Završnica projekta “Mentorstvo – oblik networkinga među ženama”, koji su pokrenuli časopis Zaposlena i Večernji list, protekla je uz pohvale organizatora, prijavljenih kandidatkinja i njihovih mentorica.
Tijekom šest mjeseci, koliko je projekt trajao, parovi su zajedničkim naporima stvarali ideje poslovanja kandidatkinja uz superviziju svojih mentorica koje su ih nadzirale, savjetovale i podržavale u svim koracima realizacije.
Osim prisutnih mentorica i kandidatkinja, za kraj su se obratili urednica časopisa Zaposlena Ana Gruden, članica uprave i direktorica Večernjeg lista Andrea Borošić te glavni urednik Večernjeg lista Dražen Klarić.
Projekt treba ići dalje
– Ovo nam je peti, zadnji susret, a ovim su projektom mentorski parovi realizirali mnoge zadatke. Neki su sklopili ugovore, neki su smislili proizvod, neki su nadogradili postojeći. Zahvaljujem svima koji su sudjelovali i podržavali projekt – ukratko je započela Ana Gruden pa je riječ prepustila Andrei Borošić koja je u projekt bila uključena i kao mentorica.
– Mislim da ovaj projekt zaslužuje velike pohvale, ali da ih posebno zaslužuje i Ana. Projekt treba ići dalje, ali ja ću biti iskrena i uputiti kritiku – rekla je Borošić i nastavila: – Kritiku upućujem samoj sebi jer se ovom projektu nisam dovoljno posvetila. Moj poslovni život je moj život i to ne valja. To moram mijenjati – rekla je sasvim iskreno dodavši da će projekt i dalje dobivati podršku za drugi ciklus.
Dražen Klarić nadovezao se na Andreine riječi te objasnio da mu je u redakciji puno lakše raditi sa ženama nego s muškarcima.
– Moje uredništvo čini barem 50 posto žena. Spolna diskriminacija u hrvatskom društvu postoji, a žene uz pomoć razumnih muškaraca trebaju i mogu mijenjati svijet. Ono što često čujem je da je žena ženi najgori neprijatelj i to se vidi često u politici i biznisu., gdje žene nemaju razumijevanje za žene. I dogodine ćemo biti tu i podržavat ćemo projekt – rekao je Klarić, a prisutne su s odobravanjem pozdravile njegove riječi. Na prethodna tri susreta predstavljali su se mentorski parovi koji su govorili o tijeku suradnje i planiranja poslovanja, a ovaj put priliku za iznošenje iskustva u projektu dobila je Zdenka Šalović, čija je mentorica Eva Marinković Horvat, članica uprave RBA mirovinskih fondova.
– Ušla sam u ovo bez očekivanja i mnogo su mi značila Evina iskustva jer došlo je do mnogih promjena u mojoj tvrtki s kojima sam se brzo morala snaći – objasnila je Šalović koja nije bila nazočna na posljednja dva susreta.
– Nemamo konkretan rezultat, ali sastavila sam rezime svih tema koje smo prošle – rekla je Zdenka, a nakon nje kandidatkinja Mateja Popović objasnila je da je odnos s njezinom mentoricom Tanjom Puretom, vlasnicom i direktoricom poduzeća Ramiro, bio prožet interpersonalnim trenucima.
– Tanja je bila fenomenalan kotačić introspekcije. Svakome bih ovo preporučila – rekla je Popović dodavši da će se sa svojom mentoricom nastaviti družiti i nakon projekta.
Među prisutnim mentoricama na završnom okupljanju također su bile predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Nataša Novaković, direktorica SV Education & Consultinga Sanja Varlaj, partnerica i direktorica u Komunikacijskom uredu Colić, Laco i Partneri Violeta Colić, direktorica marketinga i komunikacija Ericssona Nikola Tesla Snježana Bahtijari, članica uprave RBA mirovinskih fondova društva Eva Marinković Horvat i direktorica komunikacija Plive Tamara Sušanj Šulentić.
Vrijedno iskustvo i prilika
Ukratko je svoje iskustvo iznijela kandidatkinja Lana Velimirović Vukalović, varaždinska profesorica njemačkog i francuskog, zaslužna za revitalizaciju gradskog Kina Gaj koja je iznimno sretna od početka projekta što je njezina mentorica bila Snježana Bahtijari.
– Pomoću njezinih stavova i savjeta riješila sam velike poslovne dileme i jedan od savjeta koji mi je dala bio je da moram naći više vremena za svojeg muža – nasmijala se Varaždinka na račun ove upute te dodala da je ovo vrlo bitan i važan projekt zbog kojeg želi dalje predložiti suradnju. U svojem obraćanju njezina mentorica Snježana bila je puna pohvala i dobrog iskustva.
– Ovo je bila lijepa prilika zbog četiri razloga. Prvi je taj da smo doživjele ponos, jer u ovoj prostoriji trenutačno nema nikoga tko nije ponosan što je dio ovoga. Drugi je hrabrost, zbog čega se za neke dogodio iskorak u druga područja. Treći je kreativnost s kojom su mnoge kandidatkinje, ali i mentorice, otkrile što mogu biti. I četvrti je to što svi u ovoj prostoriji umjesto pitanja ‘zašto?’ pitaju ‘zašto ne?’ – rekla je Snježana citirajući Roberta Kennedyja i ističući da je većina dobila impuls da ostvari planove koje su si zacrtale te dodala da su nam muškarci potrebni i da ne bi bilo dobro da ih nema.
Ova politologinja po struci i jedna od najuspješnijih menadžerica u Hrvatskoj podigla je važnost projekta svojim znanjem i iskustvom, a zbog zahvalnosti njezine kandidatkinje Lane očito je da je njezino vodstvo stiglo u pravo vrijeme.
Osim što je direktorica marketinga, komunikacija i društvene odgovornosti za kompaniju Ericsson Nikola Tesla, ona je i članica izvršnog poslovodstva jedne od najuspješnijih hrvatskih kompanija koja zapošljava oko 3200 uglavnom visokoobrazovanih ljudi među kojima je 1400 inženjera te stručnjaka drugih profila.
Za Ines Ban Kolić iskustvo koje joj je prenijela mentorica Nataša Novaković bilo je nešto što ju je diglo u branši.
– Nataša mi je pokazala da u javnom sektoru postoje normalne i jednostavne osobe. Upoznala me s Majom Obrovac, a sad se pripremam za konferenciju u Vodicama gdje ću steći puno bitnih poznanstava – rekla je Ines koja se nalazi u energetskom sektoru, a za mentoricu je dobila pravnicu koja, kako kaže, ima veliko znanje iz energetike.
Kandidatkinja Ana-Marija Špicnagel Ćurko otkrila je da su sva njezina očekivanja u ovom projektu – nadmašena.
– Pomogao mi je multidisciplinaran pristup koji je mentorica Draženka Andrašek imala – objasnila je Ana-Marija koja vodi konzultantsku tvrtku za projekte EU, a zatim se na nju svojim iskustvom nadovezala Dina Balić, kojoj je mentorica Sanja Varlaj.
– Prije projekta tražila sam nekoga da mi pomogne. Sanja mi je pomogla svojim korporativnim i poduzetničkim iskustvima, zaista sam dobila konkretne stvari i imam strategiju koju trebam provesti – napomenula je Balić koja vodi tvrtku za razvoj ljudskih potencijala i organizacijski razvoj Revitalum. Za kraj su se obratile Violeta Colić i Tamara Sušanj Šulentić kako bi sažele svoja iskustva mentorstva.
– Mislim da su svi primijetili vrijednost projekta, a najveća je društvena mreža u obliku kontakata i prijateljstva koja je stvorena u ovom projektu. Na poslovni svijet jako utječe socijalni kapital i muškarcima je lakše čisto zato što ih je više. Idealno je kad su u toj mreži svi – muškarci i žene. Mentorskih programa za žene treba biti više i mi sebe same često kočimo i zato trebamo mentorstvo. Stvari trebaju mijenjati i žene i muškarci – mišljenja je Colić, a Sušanj Šulentić priznala je da nikad nije imala mentoricu, nego samo mentore.
– Vrlo često trebamo da nas netko stavi pred izazov. Ja još tražim mentora, mislim da mi i dalje trebaju. Nikad nisam imala ženu za mentora, a muškarci koji su mi bili mentori odradili su odličan posao. Međutim, u nekim sferama nedostajala mi je ženska ruka – otkrila je Tamara Sušanj Šulentić za kraj.
