Oklada je sigurna. Jer, da ne sretnete Icu Kovačevića (44) u centru Gospića, šanse su kao da...
– Ma tu sam ja. Uvijek. Svaki dan. Život sam proveo na ovom mjestu, sto metara gore, sto dolje. Nema šanse da me ne sretneš i da dođeš za 20 godina – govori kroz smijeh Ico.
Spušta vodeni mlaz kojim čisti ogradu na kući koja je gleda na glavni trg u Gospić te poziva na kavu. Sjedimo na terasi njegova puba The Highlander’s, mjesta na koje su me susjedi poslali kao “in” mjesto u Gospiću. Takav bi i u zagrebačkoj Tkalčićevoj, meki kafića, bio pun...
Na šanku mu bliješti i tenor-saksofon Arnold & Sons.
– Negdje u gluho doba noći, kad se atmosfera opusti, tada bi svi puhali u taj saksofon. Nakon par čaša, svi znaju svirati, haha – govori Ico.
Ico Kovačević
– Tu na krovu preko puta bio sam barem tisuću puta, u podrumima u okolnim kućama barem sam jednom nešto radio, ma ja sam ti tata-mata za centar. Gospić je posljednjih godina skockan, ušminkan, a i okolica je prekrasna, na koju god stranu kreneš, kao da si u bajci. Sve je zeleno, osim zimi...
A odlasci ljudi u bolje sutra, preko granice? Otišli su Nikola Tesla, Ante Starčević, idu i mladi...
– Gospić nosiš u srcu kamo god otišao. I oni koji odu, jedva čekaju da zarade neki novac ili mirovinu da se napokon vrate. Ma to je ljubav koja ne prolazi. A vidiš ja, nikad nisam otišao. Ostao sam tu, u krugu od dvije stotine metara.
Kuća Nikole Tesle
Kako žive domaći ovdje?
– Mala smo sredina, tek nas je par tisuća, svi se znamo. A kad je u Gospiću netko u problemu, ne daj Bože da ostane bez novca ili bez nekog svog, svi mu pomognemo. Brzo se organiziramo. A toga ti nema u velikom gradu...
Ostavljam Icu, pere on dalje vodenim mlazom terasu modernog kafića, te i ja odlazim iz Gospića. Prema Velebitu, preko Teslina Smiljana, Aleksinca, do Pazarišta poznatog po Velebitskom pivu sve do Velike Plane. Cesta je uska, kvrgava, ali krajolik u okolici Perušića i Gospića je prekrasan. Tko prije nije bio u srcu Like, neće se razočarati. Takvog zelenila nema ni u Irskoj...
– Lika je magična, tu se povežeš sa samim sobom – govori Bruce Yerkovich (44) na svom ranču Linden Tree Retreat & Ranch. Na glavi kaubojski šešir, na tijelu “ljajbek”, a na nogama kaubojske čizme.
– Imam 17 konja, što mi fali? – kaže čovjek koji se u Liku doselio iz – Seattlea!
– Morao sam nešto promijeniti, želio sam pronaći smisao u životu. Radio sam kao znanstvenik, u farmaceutskoj tvrtki u Seattleu, bavio se genomikom. Konkretno, kako GMO hrana utječe na ljude, ali i sve žive organizme. Ono što smo pronašli bilo je zastrašujuće. No, firma s time nije željela u javnost. Ja, kao razuvjereni znanstvenik, digao sam ruke. I otišao. Razočarao me taj korporativni svijet, želio sam izgraditi svoj – priča okružen indijanskim šatorom wigwamom, kaubojskim zvonima čiji se zvon čuje s brda, malim kućicama za odmor, sve u indijansko-kaubojskom stilu. Oko nas stotinjak turista, neki povlače uže, drugi skaču u vrećama, treći igraju “kamena s ramena”, četvrti pucaju iz luka i strijele, neki jedu grah...
– Kauboji i Indijanci, a živio sam u Americi i s jednima i s drugima, simpatični su svim narodima. Njihova je priča draga i Japancu, i Nijemcu i Hrvatu. Jer, njihov sustav vrijednosti ono je što je najbliže čovjeku. Išli su uvijek težim putem, ali kod njih je najvažnije biti dosljedan. Filozofija je – da su ti misli, riječi i djela usklađena. Kauboj što misli, to i kaže, a što kaže, to i učini.
Koliko se viskija popije tu na ranču?
– Radimo sve sami, a tako smo proizveli i prvi hrvatski domaći viski. U bačvama je. Usto, imamo i prvo hrvatsko pivo s brkovima, kao odu muškosti. Ponavljam, muškarac bi trebao imati načelo “što mislim, to kažem, a što kažem, to i radim...”
Bruceova je filozofija, od znanstvenika do usamljenog ličkog kauboja, privukla i – ljubav.
– Vidjela sam ga na TV-u, i to samo dio njegove izjave, možda par sekundi. Bila sam urednica na TV-u BiH, voditeljica, čak i PR Sarajevo film festivala. Ali, bilo mi je dosta tog glamura. Željela sam otići nekamo, što dalje, istraživati sebe. Vidjeti kako ću se snaći u društvo u kojem me nitko ne poznaje, koje ne dijeli moje vrijednosti, vidjeti što će sa mnom tamo biti. Trebao mi je “reset”, odlučila sam otići u Nepal – kaže Bruceova supruga Megi.
Hrabra Marina Knežević koja se usudila sjesti na konja
A otkuda onda vi ovdje u Lici?
– Krenula sam u Zagreb, na dogovor oko misije u Nepalu te došla usput na izlet. Upoznati tog čovjeka čije sam izjave, kratko, čula na TV-u. I ostala. Udala se... Na svadbi smo bili samo nas dvoje, priroda i – ptice.
U razgovor se uključuje i Bruce.
– Znaš, kad sam došao u Liku, na proljeće 2008. godine, tražio sam mjesto gdje je mir, na kojem bih mogao krenuti s turističkim kaubojskim rančem, pronašao sam ovo mjesto. Susjedi su se u lokalnom kafiću ‘Kod Ivine’, kladili da neću izdržati do Nove godine. I zaista, ostao sam na Božić bez drva, preračunao se. A kad ono, susjedi iz sela donijeli mi pet metara drva. Da izdržim do Nove...
Uskočili su baš oni koji su se kladili na vaš ostanak?
– I dobili su...
Kako je prošao Gospić?
Urednost, izgled mjesta, čistoća, okoliš - 9
Kvaliteta i raznolikost smještaja - 6
Kvaliteta ugostiteljske ponude - 7
Gostoljubivost i susretljivost domaćina - 9
Večernja zabava i
provod - 6
Kulturni i rekreativni sadržaji - 7
Opskrbljenost
i šoping-
ponuda - 7
Turistička ponuda tijekom cijele godine - 7
Inovativnost, originalnost i autohtonost - 8
Opći
dojam - 9
Ukupno - 76
Ukupni poredak - kontinent
1. VARAŽDIN 88
2. OSIJEK 87
3. SAMOBOR 87
4. VUKOVAR 86
5. NAŠICE 85
6. ĐAKOVO 84
7. KARLOVAC 83
8. KOPRIVNICA 83
9. SL. BROD 83
10. SISAK 81
11. PLITV. JEZERA 80
12. POŽEGA 80
13. KRAPINA 79
14. OGULIN 79
15. SLUNJ 79
16. V. GORICA 79
17. ILOK 78
18. ZABOK 78
19. BJELOVAR 77
20. FUŽINE 76
21. OZALJ 76
22. GOSPIĆ 75
23. BUJE 74
24. ČAKOVEC 73
25. RAVNA GORA 73
26. LUDBREG 72
27. OTOČAC 72
28. IMOTSKI
29. KNIN
30. SINJ
Obavezno posjetiti!
Memorijalni centar Nikola Tesla
Genijalac iz Smiljana rodio se ovdje, par kilometara od Gospića, a ovdje je išao i u osnovnu školu. Prva znanja, koja će ga kasnije proslaviti diljem svijeta, stekao je - ovdje. Mnogi turisti, upravo zbog Teslina centra silaze s autoceste na putu prema ili s mora. Ante Starčević rodio se u Gospiću 1823. godine, a u gradu je i njegova rodna kuća.
Linden Tree Retreat & Ranch
Vlasnici su zanimljiv par, Bruce i Magi (fotografija gore), koji se odlučio povući iz svijeta korporacija, velikih gradova i glamura, te žive u – Lici. Vjenčali su se uz zvukove ptica, sami u prirodi...
Pivovara Ličanka
Vozite li se okolicom Perušića i Gospića, u selu Pazarište proći ćete kraj ogromnih “zidova” od plavih pivskih gajbi, u kojima je poznato i nagrađivano Velebitsko pivo.
Sirana Kolačević
Proizvode poznate ličke domaće sirove, od kozjeg, škripavca, base, skute... Također su u Pazarištu.
Lička janjetina
Kraj je poznat upravo po janjetini, a domaći na pitanje je li bolja paška, creska ili lička janjetina odmahuju rukom: – Svaka čast društvu s otoka, ali naša lička janjetina je daleko najbolja. Naše je janje deblje, pa time i sočnije...
Plus i minus
Plus
OKOLICA – Velebit, tri rijeke – Lika, Bogdanica, Novčica, idealne su za izletnike, planinare, ali i ture jahanja koje traju i po sedam dana. Položaj je itekako prednost ovog kraja, na pola puta između Splita i Zagreba. Ipak, turisti koji su na toj dionici, u pravilu će otići na Plitvička jezera, ali i ovdje imaju što vidjeti
Minus
GASTRONOMIJA – Lovci iz cijelog svijeta dive se životinjama koje žive na ovom području, no u lokalnim restoranima upravo bi od divljači mogli napraviti spektakl. Nedostaje mjesta gdje se može jesti jelena, srnu, divljeg vepra, divljeg zeca... Srećin, nije ih problem uvrstiti na menu
