosti komplikacija radikalne prostatektomije. Ove napredak je ostvaren uglavnom kroz poboljšanje anestezije i kirurške tehnike. Poboljšane kirurške tehnike, pak, proizlaze iz boljeg razumijevanja ključnih anatomskih struktura i fizioloških procesa ključnih za seksualnu potenciju i kontrolu mokrenja, odnosno zadržavanja mokraće. Naime, uvođenje tehnike „poštede živca“ kod prostatektomije doprinijelo je smanjenju učestalosti impotencije i inkontinencije. Od svih muškaraca kod kojih je primjenjena ova tehnika, 98% su kontinentni, a 60% ih je u mogućnosti da imaju erekciju.
Radikalna prostatektomija može se obavljati kao otvorena operacija, laparoskopska operacija ili kao robotska kirurgija (radikalna prostatektomija uz pomoć robota). Trenutno, gotovo 70% radikalnih prostatektomija u SAD-u se izvodi pomoću „Da Vinci“ robotskog sustava. Kod robotske operacije, kroz pet malih rezova na trbuhu kirurg umeće cjevaste instrumenate, uključujući i malu kameru. Na takav način stvara se uvećani trodimenzionalni prikaz kirurškog područja. Instrumenti su priključeni na mehanički uređaj, a kirurg sjedi na konzoli i kroz instrumente gledanja navodi uređaje koji obavljaju operaciju. Dosadašnja istraživanja su pokazala da tradicionalna otvorena prostatektomija i robotska prostatektomija imaju slične rezultate u pogledu preživljenja bez znakova tumorske bolesti, mokraćne inkontinencije i seksualne funkcije. Međutim, u smislu gubitka krvi tijekom operacije, a i boli i oporavka nakon zahvata, pokazalo se da robotska kirurgija ima značajnu prednost.
Ako se nakon tretmana dogodi, impotencija se može liječiti sildenafil (Viagra) tabletama, injekcijama lijekova kao što su alprostadil (Caverject) u penis, različitim uređajim kako bi se napumpao i ukrutio penis, ili protezom penisa (umjetni penis). Inkontinencija nakon liječenja često se poboljšava s vremenom, uz pomoć posebnih vježbi, te lijekovima za poboljšanje kontrole mokrenja. Ponekad, međutim, inkontinencija zahtijeva implantaciju umjetnog sfinktera oko uretre. Umjetni sfinkter se sastoji od mišića ili drugih materijala i dizajniran je za kontrolu protoka urina kroz mokraćnu cijev.
Transuretralna resekcija prostate (TURP) uključuje uklanjanje dijela prostate putem instrumenta umetnutih kroz uretru. TURP se koristi kao alternativna operacijska tehnika u bolesnika s velikom bolesti ili u onih koji nisu sposobni podnijeti radikalnu prostatektomiju, a za uklanjanje tkiva koje blokira protok urina.
Što je zračenje raka prostate?
Cilj radioterapije je oštećenje stanice raka i zaustavljanje njihovog rasta ili ubijanje stanica raka. To je moguće zato što se stanice raka brzo dijele i uslijed toga su osjetljivije na zračenje nego susjedne zdrave, odnosno normalne stanice. Klinička ispitivanja su pokazala da je stopa 10-ogodišnjeg preživljenja nakon liječenja lokaliziranog raka prostate zračenjem usporediva s onom kod radikalne prostatektomije. Inkontinencija i impotencija mogu se pojaviti kao komplikacija zračenja, kao i kod operacije, iako možda rjeđe nego kod operacije. Više podataka je, međutim, potrebno za procjenu rizika i koristi od zračenja nakon 10 godina, pogotovo jer se nakon zračenja može pojaviti kasno recidiviranje raka prostate.
Što je medikamentozno liječenje raka prostate?
Muški (androgeni) hormon zove se testosteron. Ona stimulira rast stanica raka prostate. Ideja svih hormonskih tretmana (medikamentoznih i kirurških) je smanjiti utjecaj testosterona na rast stanica raka prostate. Testosteron normalno proizvede testisi kao odgovor na stimulaciju hormonom koji se zove LH-RH. Ovaj hormon dolazi iz kontrolne žlijezde u mozgu koja se zove hipofiza i putuje krvotokom u testise te ih stimulira na proizvodnju i otpuštanje testosterona.
Hormonalni tretman koji se zove androgena deprivacije (lišavnje prostate testosterona), može se provesti kirurški ili lijekovima. Kirurški tretman uključuje uklanjanje testisa, izvora testosterona, operacijom koja se zove orhiectomija ili kastracija. Medikamentozno liječenje uključuje primjenu jednog ili dvije vrste lijekova. Jedan tip lijekova nazivaju se LH-RH agonisti. Oni rade po principu natjecanja s vlastitim tijelesnim LH-RH. Ovi lijekovi inhibiraju vremensko oslobađanje LH-RH iz mozga. Druga vrsta lijekova nazivaju se anti-androgeni, što znači da ti lijekovi djeluju protiv muškog hormona. To jest, oni blokiraju učinak testosterona na stanice prostate.
Sadržaj produciran u suradnji s Hrvatskom ligom protiv raka.
fukanje