U Njemačkoj, na primjer, poduzeća na dobit plaćaju 29,5 posto poreza. U kneževini Lihtenštajn, pak, samo 12,5 posto. Irska također niskim porezima pokušava privući tvrtke, a Cipar im čak nudi poreznu stopu od samo 10 posto. Stoga nije ni čudo što se novac, u potrazi za najpovoljnijim uvjetima, tako žustro prebacuje iz jedne zemlje u drugu.
Porezne oaze žive od stalnog priljeva svježeg novca. No on onda drugim zemljama nedostaje. Zbog manjka poreznih prihoda u mnogim državama više nema sredstava za ceste, škole i bolnice. Posrijedi je kobna porezna bitka u srcu Europe, ekonomske zone koja zapravo želi biti jedinstvena. Šteta je ogromna. Prema procjenama EU-ovog povjerenika za poreze, državne blagajne europskih zemalja godišnje zbog poreznih oaza izgube bilijun eura.
>> Rusi novac s Cipra mjesecima prije kraha prebacili u SAD
