FOTO Žena koja je strpljivo čekala povratak heroja: Upoznali se preko Šuška, vjenčali nakon šest mjeseci, a onda prošli pakao Haaga
Dok je Hrvatska 16. studenoga 2012. slavila oslobađajuću presudu generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, za jednu je osobu taj dan imao i posebno, duboko osobno značenje.
Nakon više od 11 godina razdvojenosti, Dunja Zloić Gotovina ponovno je mogla zagrliti supruga. Njihova ljubavna priča počela je u ratnim godinama, a brak sklopljen neposredno prije operacije Oluja prošao je kroz jedno od najtežih razdoblja u novijoj hrvatskoj povijesti.
Umirovljena pukovnica Hrvatske vojske Dunja Gotovina rijetko se pojavljuje u javnosti i uglavnom se kloni medijske pozornosti. Ipak, njezina je životna priča neraskidivo povezana s generalovom vojnom i pravosudnom sudbinom. Dok je Ante Gotovina godinama bio izvan Hrvatske, a potom i u pritvoru Haaškog suda, ona je ostala u Zagrebu, gdje se brinula o obitelji i čekala njegov povratak.
Dunja Zloić Gotovina i Ante Gotovina upoznali su se tijekom Domovinskog rata, dok je ona radila u Ministarstvu obrane. Bila je suradnica tadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška, a upravo je preko njega upoznala budućeg supruga. Njihova je veza trajala svega šest mjeseci prije nego što su odlučili stati pred matičara.
Vjenčali su se 29. srpnja 1995. u zagrebačkoj Gornjogradskoj vijećnici, samo nekoliko dana prije početka operacije Oluja. Kumovi su im bili Gojko Šušak i general Ante Roso. Vijest o njihovu vjenčanju tada je privukla pozornost i medija: Gloria je u kolovozu 1995. njihovu ljubavnu priču predstavila na naslovnici.
Nakon vjenčanja mladenci su otišli na Brijune, gdje su, prema tadašnjim medijskim izvještajima, primili čestitke predsjednika Franje Tuđmana. Nakon završetka Oluje uslijedio je i medeni mjesec – krstarenje Jadranom.
Dunja je u to vrijeme gradila i vlastitu vojnu karijeru. Njezin doprinos službi u Ministarstvu obrane potvrđuje i službena odluka o dodjeli Spomenice domovinske zahvalnosti za časnu i uzornu službu. Odlikovanje joj je dodijeljeno 15. prosinca 1995., a u službenom dokumentu navedena je u činu pukovnika.
Dvije godine nakon vjenčanja, 1997., dobili su sina Antu. Obitelj je živjela u Zagrebu, a činilo se da nakon ratnih godina pred njima slijedi mirnije razdoblje.
Obiteljski život prekinut je 2001. godine, kada je protiv Gotovine podignuta optužnica Haaškog suda. General se odlučio na bijeg, a Dunja je ostala u Hrvatskoj sa sinom. Gotovina je u bijegu proveo četiri godine, sve do uhićenja na Kanarskim otocima u prosincu 2005., nakon čega je prebačen u Haag.
Za Dunju je počelo dugo razdoblje neizvjesnosti. Prema tadašnjim medijskim napisima, bila je pod nadzorom, a obitelj se suočavala i s financijskim poteškoćama. Posebno teško bilo je sinu Anti, koji je oca posljednji put vidio na slobodi kada je imao tek četiri godine.
Više od desetljeća nakon što je Gotovina otišao iz Hrvatske, Dunja je napokon dočekala vijest koju je toliko dugo priželjkivala. Žalbeno vijeće Haaškog suda 16. studenoga 2012. oslobodilo je Gotovinu i Mladena Markača, a general se istoga dana vratio u Hrvatsku.
Njezin povratak sa suprugom bio je početak novog poglavlja nakon više od 11 godina razdvojenosti. Gotovina je te večeri stigao u obiteljski dom na zagrebačkom Srebrnjaku, gdje su ga čekali supruga i sin.
Nakon povratka iz Haaga Gotovina se postupno povukao iz svakodnevnog javnog života. Posvetio se obitelji, a poslije i poslovima povezanima s uzgojem tuna. Dunja je pritom ostala vjerna svojoj dugogodišnjoj navici izbjegavanja javnih istupa.