Cijenu zlata ne određuju samo dnevne promjene na financijskim tržištima. Dok ulagači prate inflaciju, kamatne stope i politička zbivanja, središnje banke nastavljaju povećavati svoje zlatne rezerve, potvrđujući važnost plemenitog metala u dugoročnim financijskim strategijama. Upravo ta kombinacija aktualnih tržišnih okolnosti i strateške potražnje obilježila je i proteklih nekoliko dana, tijekom kojih se cijena zlata nakon razdoblja trgovanja iznad 4.000 dolara po unci ponovno spustila ispod te razine.
Inflacija i politika ponovno u središtu pozornosti
Nakon pozitivnog završetka prethodnog tjedna, zlato je početkom novog tjedna nastavilo rasti. U petak, 6. studenog, cijena je iznosila 4.050,69 dolara po unci, a u ponedjeljak je porasla na 4.111,75 dolara. U utorak je dosegnula 4.124,65 dolara, nakon čega je uslijedila prilagodba na nove ekonomske i političke okolnosti. Među važnim događajima bili su rezultati američkih međuizbora, na kojima su demokrati, prema dosadašnjim projekcijama, osvojili kontrolu nad oba doma Kongresa. Promjena političkih odnosa mogla bi otežati provedbu dijela planova administracije Donalda Trumpa i otvoriti razdoblje pojačanog političkog nadmetanja, što ulagačima donosi dodatni razlog za praćenje američke ekonomske politike.
Pozornost tržišta zatim se ponovno usmjerila na inflaciju. Američke potrošačke cijene u listopadu su porasle 0,4 posto na mjesečnoj razini, nakon rasta od 0,6 posto u rujnu. Temeljna inflacija, koja isključuje cijene hrane i energije, iznosila je 0,3 posto. Ukupna inflacija bila je viša od tržišnih očekivanja, što je dodatno učvrstilo procjene da bi Federalne rezerve mogle zadržati restriktivnu monetarnu politiku, pa čak i ponovno povećati kamatne stope u prosincu.
Širu inflacijsku sliku dodatno osvjetljava rast američke novčane mase M2, koja je u godinu dana do rujna porasla oko 5,7 posto. Takav trend, uz promjene u bilanci Federalnih rezervi, otvara pitanje dugoročnog očuvanja vrijednosti novca. Iako rast novčane mase ne znači automatski jednak rast potrošačkih cijena, riječ je o važnom pokazatelju koji ulagači uzimaju u obzir pri donošenju dugoročnih investicijskih odluka.
U drugoj polovini tjedna dodatni pritisak na zlato stigao je s tržišta energenata i obveznica. Rast cijena nafte, nakon slabljenja izgleda za postizanje mirovnog dogovora na Bliskom istoku, ponovno je otvorio pitanje inflacijskih pritisaka. Istodobno su ojačali američki dolar i prinosi na državne obveznice, čime je zlato postalo manje privlačno u odnosu na imovinu koja donosi kamatu. Tržišni pritisak dodatno su pojačale prodaje ulagača koji su zatvarali prethodno otvorene pozicije nakon pada cijene.
Središnje banke nastavljaju povećavati zlatne rezerve
Posebno je zanimljivo što se potražnja za zlatom ne zadržava samo na individualnim ulagačima. Prema procjeni Svjetskog vijeća za zlato, ukupna potražnja središnjih banaka i drugih službenih institucija u trećem je tromjesečju dosegnula 321 tonu zlata, čak 42 posto više nego u istom razdoblju prošle godine. Od toga je 120 tona obuhvaćalo prijavljene neto kupnje, dok se ostatak odnosi na procijenjenu neprijavljenu aktivnost. Takvi podaci potvrđuju da zlato i dalje zauzima važno mjesto u strategijama upravljanja nacionalnim rezervama.
Kupnje su se nastavile i u listopadu. Kina je dodala 26 tona i povećala ukupne rezerve na 2.435 tona, čime se približila Francuskoj na samo dvije tone razlike. Poljska je kupila 27 tona i dosegnula cilj od 700 tona, no njezin guverner Adam Glapiński poručio je da ne vidi razlog za zaustavljanje daljnjih kupnji. Uzbekistan je dodao 7 tona, čime su njegove ovogodišnje neto kupnje dosegnule 63 tone, a ukupne rezerve 453 tone, dok je Češka povećala zalihe za 2,5 tone i sada raspolaže s ukupno 90 tona zlata, približivši se tako svojem cilju od 100 tona.
Zanimljivo je i da središnje banke ne kupuju nužno zlato jednakim intenzitetom bez obzira na tržišne okolnosti. Analitičari Svjetskog vijeća za zlato ističu da su njihove kupnje osjetljive na cijenu, odnosno niže cijene i manja tržišna kolebanja mogu potaknuti dodatne kupnje. Ipak, očekuju da će službene institucije ostati aktivni sudionici tržišta i tijekom posljednjeg tromjesečja godine.
Privatni ulagači potiču rast cijene
No, koliko je rast cijene zlata doista posljedica kupnji središnjih banaka? Zanimljiv odgovor ponudio je glavni ekonomist za globalne financijske tokove pri američkim Federalnim rezervama, Colin Weiss. Prema njegovoj analizi, snažan rast tržišne vrijednosti svjetskih zlatnih rezervi od 2024. godine velikim je dijelom posljedica povećane potražnje privatnih ulagača. Posebno važnu ulogu pritom su imali priljevi kapitala u burzovno uvrštene fondove koji ulažu u fizičko zlato (ETF-ove), osobito od kraja 2024. godine.
Drugim riječima, iako su središnje banke posljednjih godina zadržale visoku razinu kupnji, upravo je snažniji interes privatnog sektora dodatno ubrzao rast tržišne cijene. Weiss pritom upozorava da povećanje tržišne vrijednosti zlatnih rezervi ne znači nužno da su središnje banke istodobno i povećavale količinu zlata koju posjeduju.
Dodatnu perspektivu donosi podatak da pet najvećih držatelja zlatnih rezervi – SAD, Njemačka, Italija, Francuska i Međunarodni monetarni fond – zajedno posjeduju oko 52 posto ukupnih svjetskih zlatnih rezervi. Međutim, velik dio svjetskih zlatnih rezervi potječe iz razdoblja prije 1971., odnosno iz vremena brettonwoodskog monetarnog sustava. Pet najvećih držatelja pritom nije značajnije povećalo svoje zalihe od 1970-ih. To pokazuje da današnja struktura svjetskih zlatnih rezervi nije isključivo rezultat novijeg strateškog odmaka od dolara, nego i dugoročne povijesne strukture međunarodnog monetarnog sustava.
Vraćanje zlata u domaće trezore
Upravo se u tom kontekstu može promatrati i sve češće premještanje zlata iz inozemnih u domaće trezore. Weiss je u svojoj analizi istaknuo da Njemačka i Francuska, unatoč vraćanju zlata iz američkih trezora, nisu istodobno značajnije smanjile udio dolarskih sredstava u svojim deviznim rezervama. Nizozemska je, s druge strane, nakon premještanja dijela zlata iz SAD-u u London 2026. zabilježila smanjenje udjela dolara za deset postotnih bodova, no američka valuta i dalje je ostala dominantna u njezinim rezervama.
Takva praksa pokazuje da države ne moraju birati između zlata i američkog dolara. Zlato im omogućuje držanje dijela rezervi u imovini pod vlastitim nadzorom, dok dolarska sredstva i američke državne obveznice i dalje imaju važnu ulogu zbog veličine, likvidnosti i razvijenosti američkih financijskih tržišta. Prema Weissovim podacima, strani službeni ulagači od 2022. do travnja 2026. kupili su gotovo 200 milijardi dolara neto američkih državnih obveznica, što dodatno potvrđuje njihovu važnost u međunarodnim rezervama.
U srijedu, 11. studenoga, cijena zlata iznosila je 4.054,89 dolara po unci, nakon što je dan ranije dosegnula ovotjedni vrhunac. Već u četvrtak uslijedio je izraženiji pad, a cijena se spustila na 3.971,01 dolar po unci. Prema podacima zabilježenima u petak, 13. studenog, iznosila je 3.899,25 dolara po unci. U odnosu na srijedu riječ je o padu od približno 3,8 posto.
Ovakva kretanja pokazuju koliko kratkoročna očekivanja o kamatnim stopama, snaga dolara i promjene na tržištu energenata mogu utjecati na cijenu zlata. Ipak, aktualna korekcija ne mijenja širu sliku potražnje. Kupnje središnjih banaka, potražnja privatnih ulagača i nastojanja država da diversificiraju svoje rezerve zajedno potvrđuju važnost zlata u suvremenom financijskom sustavu. Kratkoročne promjene cijene sastavni su dio tržišnog ciklusa, no dugoročni čimbenici koji podupiru interes za plemeniti metal ostaju važan dio tržišne slike.
Tjednu analizu cijena zlata za Večernji.hr donosi Vladimir Potočki, tržišni analitičar i član uprave Auro Domus Online.
Otvori KEKS Pay
