Na 68. Pulskom filmskom festivalu predstavljen je “A bili smo vam dobri”, novi film Branka Schmidta o pobunjenim hrvatskim braniteljima koji je zbog vrijednosno nabijene teme i prije premijere izazvao mnogo pažnje pulskih gledatelja. Schmidtova drama nastala je po priči Josipa Mlakića, evidentno inspiriranog događajima pred Ministarstvom branitelja u Savskoj ulici u Zagrebu, kada su takozvani šatoraši – baš kao u filmu – na vrhuncu obračuna s tadašnjom Milanovićevom Vladom i ministrom Fredom Matićem na ulice iznijeli plinske boce.
Temu koja u Hrvatskoj uporno ne zastarijeva Schmidt je, uz podršku scenarista Ognjena Sviličića i Sandre Antolić, osuvremenio premjestivši je u ruinu nekadašnjeg zagrebačkog Paromlina, u kojoj su pripadnici Zbora narodne garde devedesetih vježbali pred odlazak na frontu. Započevši montažnom sekvencom praćenom mračnom rock-numerom “Mrtvi su mrtvi” Damira Avdića, koja će se poput optužnice provlačiti kroz čitav film, Schmidtove junake zatječemo na samom početku organizirane pobune koju predvodi veteran i politički kalkulant Crni (Slaven Knezović). Braniteljima je, doznajemo, obećano da će u Paromlinu dobiti Muzej domovinske zahvalnosti, ali nakon potresa vlada se predomislila te zbog navodne statičke ugroze odustala od obećanja.
Izigrani branitelji odlučuju zaposjesti Paromlin, inzistirajući na provedbi onoga što je dogovoreno, a kao potencijalnog vođu i glavno lice prosvjeda vide ratnog heroja Dinka (s izrazitom uvjerljivošću tumači ga Rene Bitorajac). Dinko se u početku dvoumi oko novog angažmana, ističući kako su ga i sami braniteljski vođe u nekoliko navrata izigrali. Svjestan da je percepcija branitelja u općoj populaciji često svedena na “dobili su mirovine, što još hoće”, Dinko se bori i s vlastitim PTSP-om, rastrgan između želje da zaštiti svoje zdravlje, ali i da se založi za ono što vidi kao braniteljski dignitet. Taman kada prelomi da će se ipak pridružiti suborcima u Paromlinu, situacija se rapidno počinje urušavati, prijeteći oružanim sukobom u centru glavnoga grada.
Branko Schmidt svojim likovima prilazi s neskrivenom empatijom, ističući da se radi o ljudima koji su zbog ideala gubili zdravlje i živote, da bi u zemlji za koju su se borili i sami bili pretvoreni u kompleksan politički problem. Pritom ne bježi od prikazivanja problema unutar same braniteljske zajednice, pogotovo onih koji pridonose njihovu dubioznom društvenom statusu. Nije tu riječ samo o PTSP-u ili problemu alkoholizma kojim mnogi utišavaju posljedice trauma nego i o problemu političke manipulacije i radikalizacije koja se ogleda i u profašističkim stavovima generacije rođene nakon rata, na koju braniteljska populacija itekako ima utjecaja.
U prikazu tih problema Schmidta suptilnost ne zanima: kako radnja odmiče, slika Franje Tuđmana na zidu Paromlina mijenja se u Pavelićevu, a grafit kojim lokalni mladići žele predstaviti potencijalni novi vizualni identitet muzeja otvoreno podsjeća na logotip HDZ-a.
Teško je, zaista, toliko sveprisutnu i slojevitu temu poput statusa branitelja u našem društvu prikazati bez pojednostavljivanja, a Schmidt i njegov kreativni tim u ovoj komornoj formi odlučili su zagrabiti vrlo široko i dotaknuti se gotovo svakog važnijeg aspekta te priče. U tome, nažalost, pati karakterizacija likova koji su svedeni na stereotipe, a dijalozi ponekad djeluju suviše didaktični ili prebanalno tezični. Posjet ministra (Dražen Šivak) pobunjenim braniteljima u tom kontekstu djeluje gotovo karikaturalno, umjesto kao ozbiljan katalizator bijesa likova pa možda i publike. To su situacije u kojima glumačka zrelost Renea Bitorajca, uz podršku Nikše Butijera, Milivoja Beadera i Rakana Rushaidata izvlači stvar, vraćajući pažnju na njihovu osobnu dramu. Kada bismo znali više o njima, možda bi bilo lakše i suosjećati s očajem likova, no uz ovako ambiciozan pristup temi za to bi bila potrebna serija, a ne “samo” 72-minutni igrani film.
Uz Avdićevu vizualnu kulisu, mračnu atmosferu filma naglašava i moćna kamera Daria Haceka, te set dizajn filmskog veterana Ivana Ivana koji je i osobno sudjelovao na premijeri u Puli. Puležani su na film reagirali pozitivno, nagradivši ekipu, a posebno Bitorajca, vrlo solidnim pljeskom koji nagoviješta da bi i ocjene publike mogle biti dobre.
Inače, “A bili smo vam dobri” jedan je od rijetkih filmova koji su snimljeni na vrhuncu pandemije, tijekom drugog lockdowna krajem 2020. godine. To je značilo da je filmska ekipa podijeljena na timove koji se međusobno nisu susretali, a usprkos oprezu oboljelo je čak osmoro ljudi, od kojih neki i teže.
– Broj zaraženih iz dana u dan bio je sve veći, pa bi obolio jedan, drugi, izolacije… Zato sam i svjetsku premijeru filma u Puli posvetio svima koji su radili s nama u tim gotovo nemogućim uvjetima, a pogotovo onima koji su nažalost imali i zdravstvene posljedice – rekao nam je Schmidt, ističući da je u pripremama filma kao savjetnik bio angažiran Miodrag Demo, sada već bivši pročelnik koji je 21 godinu vodio upravo ugašeni Ured branitelja Grada Zagreba.
I to gašenje, spomenuto i na najavnoj presici filma, postalo je medijska tema koja dokazuje da je pitanje branitelja i danas vrlo živo, a Schmidtov rad vrijedan je doprinos propitivanju njihove uloge u današnjoj Hrvatskoj.
