Alice Tate, koju tumači Mia Farrow u jednoj od svojih najslojevitijih uloga, pripadnica je njujorške elite s Upper East Sidea čiji se život naizgled čini savršenim. Udana je šesnaest godina za bogatog i distanciranog Douga (William Hurt), ima dvoje preslatke djece o kojima se brine dadilja, a dani joj prolaze u vrtlogu kupovine, kozmetičkih tretmana i površnih razgovora s prijateljicama. No, ispod te blistave fasade krije se duboka praznina.
Njezina unutarnja tjeskoba manifestira se kao kronična bol u leđima, a potisnuta katolička krivnja budi se nakon što osjeti neočekivanu privlačnost prema Joeu Ruffalu (Joe Mantegna), osjećajnom jazz glazbeniku i ocu djeteta iz iste privatne škole. Njezin život u pozlaćenom kavezu, ispunjen skupocjenim predmetima, ali lišen istinske svrhe, nalazi se na prekretnici. Taj susret postaje katalizator koji pokreće lavinu događaja, tjerajući Alice da preispita sve aspekte svog ušuškanog, ali neispunjenog postojanja.
Spas, ili barem putokaz, dolazi u najneočekivanijem obliku. Po preporuci prijateljica, Alice posjećuje doktora Yanga (Keye Luke) u skromnoj, gotovo trošnoj ordinaciji u Kineskoj četvrti, što je potpuni kontrast njezinu sterilnom i luksuznom svijetu. Misteriozni travar, inspiriran Allenovim vlastitim bizarnim iskustvom s akupunkturom, prepoznaje da njezini problemi nisu fizičke, već duhovne prirode. Kroz hipnozu i niz čarobnih biljnih pripravaka, on otključava njezinu podsvijest i otvara vrata u svijet fantazije. Jedna biljka čini je nevidljivom, omogućujući joj da neprimjetno prisluškuje razgovore supruga i prijateljica te otkrije bolne istine. Druga priziva duh njezine prve, strastvene ljubavi, Eda (Alec Baldwin), s kojim proživljava čarobni let iznad noćnog Manhattana, jednu od vizualno najljepših scena u filmu. Pojavljuje se čak i njezina osobna muza (Bernadette Peters) kako bi je potaknula na kreativno izražavanje. Ti nadrealni doživljaji nisu samo hir, već moćni alati koji Alice tjeraju na suočavanje s vlastitim potisnutim željama, strahovima i zaboravljenim snovima.
Iako naizgled lagana fantazija, "Alice" je duboko ukorijenjena u Allenovom autorskom svijetu i filmskim opsesijama. Film se često opisuje kao njegova labava prerada remek-djela Federica Fellinija, "Giulietta i duhovi", no Allen talijansku baroknost prevodi na svoj prepoznatljiv, neurotični njujorški jezik. U ovom filmu, u kojem se sam redatelj ne pojavljuje kao glumac, Mia Farrow postaje njegov ultimativni surogat. Ona besprijekorno upija njegove manire, ritam govora i unutarnje monologe, stvarajući lik koji je istovremeno ranjiv, komičan i duboko dirljiv. Mnogi kritičari smatraju da joj je Allen ovdje pružio njezinu verziju "Annie Hall", ulogu koja je u potpunosti satkana oko njezine pojave i talenta. Vizualni identitet filma, koji potpisuje majstor Carlo Di Palma, ključan je za njegovu atmosferu. Kamera se kreće elegantno, a paleta boja je pomno birana. Upečatljiv je Alicin crveni kaput i šešir koji, poput signalne vatre, odskaču od bež tonova njezina luksuznog okruženja, simbolizirajući potisnutu strast koja se napokon budi.
Uz Farrow, film je okupio impresivnu glumačku ekipu koja je tada, kao i danas, bila zaštitni znak Allenovih projekata. William Hurt je savršen kao hladni, WASP-ovski suprug, dok Joe Mantegna donosi toplinu i šarm kao potencijalni ljubavnik. U sporednim ulogama briljiraju Blythe Danner, Cybill Shepherd i Judy Davis, kojoj je ovo bila prva od pet suradnji s Allenom. Za glumca Keyea Lukea uloga doktora Yanga bila je posljednja u dugoj i bogatoj karijeri; preminuo je samo tri tjedna nakon premijere filma. Ipak, snimanje nije proteklo bez poteškoća. Farrow je upravo rodila sina Satchela i teško je usklađivala zahtjevnu glavnu ulogu s majčinstvom, a pritisak je navodno ostavio traga na njezinom i Allenovom privatnom odnosu, koji je u to vrijeme već bio narušen, što retrospektivno daje filmu dodatnu, melankoličnu dimenziju.
Po izlasku, "Alice" je dobila pohvale kritike i nominaciju za Oscara za najbolji originalni scenarij, no kod publike nije postigla komercijalni uspjeh. Taj neuspjeh na kino blagajnama samo je učvrstio tadašnje uvjerenje studija da Allenovi filmovi moraju imati njega u jednoj od uloga kako bi bili isplativi. Međutim, s vremenom je film stekao status jednog od najpodcjenjenijih dragulja u redateljevoj opsežnoj filmografiji.
Njegova prava snaga leži u nekonvencionalnom i oslobađajućem kraju - Alice ne odabire ni supruga ni ljubavnika. Umjesto toga, ona kreće na put u Kalkutu kako bi radila s Majkom Terezom, a po povratku započinje novi, skromniji život posvećen pomaganju drugima. Taj neočekivani zaokret, opisan kao "bijeg iz Allenova svijeta", daje liku, ali i samoj Miji Farrow, katarzično oslobođenje, čineći "Alice" dirljivim i jedinstvenim djelom o potrazi za autentičnošću.
*uz korištenje AI-ja
Otvori KEKS Pay
