Mastodont iz Slavonskog broda Đuro Đaković prolazio je kroz najtežu krizu posljednjih godina, a pod palicom nove uprave stabilizirao je poslovanje. Vodi ga Tomislav Mazal, koji za Večernji list objašnjava planove tvrtke u idućim godinama.
Može li se na temelju dobrih rezultata u prvom kvartalu najaviti neto dobit Đure Đakovića?
Ključno je reći da ovaj rezultat nije nastao preko noći već je posljedica restrukturiranja kojeg smo pokrenuli u 2014. i prvog kruga dokapitalizacije. Iako tada nismo prikupili dovoljno sredstava, odlučili smo krenuti u intenzivno restrukturiranje pa se od 2014. do danas rezultati poslovanja rapidno popravljaju. Od 95 milijuna kuna neto gubitka zabilježenih te godine lani smo došli do smanjenja gubitka na 30 milijuna kuna s pozitivnom EBITDA. Taj se trend nastavlja u 2017. pa je u prvom tromjesečju godine zabilježen najbolji rezultat Đure Đakovića u novijoj povijesti. Ipak, taj rezultat bolji od trenutno realne situacije, jer nije trenutno realno da imamo EBITDA veći od 9 posto, ali težimo tome da se u narednom razdoblju rezultati približe toj razini. Po našim planovima i svemu što radimo cilj je da Đuro Đaković 2017. završi u plusu. Sa sigurnošću mogu reći da će operativni rezultat biti pozitivan, ali vjerujem i da ćemo ostvariti neto dobit. Ipak duga je godina nije nerealno očekivati neplanirane događaje i zato treba imati dozu zadrške.
U tijeku je dokapitalizacija kompanije- Koliko svježeg kapitala očekujete?
Prije dva mjeseca morali smo obustaviti izdanje novih dionica jer nismo postigli nivo uspješnosti prije svega zbog toga što tajming na financijskom tržištu nije bio naklonjen. Političke okolnosti nisu nam išle u prilog i to je s obzirom na udjel države u kompaniji značajno utjecalo na povlačenje ulagača. Sada kada je postignuta politička stabilnost odlučili smo da ne čekamo jesen već da u srpnju izađemo na tržištu kapitala. Objedinili smo dva cilja: minimalno potrebnih 50 milijuna kuna svježeg kapitala kako bismo osnažili likvidnost kompanije i osigurali nastavak restrukturiranja, ali smo s plasmanom 7,6 milijuna novih dionica osigurali i mogućnost da u slučaju da ih kupi jedan ulagač značajno promijenimo vlasničku strukturu kompanije jer bi to značilo preuzimanje 50 posto kompanije. Poanta je da onaj tko ulaže novac ima i kontrolu tvrtke. Ako se zadržimo na nižem iznosu to je samo međukorak jer bi nakon boljih rezultata kojim bi dokazali da je prošlost iza nas ponovno potražili kapital na tržištu.
Znači li to da bi država izgubila kontrolu nad tvrtkom koja je specifična i po tome da je dio vojne industrije?
Interes kompanije je dobiti svježi kapital. Kapital ne poznaje granice ni naciju ni vjeru. Stvar je postojećih dioničara žele li pustiti novi kapital u tvrtku, a dioničari su to na skupštini izglasali. Želio bih demistificirati pitanje vojne industrije. Ne čuva se strateški interes vlasništvom već poslom odnosno narudžbama. U SAD-u nijedna tvrtka iz vojne industrije nije u državnom vlasništvu, ali država je najveći naručitelj i na taj način kontrolira taj sektor. Đuri Đakoviću vojni dio je činio tek 8 posto ukupnih prihoda.
Koji segment poslovanja Đure Đakovića je najviše utjecao na pozitivan rezultat?
Presudan je rezultat tvrtke Specijalna vozila i u proizvodnji i prodaji teretnih vagona, jer smo do 2014. bili dominantno vezani za domaće tržište i za HŽ Crago koji godinama nije u najboljoj formi niti sposoban ugovarati nove vagone niti pratiti naše potrebe za proizvodnjom pa smo se u restrukturiranju okrenuli otvaranju novih prodajnih kanala i razvoju novih vagona. Zadnje dvije godine stoga značajno je rasla proizvodnja vagona, pa smo od 30-ak milijuna kuna 2014., u tom dijelu narasli na preko 200 milijuna kuna prihoda u ovoj godini, što je Specijalna vozila pretvorilo u dominantno izvozno orijentiranu tvrtku. Tako će cijela grupacija koja je tijekom 2013. ostvarivala više od 90 posto prihoda na domaćem tržištu ovu godinu završiti s udjelom prihoda od izvoza na razini od pedesetak posto.
Tjednima je pod povećalom javnosti projekt Most Čiovo u kojem sudjeluje i Đuro Đaković. Most nikako da se završi, a relativno jednostavan projekt ispao je poprilično problematičan...
Naglasio bih da je riječ o projektu koji je ugovoren na jedan način i da nas u njemu nije bilo na početku. Zanimljivo bi bilo znati zašto se tvrtku koja je poznata po mostogradnji nije uključilo u projekt od početka, ali je činjenica da smo se tek nakon što su nastali problemi s isporukom konstrukcije mosta iz Makedonije zamoljeni da pomognemo. Mi smo se na pomoć odazvali prije svega zato da se most završi i da pokažemo da je Đuro Đaković taj koji je sposoban po realnim cijenama graditi mostove.
Odabrana je makedonska tvrtka koja je išla s dumping cijenom....
Dumping ne koriste samo Makedonci već je dumping općenito prisutan na tržištu. Problem je činjenica da nam sve kompanije iz regije mogu konkurirati na hrvatskom tržištu dok se istovremeno hrvatskim tvrtkama ograničava uvoz radne snage iz tih zemalja. Nama su dakle konkurencija tvrtke čiji je trošak rada upola niži. S druge strane čelik je burzovna roba i svaku tvrtku stoji jednako. Zato kada uopće dobijete ponudu od 2 eura po kg za čeličnu konstrukciju s montažom znate da je riječ o potpuno nerealnoj cijeni. To je investitoru trebao biti signal o velikom riziku za posao.
Nije li odabir najjeftinijeg ponuđača posljedica pravila iz starog Zakona o javnoj nabavi?
I u prošlom zakonu postojao je kriterij ekonomski najpovoljnije ponude, ali su naručitelji držali da će najmanje pogriješiti ako izaberu najnižu cijenu, naročito u kontekstu pritiska javnosti u kojoj se često propituje cijena građevinskih radova. Međutim takav pristup ima teške posljedice poput prolongiranja, a time i podizanje cijene radova. Trebamo se vratiti onoj: Nisam dovoljno bogat da kupujem jeftine stvari!
Koliko se komplicira završetak odlaskom Viadukta, glavnog izvođača radova, u stečaj? Kad će taj most zapravo biti gotov?
Stečaj Viadukta nama je izazov, ali nadam se da ćemo s nadležnima problem riješiti jer mi ne smijemo biti kolateralna žrtva okolnosti. Đuro Đaković će se javiti na natječaj za završetak radova i to iz dva razloga. Da bi se taj projekt završio i da bi zaštitili nemala sredstva koja su ostala u tim neriješenim odnosima između Hrvatskih cesta i Viadukta. A što se tiče samo mosta nadam se da će do početka iduće turističke sezone biti u funkciji.
Sezona je godišnjih odmora. Kako Vi provodite odmor. Jeste li tip koji odmor provodi uz knjigu ili više volite odmor u većem društvu?
Nadam se da će nakon drugog kruga dokapitalizacije biti vremena za odmor. Moj idealni godišnji odmor je u uvali Čikat na Lošinju gdje se društvo dugogodišnjih prijatelja nalazi početkom kolovoza već dugi niz godina. Ja sam društveni tip, volim sjediti pored bazena u društvu, ispijati kave, poneki koktel, netko se čak i natjera da ode u more. Međutim, nađe se vremena i za tenis, dobru knjigu, ali i utrke sinova i tata u kartingu.
Kuhate li i što je na meniju?
Ne kuham jer ne znam. Volim jesti, ali za kuhanje nisam talentiran pa se u to i ne upuštam. Na ljetnom meniju je najčešće riba, kako se i priliči na moru.
Marljivo ste se pripremili za 40. rođendan i dobro ‘stesali’. Koji je Vaš recept?
Mogu reći da sam uz restrukturiranje tvrtke krenuo restrukturirati i sebe. U mladosti sam bio perspektivan sportaš, dugogodišnji tenisač, ali jedno vrijeme mi je dosadio sport, a onda je posao, stres i sjedilački način života učinio svoje i kilogrami su se počeli gomilati. U jednom trenutku nisam bio zadovoljan svojim izgledom, ali naročito perspektivom i očekivanjem zdravstvenih problema. Dodatno sam se zainatio kad su mi i prijatelji počeli govoriti da više nisam jack-pot! To mi je bila motivacija. Odlučio sam da ću se dovesti u red i to vježbanjem. Da bih održao motivaciju, na društvenim sam mrežama objavio da krećem u proces mršavljenja koji sam nazvao Handsome again before 40. Bila je to zabavna kampanja javnog sramoćenja pri čemu sam objavljivao svoje slike iz svih faza napredovanja i evo nakon deset mjeseci sam uspio. Nisam tip za trodnevne dijete ili brza rješenja, jer niti su zdrave niti dugoročno imaju efekta. Volim jesti, ali zato sam svjestan da, sad kad sam se doveo u red, moram nastaviti vježbati.
Bilo bi lijepo cuti o oporavku nekad jakih tvrtki.Nadam se da je ostalo dostatno strucnih,a manje "uhljebnickih" djelatnika.