I dok je u ona komunistička, strogo kontrolirana vremena donesena Deklaracija o hrvatskom jeziku, jučer je Akademija arhitektonske umjetnosti i znanosti objavila Deklaraciju o hrvatskom prostoru. Nevelik, ali važan dokument kojim se cijelo društvo poziva na obranu najvrednijega nacionalnog blaga, koje se iz dana u dan dramatično pustoši i obezvređuje.
– Hrvatski prostor je hrvatska nafta. A to politika u Hrvatskoj ne razumije. Postoji li uopće ideja o hrvatskom prostoru? Ne postoji, a to je najvažniji naš resurs nakon ljudi. Politika nema viziju prostora, baš kao ni struka. Mi arhitekti servisiramo projekte uglavnom motivirane turizmom i nekretninskim ulaganjima, kojima pogoduje i rentijerski pristup nekretninama. Na tom je području porez simboličan, a tu se radi o ozbiljnom biznisu čiji je generator izvan Hrvatske. Sve to pod znak pitanja stavlja prostor kao javni resurs. Od 1991. godine imamo gubitak stanovništva i uzlet nekretninskih aktivnosti. Već sada dvije trećine subjekata u priobalnom nekretninskom biznisu otpada na strance, ako računamo da su stranci i ljudi iz država Europske unije. Na kontinentu na strance za sada još otpada trideset posto subjekata. Danas naš prostor postaje tuđi, a narod nestaje. Sve smo nacionalne ciljeve ostvarili, a istovremeno smo došli do praga ugroze i to cijele države i njene opstojnosti – dramatičan je bio akademik i poznati arhitekt Nikola Bašić, predstavljajući Deklaraciju u Društvu arhitekata Zagreba. Objasnio je i da naš prostor gubi primarna svojstva te da postaje proizvodni, a ne životni, s čime bi se sigurno složili stanovnici cijelog priobalja, ali i Zagreba, koji je pretvoren u velik ružan betonski slam.
– Šezdesetih godina prošlog stoljeća De Gaulle i Pompidou u Francuskoj odlučili su sagraditi 100.000 kreveta na obali. Ali to je organizirala vlada. Nikakve općine i županije. I bilo im je jasno da ne trebaju graditi samo nekakve zgrade, nego baštinu. I Istra je šezdesetih godina ostvarila 30.000 kreveta, što je oživilo cijelu Istru. UN je tih godina financirao projekt planskoga korištenja zemljišta južnog Jadrana, od Dubrovnika do Makarske. Dubrovnik i Venecija su najposjećeniji gradovi, a nemaju plaže. Ali imaju baštinu. Stoga i mi moramo graditi hotele, ali da u budućnosti budu baština. To je poruka naše Deklaracije. Treba nam hitna koordinacija zaštite naše obale – rekao je predsjednik Akademije i redovni član HAZU Andrija Mutnjaković.
Splitski arhitekt Jerko Rošin istaknuo je da je u nas 35 subjekata nadležno za prostor, ali da oni međusobno uopće nisu koordinirani.
– Kvaliteta prostora ovisi o javnom mnijenju, ne samo o zakonima. Svi smo odgovorni za devastaciju našeg prostora, koji možemo zaštititi samo ustavnim odredbama. I zajedničkim naporima – naglasio je Rošin.
A u tekstu Deklaracije, koji je pročitao dramski umjetnik Dragan Despot, piše da se Ustavom mora zaštititi hrvatski prostor kao narodno bogatstvo koje se ne smije nepovratno trošiti, nego se mora razvijati u skladnom odnosu čovjeka i prirode. Hrvatski se prostor mora štititi i reanimacijom važećih strateških dokumenata i zakona (ApolitikA, Zaštićeni obalni pojas...) koji se iz neshvatljivih razloga ignoriraju i ne provode.
Arhitekti posebno inzistiraju da se za svaki čin bespravne gradnje u Zakon vrati prijašnja, a onda i ukinuta kvalifikacija kaznenog djela te da se hrvatskim prostorom upravlja novim planskim i upravljačkim alatima. "Hrvatski kulturni urbani i ruralni prostor treba zaštititi od gentrifikacijske preobrazbe u konzumerističku turističku scenu na kojoj autohtono stanovništvo odbija biti protagonistom i na kojoj sve teže ostvaruje opstanak i priuštivo stanovanje", piše u Deklaraciji.
Poručuje se i da se hrvatski javni prostor treba zaštititi od bezobzirnih uzurpacija, rasprodaje, koruptivnih manipulacija i stavljanja u službu lokalnih proračuna. U protivnim će naš prostor, kako je to slikovito primijetio akademik Bašić, djelovati kao oglodani škamp. Škamp koji više nikome neće ništa vrijediti.
Deklaraciju je potpisalo dvadeset uglednika u rasponu od Hildegard Auf Franić i Miljenka Domijana, pa do Marijana Hržića, Ivana Rogića Nehajeva i Branka Silađina. Akademija arhitektonske umjetnosti i znanosti osnovana je prije četiri godine i ima 25 članova.
