Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije izvijestio je u četvrtak o restauraciji vitraja koji su dio radova na obnovi Zagrebačke katedrale nakon potresa 2020. godine, istaknuvši kako je riječ o najvrjednijem majstorskom djelu.
Daniel Kvesić iz Bokart Glassa, majstorske radionice specijalizirane za dekorativno i umjetničko staklo u arhitekturi, rekao je da je njihov zadatak bio spasiti i obnoviti vitraje iz katedrale koji su stradali, a i prije su već bili opušteni, odnosno olovo je popustilo, što se događa s godinama, priopćeno je.
Sanacija je rađena uz nadzor konzervatora-restauratora, a trebalo ih je što brže i što opreznije skinuti s katedrale. Nakon skidanja vitraja uslijedila je sanacija, pregled i obnova vitraja. "Morali smo sačuvati ono što je vrijedno, originalno, pa makar ga i vratili u tom napuknutom, ali osiguranom stanju. Zamijenili smo one dijelove koji su nedostajali. Nakon što smo sve analizirali i skenirali, krenuli smo u obnovu vitraja", kazao je.
Po njegovim riječima, pokušavali su imitirati ono što se radilo prije više od 100 godina, svaki vitraj su rastavili i očistili, a potom vraćali istom onom tehnikom kojom su rađeni, s olovnim spojevima koji služe za spajanje mozaičnog tipa stakla. "Ovo je najvrjednije majstorsko djelo, ne može se uspoređivati s bilo kojim vitrajem. Stilski su dorađeni i tehnički zahtjevni", ocijenio je Kvesić.
Otkrio je i kako postoje originalni nacrti vitraja Zagrebačke katedrale u nadbiskupiji u Münchenu, a analizirali su i dnevnike rada Hermanna Bolléa koji su potvrdili kako su vitraji rađeni u nekoliko faza.
Za skidanje i demontažu vitraja imali su tek dva do tri mjeseca, a obnova vitraja središnje lađe trajala je godinu i pol.
Najavio je da su vitraji iz središnje lađe spremni već iduće godine, no usklađivat će se s obnovom i radovima na kamenim dijelovima katedrale. „Za razliku od sadašnjeg stanja, kada su oni bili otvoreni svim atmosferskim uvjetima (vjetru koji ih stalno njiše, kiselim kišama koje ih nagrizaju), prijedlog je da stavimo jedno prozirno, antireflektivno zaštitno staklo koje će pustiti vitraj da živi sam po sebi iznutra, a izvana će biti zaštićen staklom", objasnio je. Nakon vitraja iz središnje lađe, skinut će i one iz južne i sjeverne lađe, tako da svi budu obnovljeni u kontinuitetu.
Kao najizazovniji dio obnove vitraja izdvojio je pogađanje boja, pa su izrađene i digitalizirane šablone za katedralne vitraje, zapisane boje i pripremljena sva dokumentacija kako bi budućim generacijama olakšali njihovu obnovu.
U svom radu s vitrajima u zadnjih 15-20 godina primijetio je koliko su vitraji iskustveni element doživljaja crkve i imaju ulogu transformacije svjetla, oni „mijenjaju cjelokupni dojam crkve i sama je bit vitraja da fokusiraju prema oltaru, prema onome što je najsvetije. Sve ostalo su distrakcije".
Studenti riječke Akademije primijenjenih umjetnosti sudjelovali su u obnovi jednoga komada vitraja, a obnova vitraja bila je tema i dvaju diplomskih radova.
Otvori KEKS Pay
