Možda ste kvržicu na dojki slučajno napipali tijekom tuširanja ili primijetili promjenu koju prije niste osjećali. U glavi se odmah pojavljuju različiti scenariji, a najčešće upravo onaj kojeg se najviše bojimo. Treba li odmah otići liječniku? Koliko je promjena ozbiljna? Što ako se pokaže da je riječ o nečemu zloćudnom? Strah je razumljiv, ali ono što mnoge žene ne znaju jest da većina kvržica na dojkama nije povezana s rakom. Promjene u tkivu dojke vrlo su česte, osobito tijekom različitih životnih i hormonskih razdoblja, a mnoge od njih potpuno su dobroćudne. Ipak, svaka novonastala promjena zaslužuje pozornost jer se samo stručnim pregledom može utvrditi o čemu je riječ.
Upravo je listopad, mjesec borbe protiv raka dojke, prilika da se ponovno govori o važnosti pravodobne dijagnostike. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, rak dojke najčešća je zloćudna bolest među ženama u Hrvatskoj. Tijekom 2023. godine zabilježena su 3293 slučaja, a više od 90 posto oboljelih može se izliječiti ako se bolest otkrije u početnom stadiju i pravilno liječi.
Iako se o važnosti preventivnih pregleda danas mnogo govori, strah od nalaza i dalje je jedan od razloga zbog kojih žene odgađaju odlazak liječniku. O tome što se događa nakon otkrivanja sumnjive promjene, koliko su suvremene dijagnostičke metode precizne i zašto određene dobroćudne tvorbe više ne zahtijevaju klasičnu operaciju razgovarali smo s doc. dr. sc. Damirom Štimcem iz Poliklinike Medikol Osijek.
Većina kvržica nije zloćudna, ali pregled ne treba odgađati
„Pronalazak kvržice na dojci većini je žena emocionalni šok i sasvim prirodno izaziva strah. Međutim, prva i najvažnija poruka koju želim uputiti ženama jest da većina kvržica na kraju bude potpuno dobroćudne naravi”, objašnjava doc. dr. sc. Štimac.
Među najčešćim dobroćudnim promjenama nalaze se ciste, šupljine ispunjene tekućinom, i fibroadenomi, tvorbe građene od vezivnog i žljezdanog tkiva. Česte su i fibrocistične promjene koje mogu uzrokovati osjetljivost, napetost ili neravnine u tkivu dojke.
Ipak, izgled i opip promjene nisu dovoljni za pouzdanu procjenu njezine prirode. Posebnu pozornost treba obratiti na novonastalu kvržicu koja ne nestaje ili se ne mijenja tijekom menstrualnog ciklusa, promjene oblika dojke, uvlačenje bradavice, promjene kože koje podsjećaju na koru naranče te spontani iscjedak iz bradavice, osobito ako je krvav. Razlog za pregled mogu biti i novi, tvrdi čvorovi u pazušnoj jami.
„Kvržica nikako ne znači automatski ozbiljnu dijagnozu, ali je alarm da se obavi stručni pregled”, ističe Štimac.
Prvi korak najčešće uključuje klinički pregled i odgovarajuću slikovnu dijagnostiku. Ultrazvuk omogućuje detaljan prikaz tkiva dojke, kako objašnjava Štimac, dok mamografija može otkriti sitne promjene koje se ne mogu napipati, uključujući mikrokalcifikate, odnosno sitne nakupine kalcija koje ponekad mogu biti rani znak zloćudne bolesti. Odabir pretrage ovisi o dobi žene, građi dojki, simptomima i individualnim čimbenicima rizika. Mamografija pritom ostaje temelj organiziranog probira raka dojke, dok ultrazvuk i magnetska rezonancija imaju važnu dopunsku ulogu u određenim kliničkim situacijama.
Što kada nalaz pokaže sumnjivu promjenu?
Za mnoge žene upravo je iščekivanje dodatnih pretraga najteži dio dijagnostičkog postupka. Ako ultrazvuk ili mamografija pokažu promjenu koju nije moguće pouzdano ocijeniti samo na temelju slike, liječnik može preporučiti biopsiju, odnosno uzimanje uzorka tkiva za patohistološku analizu. Riječ je o postupku koji mnoge pacijentice povezuju s operacijskom salom, bolovima i dugim oporavkom. Međutim, suvremena biopsija dojke najčešće se izvodi ambulantno, pod lokalnom anestezijom i uz slikovno navođenje.
„Moderna radiologija je u potpunosti prilagođena komforu žena”, naglašava Štimac, objašnjavajući kako se kod iglene biopsije, poznate kao core biopsija, pod kontrolom ultrazvuka precizno uzima uzorak sumnjivog tkiva kroz tanku iglu. Sam postupak obično traje desetak minuta. Na mjestu uboda ostaju mali flaster i kompresijski zavoj, a pacijentica nakon zahvata može kući. Tijekom postupka pod lokalnom anestezijom može osjetiti pritisak ili nelagodu, dok je intenzivnija bol neuobičajena.
Za promjene koje su vrlo male ili se vide samo na mamografiji danas postoji i druga mogućnost, vakuum-asistirana biopsija. Za razliku od core biopsije, kod koje se uzorci izvlače vađenjem i ponovnim plasiranjem igle, ova metoda koristi posebnu vakuumsku iglu koja omogućuje uzimanje više uzoraka tkiva kroz jedno mjesto ulaska. Zahvat se izvodi pod kontrolom mamografije, tomosinteze ili druge odgovarajuće slikovne metode.
„Aktivni rad vakuumske sonde traje svega oko 5 do 10 minuta, dok cijela procedura s preciznim slikovnim navođenjem i pripremom bolesnice traje oko 30-45 minuta. Zahvat se izvodi isključivo pod lokalnom anestezijom. Oporavak je iznimno brz i ugodan. Budući da nema rezova ni šavova, estetski rezultat je savršen – nema ožiljaka niti narušavanja prirodne arhitekture dojke. Nakon postavljanja kompresijskog grudnjaka ili zavoja žena može ići kući uz savjet nošenja kompresijskog zavoja 2-3 dana, te suzdržavanja podizanja težih stvari. Može se javiti blaga lokalna osjetljivost ili manji hematom (modrica), što se rješava hladnim oblozima i analgetikom“, objašnjava Štimac i dodaje kako su glavne prednosti ove metode visoka dijagnostička točnost i činjenica da omogućuje uzorkovanje onih najsitnijih, okultnih lezija i mikrokalcifikata koji se uopće ne vide na ultrazvuku, nego isključivo na mamografiji.
Određene dobroćudne promjene mogu se ukloniti bez klasične operacije
Jedan od važnijih pomaka u suvremenoj dijagnostici bolesti dojke jest mogućnost da vakuum-asistirani zahvat, osim uzimanja uzoraka, posluži i za potpuno uklanjanje određenih dobroćudnih tvorbi. To znači da pacijentica u pažljivo odabranim slučajevima može izbjeći klasičnu kiruršku operaciju, opću anesteziju i boravak u bolnici.
„Vakuum-asistirana metoda nam je donijela revolucionarnu mogućnost da određene dobroćudne promjene, najčešće one koje povećavaju rizik od nastanka karcinoma, u potpunosti evakuiramo i uklonimo kroz taj jedan jedini minijaturni ubod na koži”, objašnjava Štimac.
Takav zahvat može biti prikladan za određene prethodno dijagnosticirane dobroćudne tvorbe ograničene veličine, no odluka se uvijek donosi na temelju slikovnog i patohistološkog nalaza. Važno je, međutim, naglasiti da svaku dobroćudnu tvorbu nije potrebno ukloniti. Male, tipične i stabilne promjene koje ne uzrokuju tegobe u mnogim se slučajevima mogu samo redovito pratiti.
„Ako na temelju radiološke dijagnostike imamo posve mirnu morfološku sliku, primjerice tipične male fibroadenome pravilnih rubova koji ženi ne uzrokuju nikakvu bol niti estetsku deformaciju dojke, nema potrebe za invazivnom dijagnostikom”, objašnjava Štimac.
Dijagnostika dojki na jednom mjestu
Nakon otkrivanja sumnjive promjene žene se često suočavaju s nizom dodatnih pregleda i čekanjem nalaza, što može produljiti neizvjesnost. Upravo je želja da se dijagnostički postupak objedini bila jedan od razloga pokretanja Centra za dojku Poliklinike Medikol u Osijeku. „Želja nam je bila maknuti se od zastarjelog, rascjepkanog modela gdje žena tjednima luta od ustanove do ustanove čekajući pojedinačne nalaze”, objašnjava Štimac.
U Centru su na jednom mjestu dostupni ultrazvuk visoke rezolucije, digitalna mamografija s tomosintezom, magnetska rezonancija dojki te minimalno invazivni zahvati poput citološke punkcije, core biopsije i vakuum-asistirane biopsije. Tomosinteza, poznata i kao 3D mamografija, omogućuje slojeviti prikaz tkiva dojke i precizniju procjenu određenih promjena, dok se magnetska rezonancija koristi kada je potrebna dodatna dijagnostička obrada. Cilj takvog pristupa jest pacijenticama omogućiti jednostavniji i brži put od pregleda do dijagnoze i odluke o daljnjem postupanju.
„Moja poruka je sljedeća: gledanje istini u oči donosi ugodniji život i brži oporavak, a odgađanje pregleda zbog straha samo daje prednost bolesti”, za kraj poručuje Štimac.
Sadržaj nastao u suradnji s Poliklinikom Medikol.