Tribanj nije sam, čak su ih – četiri! Šibuljina, Krušćica, Lisarica i Sveta Marija Magdalena, nekad Tribanj Mandalina, jer tu ljudi ne kažu Magdalena, nego Mandalina! Uostalom, čak i Google tvrdi da su Tribnja tri, ali na terenu – četiri table. U jednom žive samo u dvije kuće, u drugom kuća za prebrojati na prste ruke. Tu je malo življe, tamo malo tiše. A svi tu podno Velebita, preko puta, gledaju – Paški most.
– Mir, tišina, borove šume i planinarenje te odlasci u Nacionalni park Paklenica, to su naši aduti kojima privlačimo turiste – govore u Tribnju.
U kampu smo 43 godine
Mnogi su očarani onime što vide. Divljina planine iznad glava, a ljepota mora ispred očiju.
– Nas dvojica dolazimo u Tribanj 43 godine! – uglas pričaju braća Rudolf (75) i Adolf (86) Reimer iz štajerskog gradića Bruck an der Mur.
Nude u kampu Šibuljine Almdudlerom, najpopularnijom austrijskom limunadom, pa pričaju:
– Došli smo 1980. u Tribanj slučajno, htjeli smo kampirati na Rabu, pa nije bilo mjesta. Tri put smo se vozili gore dole po magistrali, već je pala noć, pa smo stali ovdje ne bi li tek jednu noć prespavali. Otada više nikad nismo nigdje drugdje išli na ljetovanje. Tu smo prvi red do mora, na parcelama 7, 8 i 9 a dolazit ćemo dok god ćemo moći. Danas nas ima 20-ak, svi s obiteljima, već i unucima! Tišina, čistoća i sjajno osoblje – priča Adolf Reimer, a mlađi brat veselo odobrava.
– Došla sam s 10 godina, i eto sad mi je 53 – govori Nicole Reimer.
Gdje će Tribljanima bolje reklame za mjesto? Reimeri dolaze gotovo pola stoljeća! Tu je još i kamp Navis, a kupati se može na lijepim i čistim plažama u uvalama Duboka Krušćica i Običaj. Za istraživače Velebita ovdje je početna točka zaseok Ljubotić.
– Posebnost kraja su mirila, spomen znamenja u kamenu, koja su nastala kada se živjelo i umiralo u velebitskim zaseocima, još od 17. stojeća, kada se do crkve ili groblja morali nositi. I tu se, pokojnik posljednji puta pozdravljao sa suncem. Tijelo se tu s dva kamena mjerilo, a duša bi ostala tu na mirilu. Tih kamenih oznaka ima desetak u kraju, od Renjovca, Vukića, Krušćice, Mandaline, Krčevine, Silnog Sela, Luga... a na njima su uklesani simboli – objašnjava Marijana Marasović prva dama turizma ovog kraja.
Autoritet za sva pitanja planine na ovom dijelu je Šime Gazić (82), koji usred Velebita održava živućim zaseok, obnovio je staru kući, ima lijepi mali kamp, kušaonicu meda, izložbu o pčelarstvu, te nudi posebnom rakijom od meda i velebitskih trava. Dobio je i Zlatni suncokret za seoski turizam i kvalitetu...
– Za ludost! Pa tko bi drugi ovako used Velebita dočekivao turiste? – smije se Gazić pa dodaje:
– Gdje vas još pjevac na ljetovanju budi? Moja kuća najstarija je u Ljubotiću, možda joj je i 400 godina. A građena je bez cementa, pijeska i bez vode! Nekad se po vodu išlo gore na 1200 metara, tri sata hoda da bi u kuću donijelo 20 litara vode. Čak je i kardinal Franjo Kuharić bio kod nas, posjetiti moga oca.
Grčko zlato u bunaru
Sjeti se i legende u kraju.
– Pričalo se da su Grci, a u moru ima tragova njihovih brodova, kod brda Obljak, u jednom bunaru, zakopali zlato. I išli su mnogi kopati, tražiti, ali nitko nije javio je li što našao! Pa i tko bi se time hvalio – govori Gazić.
Dolazili su k njemu i iz New Yorka, iz Čilea, pa se čudili divoti divljine i ljepote. Isplati se doći u ovaj kraj, posebni su...
VIDEO: Turistička patrola - Tribanj
