Biografska drama "Lamborghini: Čovjek koji je stvorio legendu" koja se večeras prikazuje na HRT 2 , priča je o Ferrucciju Lamborghiniju, čovjeku koji je od proizvođača traktora postao globalna ikona i vječiti rival Enza Ferrarija, neiscrpan je izvor drame, strasti i inata.
Upravo tu priču pokušao je na veliko platno prenijeti redatelj i scenarist Bobby Moresco, dobitnik Oscara za film "Fatalna nesreća", u svojoj biografskoj drami "Lamborghini: Čovjek koji je stvorio legendu" iz 2022. godine. Film, temeljen na knjizi koju je napisao Ferruccijev sin Tonino, prati životni put osnivača slavne marke, od skromnih početaka nakon Drugog svjetskog rata, kada se vratio u rodno selo Cento. Tamo, unatoč protivljenju oca poljoprivrednika, mladi i ambiciozni Ferruccio (Romano Reggiani) odlučuje iskoristiti svoje mehaničarsko znanje stečeno u vojsci kako bi pokrenuo proizvodnju traktora. Njegova vizija i upornost ubrzo mu donose bogatstvo i uspjeh, postavljajući temelje za ono što će uslijediti.
Okosnica radnje, kako u filmu tako i u stvarnom životu, jest legendarno rivalstvo s Enzom Ferrarijem, tada neospornim kraljem sportskih automobila. Kao uspješan poduzetnik, Lamborghini je posjedovao nekoliko modela Ferrarija, no bio je kronično nezadovoljan njihovom kvalitetom, a posebno nepouzdanim kvačilom. Prema priči koja je postala dio automobilske mitologije, Lamborghini se osobno odvezao u Maranello kako bi se požalio samom Enzu Ferrariju (Gabriel Byrne). "Il Commendatore", poznat po svojoj aroganciji, navodno ga je otpravio riječima koje su promijenile povijest: "Problem nije u automobilu, problem je u tebi. Ti si samo seljak koji vozi traktore i ne razumiješ se u sportske automobile." Duboko uvrijeđen takvim poniženjem, Lamborghini je donio sudbonosnu odluku - stvorit će vlastiti sportski automobil, i to takav koji će biti superioran Ferrariju u svakom pogledu. Taj trenutak inata i prkosa označio je rođenje tvrtke Automobili Lamborghini 1963. godine.
Film prikazuje tu opsesivnu potragu za savršenstvom, od okupljanja tima vrhunskih inženjera, među kojima su bili i bivši Ferrarijevi zaposlenici, do stvaranja prvog remek-djela, modela 350 GT. Ulogu odraslog Ferruccija preuzeo je Frank Grillo, čija je izvedba često isticana kao jedna od rijetkih svijetlih točaka filma. Kritičari su pohvalili njegov trud da utjelovi karizmatičnog i tvrdoglavog industrijalca, no zamjerili su što je njegov talent potraćen u "razočaravajuće bezličnom" filmu koji se nikada ne uspijeva "pokrenuti iz neutralne brzine". Nažalost, ostatak glumačke postave nije prošao ništa bolje. Gabriel Byrne kao Enzo Ferrari opisan je kao "najirskiji Enzo kojeg je itko ikada čuo", a loši i nedosljedni naglasci postali su predmet sprdnje i jedna od glavnih zamjerki cjelokupnoj produkciji.
Ono što je najviše razočaralo publiku, pogotovo zaljubljenike u automobile, jest činjenica da je film, unatoč obećavajućoj temi, pao na testu autentičnosti i dramaturške uvjerljivosti. S ocjenom od samo šest posto na stranici Rotten Tomatoes, film je gotovo jednoglasno proglašen promašajem. Kritičari ga opisuju kao površan i formulaičan, film koji se drži provjerene biografske formule bez ikakve dubine ili originalnosti. Umjesto da istraži kompleksnu osobnost čovjeka iza legende, film nudi tek niz predvidljivih scena o uspjehu, osobnim tragedijama i poslovnim izazovima. Mnogi su istaknuli kako se, zbog ograničenog budžeta, film doima jeftino, a rijetke scene utrka, poput izmišljenog dvoboja između Lamborghinija i Ferrarija, izgledaju neuvjerljivo i antiklimaktično.
Za film koji se bavi tako preciznom i obožavateljima dobro poznatom poviješću, "Lamborghini" je prepun faktografskih pogrešaka koje su razljutile automobilske entuzijaste. Primjerice, ključna scena predstavljanja prvog Lamborghinija smještena je na sajam u Ženevi, iako se povijesni debi prototipa 350 GTV dogodio 1963. u Torinu. U filmu se, umjesto prototipa, otkriva produkcijski model 350 GT. U jednoj sceni Ferruccio na salveti skicira legendarnu Miuru, iako je općepoznato da je to remek-djelo dizajnirao Marcello Gandini. Anahronizmi su posvuda: Ferrari Dino, predstavljen 1968., parkiran je ispred tvornice u sceni koja se odvija 1963., dok Ferruccio citira Franka Sinatru godinama prije nego što je pjevač uopće izgovorio slavnu rečenicu o vlasnicima Ferrarija i Lamborghinija. Ovakvi propusti, zajedno s fiktivnom utrkom u kojoj se pojavljuje američka verzija Countacha, stvorili su dojam neozbiljnosti i nepoštovanja prema temi.
Put do realizacije filma bio je jednako turbulentan kao i život njegova protagonista. Projekt je godinama bio u razvoju, a početna glumačka postava trebala je uključivati Antonija Banderasa kao Lamborghinija i Aleca Baldwina kao Ferrarija. Zbog problema s rasporedom i odgoda uzrokovanih pandemijom, uloge su na kraju pripale Grillu i Byrneu. Producent Andrea Iervolino izjavio je kako je njegova namjera bila ispričati priču nalik onoj o Rockyju Balboi, o autsajderu koji izaziva šampiona. Međutim, unatoč plemenitoj namjeri i suradnji s obitelji Lamborghini, konačni proizvod ostavlja dojam propuštene prilike. Film nudi tek površan uvid u život čovjeka koji je svoj san o savršenom automobilu pretvorio u stvarnost, ali ne uspijeva prenijeti strast, genijalnost i beskompromisni duh koji su stvorili legendu o "razjarenom biku". Gledatelji zainteresirani za dublji prikaz ove ere i njezinih titana s nestrpljenjem iščekuju film "Ferrari" Michaela Manna, nadajući se da će on ispraviti nepravdu nanesenu jednom od najvećih rivalstava u povijesti.
Otvori KEKS Pay
