Bivši dugogodišnji izbornik hrvatske rukometne reprezentacije Lino Červar rođen je 22. rujna 1950. godine u Delićima kod Vrsara. S njim na čelu hrvatska reprezentacija, koja je 2002. godine bila posljednja na europskom prvenstvu, za nepune dvije godine postala je svjetskim prvakom i olimpijskim pobjednikom.
Lino od svoje pete godine živi u Umagu. Obitelj mu je bila vrlo siromašna, teško su živjeli, a kad je imao 12 godina, majka mu je umrla od leukemije. Odrastao je, priznaje, na ulici i borio se za opstanak. Do pete godine nije govorio, a prve riječi izgovorio je od straha, kad se izgubio u vinogradu.
Poslije su se preselili u Umag i živjeli u Starom gradu, a to je, kaže, kvart gradske sirotinje. Ondje su se naseljavali ljudi iz svih dijelova bivše države i Lino je odrastao okružen zaposlenima u filigranskim radionicama, čistačicama, bravarima, starima i bolesnima. Kad su u Stari grad dolazili policajci, gađali bi ih praćkama.
- Život me očvrsnuo i zato me danas nitko ne može impresionirati. Zanimljivo da je iz te sirotinjske sredine poniknuo velik broj ljudi koji su uspjeli u životu, stvorili dobre obitelji, postali direktori poduzeća, obrtnici ili privrednici. Valjda zbog svog porijekla volim ljude koji dolaze iz sličnog sirotinjskog miljea i uspiju u životu. Zato i ne dopuštam da me napadaju jer sam ponosan. Dobro znam kakav je osjećaj ležati u blatu, ali uvijek sam se uspijevao podignuti iz takvih situacija - rekao je Lino.
Nakon diplome na Učiteljskoj akademiji (1973.) kraće je vrijeme predavao hrvatski, no taj mu se posao nije sviđao. Zatim je deset godina radio kao urednik glasila Arenaturist. Ujedno je postao rukometni trener i lokalnu momčad Istraturista iz Umaga (1980.) iz pete uveo u prvu jugoslavensku ligu. Potom je tri godine bio trener u Klagenfurtu u Austriji, a od 1987. do 2000. u Italiji, gdje je šest godina vodio reprezentaciju. U Italiji je bio direktor svih talijanskih rukometnih selekcija, a 1998. tamo je objavio knjigu "Moje viđenje rukometa".
Onda se vratio u Hrvatsku. Od 2000. bio je trener Badel 1862 Zagreb, a 2002. je imenovan izbornikom Hrvatske rukometne reprezentacije, s kojom je paralelno vodio i talijanski RK Papilon Conversano. Od 2004. je ponovo u R.K. Croatia Osiguranje Zagreb a 29. srpnja 2010. odlučio se povući s mjesta hrvatskog izbornika. Nedugo nakon toga postao je trener RK Metalurg iz Skoplja, kojeg uspješno vodi u prvenstvu Makedonije, regionalnoj SEHA ligi i u rukometnoj ligi prvaka. Početkom 2003.
Hrvatska je u Portugalu postala svjetski prvak, a godinu poslije u Ateni i pobjednik Olimpijskih igara.
Dvostruki je dobitnik Državne nagrade za šport "Franjo Bučar", 2003. godine osobne, te kao član reprezentacije 2004. godine.
Od 2003. do 2007. bio je i zastupnik u petom sazivu Hrvatskog sabora. Član HDZ-a postao je 90-ih, a 2003. ušao je i u Hrvatski sabor na listi vladajuće stranke. Iako nije bio pretjerano aktivan u parlamentu, ondašnji premijer Ivo Sanader odlučio je iskoristiti njegovu popularnost i imenovati ga čelnikom stranačke podružnice u Istri.
HDZ u tom dijelu Hrvatske nikada nije uživao osobitu popularnost i Červarov je posao bio dovesti stranku na 20-ak posto.
Suprugu Klaudiju upoznao je u Novigradu, na plesu. Lino je radio u talijanskoj školi, bio je učitelj i već tada trener. Kad su shvatili da jesu jedno za drugo, rekao joj je: "Klaudija, najviše volim rukomet. Rukomet mi je na prvom mjestu. I tako će uvijek biti." U braku su od 1975. i roditelji su dvije kćeri Ranke (1976.) i Ane (1978.). Obje su udane i imaju svaka po dvoje djece. Lino tako ima četvero unučadi: Mireu, Niku, Roka i Marka.
