Rođen je 26. rujna 1948. u mjestu Bruška kod Benkovca. Završio je vojne škole bivše JNA. Do rujna 1991. bio je zapovjednik vojarne JNA u Trebinju. Imao je čin pukovnika. Potom je bio zapovjednik 472. brigade JNA koja je imala 5 tisuća vojnika.
19. rujna 1991. prelazi na hrvatsku stranu. Prilikom bijega iz Trebinja u selu Duži mu je bila postavljena zasjeda s namjerom da ga se likvidira. Sa sobom je donio i planove JNA o napadu na Dubrovnik. Sa snagama od 700 policajca, vojnika i pripadnika HOS-a upostavlja obranu grada Dubrovnika.
Tijekom izviđanja 19. ožujka 1992. teško je ranjen od nagazne mine. U svibnju na vlastiti zahtjev napušta bolnicu i priključuje se obrani Grada. Postavljen je za zamjenika zapovjednika Južnog bojišta, generala Bobetka. U tom zapovjedništvu djeluje još osam mjeseci, kada odlazi u mirovinu.
Često je vodio polemike s dijelom dubrovačkih branitelja. Oni su mu prigovarali zbog njegovih ocjena o bojnoj pripravnosti pojedinih postrojbi na početku rata. „Netko tko je došao u Dubrovnik 15 minuta prije napada nema nas pravo nazivati „neprikladnom grupicom, vojno neobučenom i nepripremljenom za obranu“.
Marinović im je uzvratio kako je istina da je „do kolovoza bio na drugoj strani“, ali je kroz kontakte s hrvatskim vlastima dobio naputak da ostane što duže te je u zadnji trenutak odlučio doći u Hrvatsku.
Na dvadesetu obljetnicu uspješne obrane Grada 6. prosinca 2011. svi dubrovački branitelji su se postrojili na Stradunu i ispred crkve Sv. Vlaha. Marinović je tada podsjetio kako je agresor krenuo na Dubrovnik sa snagama koje su brojale 30 tisuća ljudi. Napadali su sa svih strana, imali su časnika i dočasnika, koliko mi branitelja, topova koliko mi redarstvenika. Imali su vagone streljiva i tone goriva koje smo mi brojili na sanduke i litre.
Mislili su kako će s gosparima, turističkim djelatnicima i umjetnicima, lako izići na kraj. No, nisu računali na naše domoljublje i odlučnost da obranimo Dubrovnik i za slobodu podnesemo gleme vojne i civilne žrte, kazao je tada Marinović naglasivši kako su znali od kakvog je značaja Dubrovnik za Hrvatsku.
Dobitnik je najviših državnih odličja, Reda kneza Domagoja s ogrlicom i Reda bana Jelačića. Oženjen je za Magdu Marinović.
