Naslovnica Biznis Gospodarstvo

Iz uvoza 50% ribe i tjestenine, 40 posto janjetine...

Mesni proizvodi i sirevi aduti za dizanje domaće potrošnje u turizmu
14. lipnja 2016. u 00:15 5 komentara 826 prikaza
riba
Foto: Hrvoje Jelavić/Pixsell

Zna li se da se prihodi od turizma kreću na razini od oko 8 milijardi eura, povećanje udjela hrvatskih proizvoda u toj brojci za samo 5% gospodarstvu bi donijelo 400 milijuna eura, kazao je nedavno čelnik Hrvatske gospodarske komore Luka Burilović. Tome u prilog ide i očekivanih 14 milijuna turista i 72 milijuna noćenja u ovoj godini, koji “obećavaju” još veću turističku potrošnju pa je promocija hrvatskih proizvoda zapravo naš nacionalni zadatak. No kako povećati ponudu i čega? Zelena i plava Hrvatska, o čemu se priča godinama, nisu se još “spojile”, a iako je prema nekim anketama u  turizmu između 60 i 70% doma- ćih proizvoda (sezona „srećom“ traje dva mjeseca), polovica sve ribe koja se nudi u hrvatskim hotelima je iz uvoza, više od polovice tjestenine i više od 40% janjetine, koja se veže za hrvatsku tradiciju...

I dalje bez strategije

Denis Matijević, predsjednik uprave AgroFructusa, kaže kako je to zato što u Hrvatskoj i dalje ne postoji definirana strategija. – Radi se stihijski, i u proizvodnji i u plasmanu poljoprivrednih proizvoda. U takvim je uvjetima proizvođačima nemoguće plasirati robu na bilo koje tržište, a pogotovo na zahtjevno tržište hotela, restorana, kafića (HoReCa) – kaže Matijević, koji je nedavno u suradnji s partnerima, lancima hotela Maistra, najvećim hrvatskim distributerom Velprom te proizvođačima potpisao sporazum o isporuci 1000 tona voća i povrća godišnje, što je, tvrdi, školski primjer kako se to radi.

Zelenu i plavu Hrvatsku najbolje mogu povezati domaći proizvodi po kojima smo prepoznatljivi i jedinstveni, kojih imamo kontinuiranu proizvodnju, standardnu kvalitetu i dovoljne količine za pokrivanje potreba gostiju, od mliječnih proizvoda, mesnih, voća, povrća, do vina, izvorske vode, brašna i pekarskih proizvoda, posebnih autentičnih i zaštićenih proizvoda... No u situaciji kad nad kvalitetom prednost ima cijena, čak i damping, kako bi se kod nas prodali nečiji subvencionirani viškovi, domaće gubi bitku pred uvoznim, kaže Branko Bobetić, direktor Croatiastočara. Kvalitetni mesni proizvodi, s kojima smo unazad nekoliko godini bili poznati i u debelom suficitu po pitanju izvoza, te sirevi jako su dobri aduti za dizanje potrošnje hrvatskih proizvoda u turizmu. Isto tako i perad, mliječni proizvodi, jaja.

No dok Bavarci, primjerice, imaju i posebnu, nižu stopu PDV-a za domaće proizvode u odnosu na uvozne, a Francuzi, Škoti, Francuzi, Austrijanci... raznim projektima otvoreno promoviraju domoljublje u potrošnji hrane, naša se Vlada, tvrdi Bobetić, u to ne želi uključiti. Jedno od rješenja u povezivanju zelene i plave Hrvatske te kreiranju imidža jedinstvene gastronomske destinacije jest udruživanje malih proizvođača. Pritom ne treba zaboraviti ni to da je turizam izvozna djelatnost jer su kupci uglavnom stranci, a i nose stečene navike sa sobom – kaže Sanela Vrkljan, pomoćnica direktorice Sektora za trgovinu HGK. Ljerka Puljić, članica NO-a Agrokora, kaže kako kroz strategiju hrvatskog turizma i nacionalnu komunikaciju koju priprema i vodi HTZ Hrvatsku treba brendirati kao zemlju najbolje divlje morske ribe, odličnog maslinova ulja ili „divlje“ uzgojenog mesa janjetine, kulena, pršuta, paš- kog sira, vina..., posebnih okusa koje turist nigdje drugdje ne može naći.

U tom slučaju izbjegli bismo argument hotelijera da strani turist “ne zna“ da imamo odlična vina ili odlično meso pa u pravilu traži strane proizvode. Jedino bi brendiranje i povezivanje ideje dobre hrane i turizma omogućilo da se hrana proda po cijeni koja uključuje relativno visoku dodanu vrijednost koja bi pokrila nešto više troškove domaće proizvodnje koja nema volumen odnosno masu. S druge strane, morale bi postojati i potpore proizvođačima koji su spremni uložiti u ovakve proizvode jer sve te proizvodnje traže ulaganja i višegodišnji trud da bi se postigao uspjeh na tržištu – kaže Puljić.

Ističe kako naši ugostiteljski djelatnici trebaju znati što Hrvatska ima, kakvog su okusa proizvodi i gdje oni nastaju da bi ih mogli preporučiti gostima, a jedna pod mogućnosti je i posebna kategorizacija ugostiteljskih objekata u kojima se poslužuju uglavnom domaći proizvodi i dodatni državni poticaji za objekte koji ulaze u tu kategorizaciju.

Nedostatno brendiranje

Kad bi stranci znali i za naša vina i pršut, bilo bi nam daleko bolje. No mi za sada u EU imamo zašti- ćenih tek 10 autohtonih proizvoda koji još nisu dovoljno poznati i izbrendirani izvan Hrvatske, a Talijani već 250, i ne samo da su kvalitetni nego su zbog te kvalitete poznate na široko postali i motiv dolaska turista u Italiju – kazao je nedavno Tullio Francetich iz San Rocca.

>> 100 poteza kojima 
bi se olakšao život hrvatskim građanima

Dobi.hr
BUDUĆNOST U VAŠEM DOMU
Juraj Križanić: „Danas svi mogu unaprijediti i automatizirati kućanstvo postepenom ugradnjom pametnih uređaja koji štede energiju, vrijeme i novac”
  • maklin:

    Hrvatska zemlja mora koja uvozi ribu, bilo bi smješno da nije tragično.

  • Deleted user:

    Sve je ovo nevažno dokle god naša repka pobjeđuje u Francuskoj i dok su nam mediji puni nogometa.

  • DOBARDAN:

    Tko to kod nas može napraviti. Nitko! Naše sve vlade od Sanadera pa na ovamo imaju zadatak uništiti sve postojeće i onda živjeti od PDV. Stranci koji su po moru izgradili svoje objekte svu hranu i piće dovoze iz svojih ... prikaži još! zemalja, uzimaju jeftinu radnu snagu iz dalekih zemalja, a naši ljudi su eventualno čistači oko objekata. Ako stoji izračun da bi se sa samo 5% zamjene stranog domaćim zaradilo za Hrvatsku 400 miliona eura, pitam se šta bi bilo da se to digne na 10 do 15%. Svi odseljeni Slavonci mogli bi se vratiti kući. A možda našim narcisoidnim vođama ne treba narod.