Oliver Frljić opet udara! Zapravo režira, i potvrđuje svoj status najradišnijeg, ali i najistaknutijeg i najkontroverznijeg kazališnog autora šire regije. U Beogradu, usred izborne šutnje, u popularnom Ateljeu 212 praizveden je njegov autorski projekt \"Zoran Đinđić\", predstava s čije je prve izvedbe dio publike jednostavno pobjegao. A priču o atentatu na predsjednika koji je želio Srbiju odvesti na neki novi put, u kojoj je jak naglasak stavljen na spregu tajnih službi, vojske i Crkve, predstavu u čijoj se zadnjoj sceni povraća na srpsku zastavu i tijekom koje se u teatru ne gase svjetla kako bi se naglasilo sudjelovanje publike u teatarskom činu, Beograd je premijerno vidio uoči novih predsjedničkih izbora – onih na kojima se natjecao i pobijedio kandidat u čiju je biografiju upisana i rečenica: \"... recite Đinđiću da je i Tito imao problema s nogom uoči smrti\".
Đinđić je ubijen ubrzo nakon toga, Tomislav Nikolić (u Srbiji zvan Toma) danas je predsjednik i prvo političko ime te zemlje, a Oliver Frljić ima drugu predstavu s Ateljeom 212, nakon velikog hita \"Otac na službenom putu\" prema tekstu Abdulaha Sidrana.
Više politike nego teatra
Očekivano premijera je podigla veliku prašinu, a nakon nje javili su se i glumci koji su odbili sudjelovati u njoj. Reakcije su bile dvojake, od pohvala za hrabrost zbog žestoke kritike niza društveno-političkih problema do onih koji kažu da u predstavi ima više politike nego teatra. Opća je ocjena da su neke scene mučne, a neki ih kritičari ocjenjuju i dosadnima.
Frljić je uoči premijere izjavio kako misli da ovim projektom neće reći ništa novo, ali da je način kojim on govori nov i potreban te da je u svim istupima isticao nužnu potragu za građanskom hrabrošću.
A tu je hrabrost na neki način apostrofirao i Kokan Mladenović, intendant Ateljea 212 koji je glumcima dopustio da u prvim danima rada na predstavi (iz umjetničkih, ali i političkih razloga) mogu od nje i odustati.
Kolektivna odgovornost
Neki su tu mogućnost i prihvatili pa je tako glumac Nenad Ćirić Večernjim novostima poslao pismo u kojem objašnjava svoje razloge za odustajanje od predstave.
On u tom pismu, među ostalim, naglašava da će nakon predstave Oliver Frljić otići, a glumci ostati te objašnjava da je on otišao jer se nije slagao s načinom na koji je Frljić tretirao temu.
\"Nitko ne može pljuvati po srpskoj zastavi niti govoriti svi ste vi krivi. Ja ne prihvaćam tu vrstu kolektivne odgovornosti\", piše Ćirić u pismu koje nosi datum 26. ožujka, ali ga je redakcije Večernjih novosti, kako navode, dobila tek nakon premijere predstave.
I dok srpski mediji prenose različite reakcije publike, ostaje činjenica da Frljić ponovno šokira i provocira, kao i to da je jedini redatelj mlađe generacije koji se prihvaća tema od kojih drugi bježe, baš kao što se svojedobno u splitskoj predstavi \"Bakhe\", koja je bila i zabranjena, koristio dijelovima Sanaderova govora na splitskoj rivi.
Daleko su srbi od katarze i zapadne civilizacije. Poslije petstoljetne podjarmljenosti pod osmanlijama, indoktrinacije mitskim Kosovom - \"kolevkom srbstva\" i poslanjem baštinjenja osmanlijskih zemalja, svetosavskih huškanja voždova, uslijedile su tragične asocijacije sa komšijama, razračunavanja 2. svj. rata, poraća, crvenog režima i raspad, praćen neviđenim zlodjelima i logorima. Sve to ostavlja tragove u umjetničkom izrazu raznih umetnika i \"umetnika\", sa djelima koja slave zlodjela pada Vukovara (šerbedžija), masovna silovanja po logorima i slična balkanska zlodjela