Povjesničar, arheolog, književnik i političar, Ivan Kukuljević Sakcinski, utemeljitelj moderne hrvatske historiografije, poznat i po tome što je u Hrvatskom saboru održao prvi govor na hrvatskom jeziku u svibnju 1843. godine, objavio je 1886. godine svoje znamenito djelo ''Glasoviti Hrvati prošlih vjekova'', prvi sustavni izbor hrvatskih velikana s namjerom njihove popularizacije i predstavljanja najširoj javnosti. Od tada pa do sada, a naročito zadnjih 25 godina od utemeljenja samostalne Republike Hrvatske, gotovo da nema značajnije kulturne i znanstvene institucije, medija i nakladnika, koji nije, često i opetovano, provodio i objavljivao različite vrste svojih izbora hrvatskih velikana koji su svojim radom i djelom dali veliki doprinos svom narodu i svjetskoj baštini.
U svojoj knjizi ''Hrvatski velikani'' prof. dr. Božo Skoko donosi iscrpan prikaz svih iole značajnijih dosadašnjih izbora hrvatskih velikana, posvećujući svakome od njih primjerenu pozornost i prostor, uključujući, naravno, i kapitalno i monumentalno izdanja monografije ''Znameniti i zaslužni Hrvati'', što je rađena i objavljena 1925. godine u povodu proslave tisućljeća Hrvatskog kraljevstva, a koja sadrži životopise čak 3000 zaslužnika. Osvrćući se na novije izbore, Skoko nabraja sve relevantnije hrvatske nakladnike: Školsku knjigu, VBZ, CIP, Stari grad, Golden marketing, Verbum, Pan liber, Jesenski i Turk, August Cesarec, Maticu hrvatsku, HAZU, Leksikografski zavod, navodeći njihova izdanja i autore. Skoko se posebno osvrće na izdanja nakladničke kuće Mozaik knjiga ''Najveći hrvatski znanstvenici'', iz 2011. i ''Velikani hrvatske prošlosti'' iz 2013. godine autora Hrvoja Kekeza te izdanje Profila International ''Croatia – Hrvatski udio u svjetskoj baštini'' autora Nevena Budaka iz 2007.
Skoko drži posebno uputnim upozoriti na knjigu Eduarda Kalea ''Hrvatski kulturni i politički identitet'', što ju je 1999. objavio Pan liber. Pri tome Skoko citira niz najprestižnijih svjetskih izbora, poput onoga što ga je sastavilo jedno od najprestižnijih svjetskih sveučilišta Massachusetts Institut of Technology (MIT), a koji sadrži 11000 osoba koje su ostvarile neizbrisiv trag u ljudskoj povijesti s tim da je naglasak na zemljama iz kojih potječu. Autori projekta odlučili su se, naime, za dva kriterija izbora. Prvi je teritorij – mjesto na kojem je zaslužna osoba rođena, što se potom veže za suvremenu državu koje danas na tom teritoriju postoji. Drugi je kriterij pojavljivanje te osobe na najmanje 25 svjetskih jezika na Wikipediji. Prema tom su kriteriju rimski imperator car Dioklecijan, sveti Jeronim, Nikola Tesla, Josip Broz, Franjo Tuđman te nobelovci Lavoslav Ružička i Vladimir Prelog te mnogi sportaši, pa i oni mlađi poput Davora Šukera i Luke Modrića, navedeni kao hrvatski velikani.
Nadalje, kao posebno inspirativan primjer kako se biraju nacionalni velikani, autor navodi primjer Engleske. Englezi su svoje velikane izabirali preko niza TV emisija i debata oko kojih se polarizirala cjelokupna nacija!
Da bi što potpunije ovladao materijom u kojoj se spominju, registriraju, obrađuju i valoriziraju hrvatski velikani, autor je konzultirao golemu građu o njima i njihovim raznoraznim obradama u umjetničkim djelima i na spomenicima, hrvatskim novčanicama, na poštanskim markama i državnim odlikovanjima. Navedena su i proučena imenovanja trgova i ulica te javnih institucija, nagrade i priznanja znanstvenih, stručnih, političkih, kulturnih, gospodarskih i turističkih promocija Hrvatske, protokoli i dokumenti Katoličke crkve i Svete stolice, hrvatska nacionalna odlikovanja predsjednika Republike Hrvatske, Sabora, kulturnih i znanstvenih institucija, rektorski lanci sveučilišta, film, fokus medija...
Tek nakon navedenih istraživanja, Skoko oprezno pristupa definiranju kriterija za izbor velikana, svjestan toga koliko je na svaki takav prethodni izbor utjecao povijesni trenutak i kontekst u kojemu je on izvršen. Autor je posebno svjestan toga koliko danas u doba mediokracije upravo masovni mediji čestim spominjanjem nekih imena mogu bitno utjecati na percepciju i popularizaciju neke osobe u najširoj javnosti. Autor je, također, svjestan i nedostatka koji se krije u svakom do sada – i kod nas i u svijetu – primjenjivanom kriteriju po kojem se prosuđuje je li i zašto je netko nacionalni, odnosno državni velikan.
Prvi i jedan od najčešćih i najpraktičnijih primjenjivanih kriterija jest teritorij. Prema njemu, kao ključnim elementom za izbor, određuje se mjesto na kojemu je velikan rođen, pa se on veže za suvremenu državu koja danas na tom teritoriju egzistira. Drugi kriterij jest etnička pripadnost, uz napomenu kako je posebno važno naglasiti da jedan kriterij ne isključuje drugi, jer kod jednog će velikana biti dovoljno jedan, a kod drugog drugi, a kod nekoga trećeg bit će važna oba kriterija. Međutim, u nekim slučajevima, neće biti dostatna ni oba ova kriterija. Ima, naime, primjera da je neki priznati hrvatski velikan rođen u Hrvatskoj, ali je gotovo cijeli život proveo u tuđinstvu i tamo ostvario svoja kapitalna djela kojima je zadužio i svjetsku baštinu i svoju zemlju. Ovdje je od osobite važnosti kako se odnosio prema svojoj domovini i je li se osjećao Hrvatom. More je takvih slučajeva, posebno u srednjem vijeku i u doba renesanse. Odnos prema domovini za Skoku se pokazuje jednim od bitnih kriterija.
Nadalje su poznati primjeri kako se Hrvatom ne samo rađa, nego i postaje. Posebno se to događalo u vrijeme Hrvatskog narodnog preporoda, kada su najveći stupanj privrženosti i ljubavi Hrvatskoj iskazali mnogi velikani poput Dimitrija Demetra koji je bio Grk, Stanka Vraza koji je bio Slovenac, Vatroslava Lisinskog koji je bio Židov... U ovim se slučajevima kao ključnim kriterijem pokazao osjećaj pripadnost. Na kraju, autor navodi da se bitnim kriterijem u nekim slučajevima može pokazati i emocionalni odnos naroda prema nekom velikanu. Ovdje je osobito značajno što su sve neki stranci, koji su se u određenoj sredini slučajno zatekli ili rodili, odnosno doselili, za tu sredinu napravili ili stvorili, poput naših Nikole Firentinca, Nikola Tomassea, Marka Pola i mnogih drugih.
Kad je razradio kriterije kao putokaze koje će koristiti pri izboru velikana, a prije nego što se posvetio metodologiji izbora, autor je još jednom upozorio kako je – uz uvažavanje svih navedenih kriterija – izboru pristupio uz krajnje istančan osjećaj i bez imalo isključivosti i malicioznosti, argumentirano i objektivno.
Kako bi se što lakše i efikasnije nosio s ovom golemom masom podataka, činjenica, argumenata i imena, te što jednostavnije došao do maksimalno objektivna i argumentirana izbora, autor se odlučio sve kandidate za velikane razvrstati u niz logičnih skupina:
- Najveći izumitelji, istraživači, umovi i avanturisti
- Hrvatski velikani koji su svojim intelektualnim sposobnostima i vizijama prosvjećivali i razvijali Europu te dali doprinos globalnoj civilizaciji
- Vodeći hrvatski kipari i graditelji
- Vodeći hrvatski umjetnici, slikari, fotografi i majstori animacije
- Najznačajniji državnici, vođe, vojskovođe i junaci
- Narodni prosvjetitelji, intelektualci i kulturni djelatnici
- Hrvatski u znanstvenici i istraživači
- Najveći hrvatski književnici i velemajstori pisane riječi
- Vodeći hrvatski glazbenici, kazališni i filmski velikani
- Najveći hrvatski sportaši
- Hrvatski sveci i velikani vjere i duhovnosti.
Kroz jedanaest navedenih skupina, autor donosi svoj izbor 300 najznačajnijih hrvatskih velikana. No prije toga daje vlastitu listu od 25 najpopularnijih hrvatskih velikana koje, prema rezultatima najnovijih istraživanja do kojih je došao, Hrvati najviše poštuju i slave. Potom također donosi, vlastiti izbor 100 najpoznatijih i najzaslužnijih hrvatskih velikana koji je – kako navodi – napravio na temelju niza anketa, konzultacija i rasprava sa stotinjak hrvatskih intelektualaca iz različitih područja života.
Skoko je dakle poduzeo istraživanja svih mogućih i dostupnih izvora koji bi mu pomogli objektivno i argumentirano izraditi relevantnu selekciju hrvatskih velikana. Potom je pažljivo i promišljeno pristupio izradi i razradi kriterija za izbor i na kraju razradio metodologiju izrade svoga izbora.
U tom se pogledu Skok i njegov izbor apsolutno i definitivno razlikuju od svih dosadašnjih izbora hrvatskih velikana. Nijedan dosadašnji izbor nije bio tako studiozno, iznijansirano, stručno, argumentirano, sveobuhvatno pripreman i proveden. Svi su oni – naravno uz dužno poštovanje, priznanje i pohvale – manje ili više patili od nekih nedostataka. Neki su bili prigodni, pa im se mogao uložiti prigovor euforije i improvizacije. Drugi su, pak, poduzimani u funkciji neke posebne kulturne, političke, turističke, leksikografske i ine stručne namjene. Svi su takvi izbori, u krajnjoj liniji, ipak autorski izbori, pa i ovaj Skokin. Međutim, po tome kako je tom izboru pristupio i kako ga je proveo, Skokin je izbor maksimalno argumentiran i objektivan. I upravo zbog toga, kao i goleme mase sadržanih – dijelom poznatih, a dijelom nepoznatih i bizarnih – podataka i detalja, ova nam Skokina knjiga mora biti permanentno pri ruci. Imamo joj se potrebu često vraćati, listati je i konzultirati. Riječ je o doista rijetkoj knjizi podjednako zanimljivoj svim naraštajima: roditeljima i djeci, djedovima, bakama i unucima, ali i njihovim gostima i prijateljima. Ona, dakle, sadrži sve odrednice što ih moraju sadržavati knjige koje se u anglosaksonskoj kulturi i tradiciji zovu coffeetable book.
>> Skokini Hrvatski velikani nacionalna su budnica
Hvalevrijedna knjiga. Hvala prof. Skoki što je na jednom mjestu predstavio sve ono najbolje od Hrvata u zadnjih 1.000 godina.