Vrijeme je da država konačno definira je li joj tekstilna industrija od strateškog značaja ili ne, s obzirom na to da u tržišnom okruženju, kakvo je danas, tekstilci iz vlastitih sredstava ne mogu sami rješavati nagomilane probleme - kaže Zoran Košćec, predsjednik uprave Varteksa i čelnik HARTI-ja, koji okuplja četrdesetak vodećih tvrtki iz branše.
Najveća tekstilna industrija u RH lani je proslavila 90 godina od svoga osnutka i uspješno je odradila i rebranding. Danas provodi čak tri razine kriznih mjera - od smanjenja troškova zaposlenika u pratećim i uslužnim službama do ušteda uvođenjem novih procedura za kvalitetniju kontrolu troškova proizvodnog ciklusa i smanjenja plaća prve i druge linije menadžmenta.
Uz jačanje na dosadašnjim tržištima EU i regije, prioritet joj je i dalje pozicioniranje na domicilnom tržištu. U prvih devet mjeseci tvrtka je poslovala s gubitkom od 38,2 milijuna kuna, na što je najviše utjecala smanjena domaća potrošnja, rast nezaposlenosti, otežana likvidnost tržišta te kontinuiran rast troškova poslovanja i nameta.
• Kakva je trenutačna situacija u hrvatskoj tekstilnoj industriji? Ima li ikakvih naznaka svjetla na kraju tunela?
- Kao i u svim radnointenzivnim industrijama situacija je jako teška. Tržišno gledano, suočavamo se s velikim padom potrošnje na domaćem tržištu, izuzetno velikom nelikvidnošću koja ozbiljno raste iz dana u dan i padom izvoza. Za oporavak hrvatske tekstilne industrije nužan je oštar zaokret u sektorskoj politici, konkretne antirecesijske državne mjere vezane uz očuvanje zaposlenosti i poticanje izvoza. S obzirom na ozbiljan rast nezaposlenosti, ali i deficit vanjskotrgovinske bilance mislim da hitno moraju zaživjeti antirecesijske mjere za radnointenzivnu industriju. A sad smo u situaciji da već peti poslovni kvartal poslujemo u kriznim uvjetima bez ikakvih konkretnih mjera.
• Provodi li se uopće strategija tekstilne industrije koja je još prije dvije godine pompozno predstavljana?
- Sustavno zapostavljanje tekstilne industrije traje od samog osamostaljenja Hrvatske. Tekstil je krajem osamdesetih godina u RH zapošljavao oko 100.000 ljudi, a početkom devedesetih ozbiljnim restrukturiranjem ta se brojka prepolovila. Početkom ove godine tekstilna industrija zapošljava 25, s kožarskom oko 30 tisuća ljudi, i ako kao "bench mark" uzmete što je EU posljednjih 10-ak godina radila za repozicioniranje, saniranje i poticanje te grane, doći ćete do ukupnog proračuna od 6,5 milijardi eura. I tamo se smanjivao broj zaposlenih, tako da je RH cijelo to vrijeme činila jedan i pol do dva posto europskih kapaciteta. Naš proračun, kao ekvivalent njihovim institucionalnim mjerama, trebao je tako biti 130 milijuna eura kojima bi jačali našu konkurentnost. No, ne samo da se to nije dogodilo nego je, što je još veći problem, hrvatska Vlada krajem 2007. prihvatila strategiju tekstilne industrije kao prvu sustavno razrađenu industrijsku politiku na tripartitnoj osnovi kojom je, u samo prve dvije godine njezine primjene, tekstilna industrija oštećena za otprilike 700 milijuna kuna u odnosu na planirane proračune - od nepovratnih sredstava do posebnih kreditnih linija.
• Što se dogodilo?
- Za 2008. i 2009. bila su planirana sredstva od gotovo 900 milijuna kuna, a od toga je u primjeni i praksi lani zaživjelo 100, a ove godine 60 milijuna kuna. Pri tome treba naglasiti da je strategija rađena za uredno gospodarsko okruženje. Ako uzmemo u obzir činjenicu da je industrijska politika temelj na kojem se grade poslovne politike, neprimjenom strategije najviše su oštećene upravo one tvrtke koje su svoje poslovne politike prilagodile repozicioniranju industrije u skladu s programima koji su definirani strategijom. Osim neprimjene strategije problem dodatno povećava financijska i gospodarska kriza koja je najviše pogodila upravo radnointenzivne industrije. Zato pozdravljam inicijativu premijerke od prije nekoliko dana da o gospodarskim problemima treba sjesti za stol i razgovarati u miru. Djelovati, međutim, treba odmah i rezultati razgovora moraju biti konkretni zaključci, mjere i programi.
• Jesu li donesene ikakve antirecesijske mjere, kojima bi se stanje u tekstilnoj industriji ublažilo?
- One su u potpunosti izostale. Radnointenzivnim industrijama ponuđena je samo jedna konkretna mjera, a to je skraćeni radni tjedan za koji je aplicirala samo jedna tvrtka sa sedam zaposlenih. To najbolje govori koliko je ta strukturna reforma u radnointenzivnoj industriji kroz jedan takav zakon praktično primjenjiva. Ne pokrenu li se gospodarstvo i proizvodnja institucionalnim strukturnim mjerama, u sljedećih pola godine nezaposlenost će se ozbiljno povećati, s obzirom na to da danas tvrtke vlastitim resursima rješavaju probleme što donosi kriza, i sve je manje tvrtki koje će to moći.
• Što poduzimate?
- Putem HARTI-ja (Hrvatske agencije za razvoj tekstilne industrije), koji je radno tijelo klastera tekstilaca sjeverozapadne Hrvatske, definirali smo jasno razrađene strukturne mjere. Naravno da recesija i kriza predstavljaju problem i za Vladu kroz punjenje proračuna i slično. Zato smo nastojali predložiti mjere koje nisu dodatno opterećenje za proračun. Obavili smo razgovor s resornim ministrima, predali radnu verziju materijala te se nadamo da ćemo vrlo brzo konkretno razgovarati i s premijerkom.
Cijeli članak pročitajte u prilogu Manager Večernjeg lista.
