Na ovogodišnjem Crtani romani šou, 27. po redu, posebni su gosti bili Walter Venturi i Claudio Castellini autori stripova o Nathan Neveru, Dylanu Dogu, Silver Surferu, Zagoru, Dragoneru, Texu Willeru među kojima su stripovi koji su i u nas bili i još jesu izuzetno popularni. Posebno je bilo zanimljivo vidjeti uživo u prostorima Talijanskog instituta za kulturu kako nastaje lik Zagora kojega je na molbu gostiju Venturi crtao, pa ponovo i ponovo, s nevjerojatnom lakoćom. Tako je i naše prvo pitanje bilo znaju li da je to tako i zbog čega misle da ti junaci imaju u nas toliko popularnost.
- U Zagreb dolazim već deset godina i vrlo sam dobro upoznat s time koliki je značaj Zagora u Hrvatskoj, pa on je ovdje kao neki nacionalni heroj! U svijetu i u Hrvatskoj on je tako popularan jer predstavlja svojevrstan hommage slobodi, isto tako i razumijevanje među narodima a u ovom našem vremenu takva poruka je iznimno važna i svake godine postaje još važnija. Onda je tu i ljubav prema prirodi, smatra Walter Venturi.
Njegov kolega Claudio Castellini zapravo zadnjih godina otkriva koliko su ovi likovi važni i popularni kod nas.
- Na neki su način povezani s jednim periodom mogu života koji je prošao jer sam 1993. promijenio smjer i počeo raditi za Marvel. Tako su mi pozivi da dođem u Hrvatsku kao neki skok u prošlost. No, imam teoriju zašto u Hrvatskoj volite baš ove junake. Oni su manje izmaštani od Marvelovih junaka, stvarniji su pa se ljudi s njima mogu bolje povezati. Drago mi je što sam otkrio da ti Bonellijevi likovi koje sam crtao do 1993. imaju takav status kod vas iako sam to shvatio tek u posljednje vrijeme. Naravno, ima tu i drugih razloga, poput naše geografske blizine, a i Bonellijevi su stripovi u prošlosti bili i dostupniji od Marvelovih, no realnost je tih likova sigurno jedan od razloga, kazao je Castellini.
Do prije nekoliko godina nemali broj ljudi smatrao je kako su dani stripa odbrojani, međutim vidimo da je strip još ovdje, vrlo je otporan, pa nas je zanimalo kakvo oni o tome mišljenje imaju i koliko je opstanku stripa doprinio film.
- Ta priča je vrlo složena i duboka, strip sasvim sigurno nije na putu da odumre, nego je više posvećen sve užem i užem krugu odabranih. I mislim da tome film nije doprinio na pozitivan način jer je privukao publiku koja iza sebe nema iskustvo i znanje o stripu nego ih zapravo zanima samo film, remake tog stripa, i pri tome su to dosta alternativni izbori. Ovo jest moje osobno mišljenje. Ali opet moram reći kako je film imao i negativnog utjecaja na strip jer su filmski likovi temeljeni na onima iz stripa previše udaljeni od izvora inspiracije, onoga kako su ti likovi nastali. Današnji mladi nastavljaju ne znati ništa o stripu nego ga doživljavaju kroz to prikazivanje na filmu. Kao posljedica se dogodilo da je strip postao ovisan o filmu, nije rijetka pojava da se izgled nekih likova u stripu mijenja po uzoru na onaj koji dobiju u filmu što ne bi smjelo. To je neka inverzija, strip se mijenja po uzoru na film koji je po tom stripu nastao, kazao nam je Claudio Castellini.
Venturi također ne vjeruje da će strip izumrijeti ali da će niša sasvim sigurno postati sve uža, no njegovi će obožavatelji postajati sve gorljiviji.
- Za razliku od Italije, u Hrvatskoj i u nekim drugim državama viđao sam mnogo djece sa Zagorom ili Alanom Fordom u rukama pa se tu djecu tako uvodi u ovu umjetnost. To mi je nevjerojatno zadovoljstvo. U Hrvatskoj ima više nade nego u Italiji!, kazao je Venturi. Jedno je pitanje bilo vrlo suvremeno, a to je uloga, ili moguća uloga, umjetne inteligencije u stripu.
- Čini mi se da mladi crtači često pokušavaju pronaći kraći put kada rade svoju priču. Nikako time ne želim reći da sam neprijatelj tehnologije, i sam je često koristim, jako volim i video igre, ali smatram da je tehnologija u ovom kontekstu jedan alat viška, jer čovjek mora vladati tehnologijom a ne tehnologija čovjekom. A lako je skliznuti u zloporabu tehnologije što se vidi na primjeru prikaza anatomije u stripu koja mene jako zanima. To znači da ne bi bilo dobro s interneta skinuti neki anatomski model već tome treba prethoditi jedna cijela anatomska studija. Postoje već napravljeni modeli čovjeka no tako nešto štetno je za umjetnost jer ona nije samo krajnji rezultat nego u sam proces nastanka, a umjetnika i njegovo djelo jako formira i utječe na njega sve ono što je proživio, njegovi osjećaji, iskustvo, a na ovaj način se cijeli taj niz zapravo gubi. Lijepo je što kroz osobni rezultat tog procesa dobivaš i samopouzdanje, nema ljepše stvari nego vidjeti rezultat svojeg uspješnog rada, kazao je Claudio Castellini.
Venturi je dodao kako je bitno da strip ispriča i priču, a ne bude tek crtež, da pruži emociju, zbog toga se stripovi i čitaju.
- Mnogo je danas uspješnih stripova s odličnim pričama a ne toliko savšrenim crtežima u anatomskom ili nekom drugom smislu. Pa i to nesavršenstvo može pričati neku svoju priču, doista niti ne mora sve biti savršeno, kazao je ovaj talijanski crtač dok je njegov kolega upravo u toj činjenici pronašao još jedan razlog zašto umjetna inteligencija nikada ne može nacrtati tako kvalitetan crtež kao što to može čovjek jer ne dozvoljava da u toj interpretaciji imamo dozu ljudskog faktora koja je često nesavršena ali prenosi emociju. U suprotno dobivate samo ili jedno ili drugo, kazao je Venturi.
Pitanje je bilo i oko mangi, zašto i u Italiji taj japanski strip ima čitanost unatoč velikoj talijanskoj tradiciji.
- Kao što smo 80-tih prihvatili japanske crtiće koji su se gledali i u bivšoj Jugoslaviji jer su bili potpuno drugačiji, tako je i s mangom, to je drugačije od svega što smo crtali pa je mladima zanimljivo. No, u Japanu postoji hiperprodukcija mangi koje pokrivaju sve moguće teme, postoje tjedna izdanja od po tisuću stranica. Bio sam na operaciji kako bih mogao crtati dalje, no oni će vjerojatno napraviti harakiri koliko su opterećeni tim poslom koliko je to neizdrživo. Bio je jedan talijanski autor koji je došao raditi u Japan pa su mu rekli da će sada ovdje sjediti tri dana i raditi, a on je odgovorio kako mora i ponekad odspavati. Dobio je odgovor kako mu je tu stolica pa je može za to iskoristiti. Doista je istina da se jedan njihov autor i ubio jer doslovno četiri godine nije izašao da bi se družio, ostao bez života, to je živa istina, kazao je Walter Venturi.
Tex Willer legenda je u Italiji i najčitaniji strip. Zašto, objasnili su nam talijanski autori.
- Tex Willer zapravo predstavlja povijest talijanskog stripa, izlazi 80 godina svakog mjeseca, pa je i obiteljsko naslijeđe, jer ga je skupljao djed, pa sin koji sada svojem sinu prenosi tu ljubav. Ako nešto izlazi 80 godina svakog mjeseca, mora se primiti. Publika zna da će svakog mjeseca imati sat vremena nekakve mentalne slobode, kao da je to neki susret s prijateljem, objasnio je Venturi.
Sam Zagor osim kontinuiranog pustolovnog elementa ima, za razliku od Texa Willera, i snažno naglašenu emociju koja ga čini bližim publici, a on se i stalno mijenja kako bi pronašao novu svoju publiku. Upravo ga je Venturi prvi puta nacrtao u boji. Međutim, on ima i neke superherojske karakteristike koje u današnje vrijeme dobro dođu.
- On doista ima te neke superherojske elemente, ali koji nisu toliko izmišljeni, kao da ima neko dodatno čulo kojim može nešto predosjetiti, recimo. Sam se Sergio Bonelli u svoje vrijeme nadahnjivao brojnim utjecajima koje je uspješno 'strpao' u Zagora pa tako nikada nije ljudima uspio dosaditi. Nije klasični western, a nikada se ne zna gdje će mu biti sljedeća avatura, u svemiru ili ispod zemlje, ne znamo. I to je prednost i snaga Zagora, kazao je Walter Venturi. U jednom se stripu također prisutnom kod nas, Nathanu Neveru, osjećaju utjecaji Blade Runnera i današnjih superheroja, potvrdio je njegov autor Claudio Castellini.
- Točno, scenaristi su tražili da se naprave sličnosti s Deckardom. Sve ostalo moj je doprinos, želio sam da nosi onaj baloner koji je više plašt, jer sam želio uvijek raditi superheroja. A želio sam da on bude i ponešto romantičnim. Kroz taj kaput mogao sam i uvesti neke ne skroz realne elemente u njegovu priču. Ali najviše ga obilježava frizura koju sam mu napravio, jedan SF junak niti ne može imati neku običnu frizuru. Ona je isto tako i posljedica neke traume iz prošlosti, pa zna i promijeniti boju, a pramenovi sugeriraju da se radi o tužnoj, mračnoj osobi no kada je akcija oni se podižu. Tako sam pomirio želju scenarista koji su željeli da se radi i o takvoj kompleksnoj osobi, objasnio je Claudio Castellini.
Crtani šou? Po Vuku? Šou?