Ciganski punkeri Gogol Bordello nisu nepoznanica ovdašnjem
življu niti posjetiteljima uskoro zatvorenog kluba Močvara obzirom da
su ondje još prije afirmacija kao najveseliji i
najšareniji svjetovni raspašoj party bend,
slovili za koncertnu atrakciju. Tamo su slovili za kult, a prelaskom u
veći prostor i dodirom Madonninog dlana po tjemenu frontmena Eugenea
Hutza, postali su hype. Multi kulti i multietničko društvo
daje šarolikost i energiju ovim tek naoko ruralnim nomadima
koji su pametni, zabavni, svjesni, veseli i vazda znaju iskoristiti
ukazanu priliku i trenutak.
Nevezano za prasak smijeha koji je priuštio Borat svojim
bliskoističnim asocijacijama, Eugene Hutz zapravo ne ide puno dublje.
Jednako je sugestivan, veseo, zabavn, relaksirajući, pomaknut ali na
drugačiji način. Harmonika i violina u Hrvata uvijek su super
prolazile, pa bile zapakirana u punk, čisti world music s etničkom
bazom u bilo kojem dijelu svijeta ili kao poslovnični dio invertara
narodnjačkih klubova po zagrebačkom centru ili periferiiji.
Otuda nije čuditi kako ovo podneblje diže i nosi na rukama Gogol
Bordello. Kraće neformalno čavrljanje s drugarima zapravo je jedini
mogući pristup jer ulaženje u neke klasično formalne novinarske rapsre
o senzibilitetima, prodavanju muda pod bubrege i sličnim
školskim pristupima – u ovom slučaju ne piju vodu.
Ovo je jednostavno moralo biti uz povlačenje za rukav i mimo svih
standardnih press puteva.
VL: Jer nomadi
putuju, a Gogol Boredllo rade što?
„Mi smo otpočetka pobjegli. Još dok nismo bili
Gogol Bordello nego mi se po glavi motao Bela Bartok bježao sam s
obitelji od Černobila i posljedica radijacije, da ne završim
transformiran s tumorom u želucu ili dvije glave. Karpati odakle smo se
spustili su bili multikulti mikrokozmos sastavljen ne samo od romskih
plemena. Rumunji, Rusi, Ukrajinci, Mađari, Balkanci.... Tako da mi je
putovanje zapravo neka vrsta prirodnog stanja. Danas je to način života
i nužnost. Uz to kad znaš odakle smo sve skupljeni i kako ti
provodi s turneja još uvijek nisu prvo zbog love i posla,
nego zato jer spajamo ono što volimo s onim za
što nas plate, sve ima smisla...“ kaže Eugene.
VL: Da nije bilo Madonne
vjerojatno biste i danas svirali Močvaru, a ne Tvornicu.
„Vjerojatno. Mi smo sad treći puza u Zagrebu. Svaki puta je
ludo i super. Sada je više ljudi, ali zabava je nadam se
stalno ista. Sjećam se dobrih provoda nakon koncerata u Zagrebu. Ljudi
su nas znali nositi iz kluba na dijelovima bubnjeva. Dernek, pravo po
ciganski...“.
VL: Daj još
koju o Madonni. Je li normalna ili je božanstvo? Kako je bilo na filmu
u kojem si joj glumio?
„Ovisi s koje strane gledaš. Ako si dio medija
onda vjerojatno gledaš kroz povećalo pa ti sve to izgleda
nedostižno i nestvarno. Ali kad su situacije neformalne i
podrazumijevaju suradnju, zapravo je jedna iznimno dobra ženska. Film
nije bogznakako prošao kod kritike, al mi smo se dobro
zabavljali, pa je to kakti neka utjeha.“
VL: A zašto su
Gogol Bordello ovoliko nalik Mano Negra iz starih dana?
„A hhhhha, ulovio si nas. Hahahahaha, pa jednostavno jer su
Mano Negra bili i ostali jedan od najboljih bendova na svijetu. Nismo
ni mi daleko“.
VL: To je znači taj
famozni ciganski punk?
„Maaaa, stari moj, to je što je. Mi nikad nismo
namjeravali svirati neku tradicionalnu romsku glazbu jerbo su je prije
nas odsvirale stotine majstora s kojima se ne možemo mjeriti ni u
snovima. Mi smo više proizvod putovanja svijetom i
lakše nas prihvaćaju mlađe generacije. Trudimo se s
našom glazbom prenijeti neke emotivne poruke i razbiti
jezične barijere.“
VL: I tko je
još glavni razlog zašto Gogol Bordello zvuče i
izgledaju baš tako kako izgledaju?
„Osim naših korijena stotine je izvođača koje bih
mogao nabrajati ali sad je premalo vremena i atmosfera je luđa. Sjećam
se da sam kao mladac izlizao Hendrixovu kazetu s Band Of Gypsies kada
još nisam imao pojma engleski niti sam znao što
to znači. Sad ispada da i nije bila puka koincidencija. Moj je stari
imao neke frendove iz Afrike preko kojih sam pak čuo Parliament
Funkadelic.“
EKSKLUZIVNO Iza scene s Eugeneom Hutzom, čiji je Gogol Bordello sinoć nastupio u zagrebačkoj Tvornici
Bez Madonne ne bismo bili tu gdje smo sada
