Priča je i više nego poznata. Nakon što gospodin Dashwood umre, ostavlja svoju drugu suprugu i tri kćeri bez imanja u kojem su živjele. Prisiljene da se pobrinu za sebe i nekako srede životnu situaciju, dvije sestre, Elinor i Marianne, napuštaju imanje u Sussexu i odlaze na put na kojem će ih, osim socijalizacije s uvaženom gospodom u nadi da će pronaći budućeg muža, dočekati problemi s – kako savršeno i sam naslov ovog klasika Jane Austen implicira – razumom i osjećajima.
Gledati "Razum i osjećaje" koje potpisuje Georgia Oakley nemoguće je bez uspoređivanja, ne samo s romanom nego još više s ekranizacijom iz 1995. godine koja je okupila crème de la crème tadašnjeg glumačkog svijeta. Emma Thompson kao ozbiljnija, starija i suzdržanija Elinor, Kate Winslet kao sanjiva, šašava i vrckava Marianne, Hugh Grant kao Edward (jer, što je ekranizacija djela Jane Austin bez Hugha Granta), a tu su se u manjim ulogama našli i Hugh Laurie, Alan Rickman te drugi. Iako je atmosfera ovog posljednjeg filmskog uprizorenja znatno nježnija, mekša i melankoličnija, a samim time i nekako sudbonosnija i ozbiljnija, teško je nadmašiti kultnog filmskog prethodnika od prije trideset godina. Da se, recimo, nema predznanje o njemu, ova bi verzija "Razuma i osjećaja" ostavljala snažniji dojam.
Ipak, nije sasvim fer do u najmanju sitnicu uspoređivati ova dva zasebna filmska entiteta pa je najbolje reći da iz različitih prizmi prikazuju priču Jane Austen koja se pak razlikuje od oba filma. Primjerice, verzija iz 1995. više je razigrana i duhovita, dok se film Georgie Oakley više fokusira na intimu i vizualnu estetiku. I glazba u ovoj verziji igra važniju ulogu u pojačavanju emocija, no unatoč svemu tome, kao da se film ipak više priklonio razumu. Posebno je zanimljivo promatrati kako se u toj naglašenoj suzdržanosti snalazi nova glumačka postava. Dok likovi iz 1995. pršte emocijama i kazališnom ekspresivnošću, u ovoj su verziji izvedbe znatno ublažene, svedene na mikrogeste. Takav glumački pristup izvrsno odgovara Elinorinu (Daisy Edgar-Jones) unutarnjem svijetu, no povremeno oduzima priči prijeko potrebnu dinamičnost. Kamera se često zadržava na detaljima, čime redateljica uspješno gradi vizualnu poeziju kojoj se pristupilo i pomalo ziceraški. Zna se da su malickovski prizori prirode, prirodna ljepota i autentičnost sestara, gotovo kazališni dijalog i originalni jezik Jane Austen dobitna kombinacija s kojom se ne može puno promašiti. No usmjeravajući svu energiju na stvaranje ugođaja, film povremeno zaboravlja na unutarnju vatru koja pokreće izvornik Jane Austen. Na kraju, teško je prigovoriti nečemu previše jer je sve u filmu i više nego korektno. No kada bi film bio jedna od ove dvije sestre, sigurno bi bio Elinor. I nema u tome ništa pogrešno ni loše, samo ipak ostaje osjećaj da nešto nedostaje, najviše hrabrosti.
Triler, SAD, 109 min
Režija: Lance Oppenheim
Glumci: Robert Pattinson, Merritt Wever
Ima nešto u "Udarnom terminu" hororski neugodno. Prije svega, tema filma mučna je sama po sebi. Naime, bavi se poviješću NBC-ove televizijske "To Catch a Predator" ("Uhvatiti predatora"), u kojoj je novinar Chris Hansen (Robert Pattinson) surađivao s organizacijom koja se bavi raskrinkavanjem pedofila na internetu i namamljivao predatore u zamke kako bi ih pred očima cijele nacije uhitila policija. No nelagodu povećava i način na koji je redatelj Lance Oppenheim odlučio ispričati priču. Estetici cijelog filma pridonosi što ostavlja dojam kao da je snimljena kućnim kamerama, valjda da bi se približio dojam vremena u kojem se serija emitirala i kako bi ova filmska priča dobila na vjerodostojnosti. I za razliku od, primjerice "Spotlighta", u kojem je naglasak bio na samoj akciji cijelog projekta u kojem su otkriveni pedofili unutar Katoličke crkve, u "Udarnom terminu" veći je fokus na psihološkom profilu Chrisa Hansena. Vode li se on i njegova producentska ekipa plemenitošću krajnjeg ishoda onoga što rade ili im je važnija gledanost emisije, pitanje je čiji je odgovor u filmu pun amplituda. Baš kakva je bila Hansenova emisija, takav je i ovaj film – šokantan, povremeno gadljiv, često nejasan, ali u istom trenutku ga je i teško ne gledati.
Otvori KEKS Pay
