Osijek je ovih dana mjesto važnih kulturnih zbivanja. Naime u grad, preciznije u tamošnji Muzej likovnih umjetnosti (MLU), od jučer pristižu djela Oscara Nemona za izložbu koju organiziraju u povodu 120. godišnjice umjetnikova rođenja. Oko 40 vrijednih skulptura, plaketa i medalja, koje će biti dio izložbenog postava, dolaze na posudbu iz ustanova poput Estate of Oscar Nemon, Imperial War Museuma, Instituta za psihoanalizu u Londonu, Belgijskog veleposlanstva u Londonu, ali i privatnih zbirki.
Izložba naslovljena “Portreti epohe: Oscar Nemon i ikone 20. stoljeća” otvara se u listopadu u gradu u kojem je kipar 1906. i rođen, a, kako joj naslov i sugerira, naglasak postava čiji su autor i kustosica Daniel Zec i Anja Kindl, bit će na portretima slavnih, a znamo da ih je kod njega itekako bilo – portretirao je primjerice Sigmunda Freuda, Winstona Churchilla, britansku kraljicu Elizabetu II., Dwighta Eisenhowera, belgijskog kralja Alberta I., pa i premijerku Margaret Thatcher. Tim povodom i mi se prisjećamo Nemonova života, koji je počeo u Osijeku, a završio 1985. u Engleskoj.
Rođen kao Oskar Neumann u ožujku 1906. u osječkoj židovskoj obitelji, Nemon je od najranije mladosti pokazivao izniman talent za modeliranje u glini. Prve radove izlagao je još kao osječki gimnazijalac u lokalnoj ciglani, a njegov talent prepoznao je i Ivan Meštrović, koji ga je poticao na studij u Parizu. Ipak, mladi Nemon odlučio se za odlazak u Beč, a nakon što nije uspio upisati tamošnju Akademiju likovnih umjetnosti, zaposlio se u ljevaonici bronce svoga ujaka. Put ga potom vodi u Bruxelles, gdje na Kraljevskoj akademiji lijepih umjetnosti osvaja zlatnu medalju za skulpturu. U tom je gradu proveo značajan dio rane karijere, a zanimljiv podatak je da je tridesetih godina dijelio kuću sa slavnim slikarom Renéom Magritteom. U Bruxellesu je promijenio prezime iz Neumann u Nemon kako bi zvučao manje njemački, s obzirom na to da su Belgijci nakon Prvog svjetskog rata imali snažnu odbojnost prema svemu što je asociralo na Njemačku. Tamo je počeo i svoju impresivnu karijeru portretiranja, stječući ugled koji će mu kasnije otvoriti vrata najmoćnijih ljudi na europskom kontinentu. U Belgiji je portretirao kralja Alberta Prvog te kraljicu Astrid, što mu je rano osiguralo prestižan status u visokom društvu.
Jedan od najzanimljivijih trenutaka tog perioda bio je njegov susret sa Sigmundom Freudom. Iako je Freud bio poznat po svojoj dubokoj odbojnosti prema poziranju, tvrdeći da rezultati nikada ne opravdavaju vrijeme koje je prisiljen provesti besposlen, Nemon ga je uspio šarmirati. Priča o njihovu prvom susretu u Beču zvuči poput filmske komedije. Nemon je dobio brzojav od Freudova prijatelja da hitno doputuje iz Bruxellesa u Freudov ljetnikovac. Freud ga je isprva pokušao odbiti, no nevoljko je pristao na nekoliko brzih skica. Tijekom tog kratkog vremena Nemonu je pukla jedina olovka koju je imao prije nego što je uspio skicirati Freudovu prepoznatljivu bradu. Sljedećeg jutra, kada se Nemon vraćao s glinenim modelom, njegov je taksi prenaglo skrenuo u Freudovo dvorište, zbog čega je bista pala na nos i uništila se. Unatoč tom katastrofalnom početku, to je bilo rađanje divnog prijateljstva. Freud je kasnije zapisao kako je glava koju je taj mršavi umjetnik stvorio od prljavštine zapravo odavala zapanjujuće živopisan dojam njega samoga. Kada je Freud bio prisiljen pred nacističkim progonom bježati u London, sa sobom je ponio svoju bistu koju je izradio Nemon.
Dolaskom nacizma i Nemonov se život drastično komplicira i on bježi u Englesku, gdje na jednoj zabavi upoznaje Patriciju Villiers-Stuart, englesku debitanticu i bogatu nasljednicu koja je u to vrijeme bila na psihoanalizi kod Freudova biografa. Njihov susret bio je fatalan. Patricijini bogati roditelji bili su zgroženi ovom vezom te ne samo da su joj zaprijetili potpunim razbaštinjenjem, već su u nekoliko navrata aktivno pokušali ishoditi Nemonovu deportaciju iz zemlje. Situacija je bila iznimno opasna jer se radilo o 1939. godini, kada je europskim Židovima bilo sve teže pronaći sigurno utočište. Unatoč svim preprekama, Nemon i Patricia uspjeli su se vjenčati i skrasiti u Oxfordu.
Fascinantna je i priča o Nemonovoj izradi biste Ernsta Chaina, znanstvenika koji je sudjelovao u razvoju penicilina, za što je dobio i Nobelovu nagradu. Nemonova supruga Patricia teško je oboljela od upale pluća. Očajni Nemon obratio se Chainu, kojeg je ranije slučajno upoznao na jednoj zabavi, moleći ga da prokrijumčari malo tog čudesnog i tada iznimno rijetkog lijeka kako bi joj spasio život. Chain je to doista učinio i Patricia se čudesno oporavila. U znak duboke zahvalnosti, Nemon mu je platio u naturi izradivši njegovu impresivnu bistu. Njegov radni proces bio je jedinstven, nikada nije radio prema fotografijama, već isključivo uživo, promatrajući ljude u pokretu. Znao je satima nasmijavati svoje klijente kako bi ih potpuno opustio, a na malom štapu bi nosio komad gline koji je brzo oblikovao dok su razgovarali kako bi zabilježio njihovu pravu narav i raspoloženje.
Svoje možda i najslavnije djelo Nemon duguje naizgled slučajnom susretu s britanskim premijerom Winstonom Churchillom u hotelu u Marrakechu 1951. godine. Nemon je sjedeći u hotelskom restoranu kriomice skicirao Churchilla na komadu papira. Na temelju tih brzih skica stvorio je malu skulpturu od terakote koju je potom pokazao jednom zajedničkom prijatelju. Taj ju je prijatelj odnio i pokazao Churchillovoj supruzi Clementine, koja je bila toliko oduševljena vjernošću prikaza da je zamolila da osobno zadrži bistu. To je bio početak iznimno plodne suradnje između tvrdoglavog političara i talentiranog kipara iz Osijeka. Churchill, koji je bio nadaleko poznat po nestrpljivosti i teškom karakteru, samo je Nemonu mogao satima mirno pozirati. Danas Nemonov monumentalni brončani kip Churchilla ponosno stoji u zgradi britanskog parlamenta, a postoji i dugogodišnja tradicija prema kojoj brojni zastupnici redovito trljaju njegovo lijevo stopalo za sreću prije nego što krenu držati važne govore.
Svi posjetitelji ove osječke izložbe imat će napokon priliku uživo vidjeti lica najvećih ikona dvadesetog stoljeća koja je svojim prstima napravio čovjek koji je prve korake napravio na osječkim ulicama. Nemonova izvanredna sposobnost da duboko pronikne u psihu najmoćnijih ljudi te turbulentne epohe, istovremeno noseći u sebi tešku i neprežaljenu traumu gubitka gotovo cijele obitelji u Holokaustu, čini ga jednim od najslojevitijih umjetnika svoga vremena čije vrijeme pravog priznanja u domovini zapravo tek dolazi.
Otvori KEKS Pay
