Prostata je organ, odnosno žlijezda, kod muškaraca koja se nalazi na bazi ili vratu mokraćnog mjehura. Prostata okružuje početni dio uretre. Uretra je cijev koja odvodi mokraću iz mokraćnog mjehura prema van kroz izlaz na glavi penisa. Jedna od funkcija prostate je kontrola mokrenja koja se odvija izravnim pritiskom na gornji dio uretre koji prostata okružuje. Glavna funkcija prostate je proizvodnja nekih od tvari koje se nalaze u normalnom sjemenu kao što su minerali i šećer. Sjeme je tekućina koja prenosi spermu kako bi se omogućila reprodukcija. Čovjek može, međutim, jako dobro funkcionirati i bez svoje prostate.
U mladog muškarca, normalna prostata je veličine oraha (benigna hiperplazija prostate (BHP) i nije povezana s rakom prostate. I benigna hiperplazija prostate (BHP) i rak prostate, međutim, mogu uzrokovati slične probleme kod starijih muškaraca. Na primjer, povećana prostata može stisnuti uretru što utječe na izlaz urina iz mokraćnog mjehura ili uretre, a to dovodi do poteškoća s mokrenjem. Simptomi koji se javljaju obično uključuju usporavanje tijeka mokraće i češće mokrenje, osobito noću. Pojava ovih simptoma zahtijeva pregled i savjet od urologa ili liječnika primarne zdravstvene zaštite.
Što je karcinom ili rak prostate?
Rak prostate je zloćudni (maligni) tumor koji potječe od stanica prostate. Općenito, tumor prostate najčešće raste polako i dugi niz godina ostaje ograničen na žlijezdu. Tijekom tog vremena, tumor stvara malo ili nimalo simptoma i/ili vanjskih znakova (abnormalnosti ustanovljene fizikalnim pregledom). Međutim, svi karcinomi prostate ne ponašaju se isto. Neki agresivni tipovi raka prostate rastu i šire se brže od drugih i mogu uzrokovati značajno skraćivanje očekivanog trajanja života u muškaraca. Mjera agresivnosti raka prostate je „Gleason score“, koji se izračunava na temelju patološke analize biopsijom uzetih uzoraka tkiva prostate. Analizu vrši patolog uz pomoć mikroskopa.
Kako rak prostate u svom rastu napreduje, povećava se mogućnost njegovog širenja izvan prostate u okolna tkiva (lokalno širenje). Osim toga, rak se može širiti i u udaljene organe i organske sustave što se zove metastaziranje ili stvaranje presadnica. Najčešća mjesta metastaza raka prostate su kosti, pluća i jetra. Simptomi i znakovi raka prostate zapravo su više povezani sa širenjem bolesti u udaljene organe, nego s lokaliziranom bolesti u samoj prostati.
Zašto je rak prostate važan?
Rak prostate je po učestalosti 2. najčešći zloćudni tumor u Hrvatskoj ( dijeli 2. mjesto s rakom debelog crijeva i rektuma). U 2010. g. od raka prostate u Hrvatskoj je oboljelo 1786 muškarca što čini 16% od ukupnog broja muškaraca oboljelih od raka. U istoj godini od raka prostate umrla su 723 muškaraca, odnosno 2,82% od svih uzroka smrtnosti muškaraca u toj godini što rak prostate drži na visokom 7. mjestu svih uzroka smrtnosti. Pojavnost raka prostate nije zabilježenena prije 40. godine života. Nakon 50.g. života incidencija naglo raste, a pik pojavnosti je dob od 70 do 74 godine gdje se bilježi preko 400 novodijagnosticiranih slučajeva raka prostate na godinu.
Procjenjuje se da je životni rizik od smrti od raka prostate 2,8% što znači da će rak prostate značajno utjecati na živote ljudi koji su danas živi. Ovakve procjene dali su Amerikanci. Tijekom godina, međutim, stopa smrtnosti od ove bolesti je pokazala stalan pad, a trenutno, više od 2 milijuna ljudi u SAD-u još uvijek živi s dijagnozom raka prostate. Prema zadnjim procjenama u Hrvatskoj je nakog određenog razdoblja pada, smrtnosti od raka prostate u ponovnom porastu. Iako se oko ranog otkrivanja raka prostate u svijetu još uvijek vode brojne polemike, mnogi stručnjaci u ovom području preporučuju uvođenje i kontinuirano provođenje probirnog ili „screening“ programa za rak prostate kod svih muškaraca starijih od 40 godina.
Koji su uzroci raka prostate?
Točan uzrok raka prostate nije poznat. Smatra se da nije u vezi s benignom hiperplazijom prostate (BHP). Rizični čimbenici za karcinom prostate su poodmakla dob, genetika (nasljedna sklonost), hormonalni utjecaji, te čimbenici iz okoliša kao što toksini, kemikalije i industrijski proizvodi. Nedvojbeno je da se rizik za razvoj raka prostate povećava s dobi. Dakle, rak prostate prije 40 godina vrlo rijetko se bilježi u svijetu, dok je u muškaraca starijih od 80 godina vrlo čest. Neke studije su pokazale da čak 50 do 80% muškaraca starijih od 80 godina može imati rak prostate! Činjenica je da se oko 80% slučajeva raka prostate dijagnosticira kod muškaraca starijih od 65 godina. U Hrvatskoj konkretno 1376 od ukupno 1786.
Genetska predispozicija, kao što je spomenuto, igra važnu ulogu u riziku od razvoja raka prostate. Rak prostate u više članovima obitelji može povećati rizik koji je i dva do tri puta veći od rizika za ljude bez obiteljske povijesti bolesti. Ranija dob dijagnoze (
Spolno prenosive infekcije također čimbenik rizika
Testosteron, muški spolni hormon koji stvaraju testisi, izravno potiče rast i normalnih stanica tkiva prostate i stanica raka prostate. Važna implikacija te činjenice jest da medicinski postupci za smanjenje razine testosterona mogu biti, i najčešće jesu, učinkoviti u inhibiciji rasta raka prostate. Ima dokaza i da spolno prenosive infekcije predstavljaju čimbenik rizika za razvoj raka prostate. Muškarci s poviješću spolno prenosivih bolesti imaju 1,4 puta veću vjerojatnost za razvoj raka prostate u usporedbi s muškarcima bez ove povijesti.
Iako su još uvijek nedovoljno dokazani, ekološki čimbenici, kao što su pušenje i prehrana bogata zasićenim mastima čini se da povećavaju rizik od raka prostate. Također, prema nekim procjenama, debljina dovodi do povećanog rizika za nastanak većih i agresivnih tipova raka prostate što rezultira lošijim ishodom liječenja. Razne štetne tvari i toksini iz okoliša ili iz industrijskih izvora također mogu promicati razvoj raka prostate, ali ovaj rizični čimbenik još nije jasno definiran. Zemljopisni položaj, čini se, da također igra ulogu u razvoju raka prostate. Kod muškaraca koji žive u skandinavskim i sjevernoameričkim zemljama rizik od raka prostate je veći u usporedbi s onima koji žive u azijskim zemljama. Ne postoji dokazana povezanost između učestalosti seksualnih odnosa i rizika za razvoj raka prostate.
Sadržaj produciran u suradnji s Hrvatskom ligom protiv raka.
