Netom usvojeni Zakon o subvencioniranju stambenih kredita usrećit će mnoge; konkretno mlađe od 45 koji u vlasništvu nemaju nekretninu niti je ima njihov bračni ili izvanbračni, odnosno neformalni partner, ili onu u kojoj stanuju prodaju za veću. Nekretnina koja se kreditira pritom mora imati građevinsku dozvolu, odnosno uporabnu ako je dovršena, a dužnik biti kreditno sposoban. Ne subvencionira se iznos veći od 100 tisuća eura i cijena kvadrata veća od 1500 eura, a rok otplate je najmanje 15 godina.
Povećati doseg subvencije
Upravo je taj minimalni rok otplate najviše zažuljao predstavnike dužnika: u Udruzi Franak koja je tijekom javne rasprave tražila da se taj članak zakona izmijeni, ističu da se kraćim rokovima otplate štedi na kamatama koje se plate banci, a time se i subvencija efikasnije koristi pa mjera obuhvaća više građana, čime bi profitirala i država kroz veći priljev od PDV-a i poreza na promet nekretnina. Ako kredit podiže netko tko već ima nekretninu i želi kupiti veću radi proširenja obitelji, a demografski su ciljevi izrijekom navedeni kao svrha zakona, kredit ne mora biti velik i besmisleno ga je otplaćivati na dugi rok. Prijedlozi Franka nisu usvojeni, no najavljuju da će preko svog saborskog zastupnika Snage Gorana Aleksića tražiti izmjene zakona, a osim spornog roka otplate i produženje roka u kojem početna kamata od 3,75% ne smije rasti više od 10% na šest godina umjesto usvojene dvije. Tako bi dužnici od kamatnog rizika bili zaštićeni 10 godina, a kod rokova otplate dužih od 20 godina zaštita bi, kažu, trebala trajati 15 godina. Kod svake prinove subvenciju bi produžili, ne dvije godine, nego četiri, ukupno maksimalno osam.
– Uvjereni smo da će praksa pokazati da se naši prijedlozi trebaju usvojiti, makar i naknadno. Žao mi je što nas nisu poslušali jer smo se kao udruga pokazali mjerodavnima za ovakve teme – ističe Denis Smajo iz Franka.
Na uštedi i država
Tijekom javne rasprave Franak je predlagao potpuno drukčiji model kod kojeg se ne bi subvencioniralo pola rate kredita, nego cjelokupna kamata kroz četiri godine tijekom kojih bi se otplaćivala samo glavnica, čime bi se, uz kraći otplatni rok, bitno smanjila ukupna kamata koju dužnik plati banci i ukupna subvencija koju plati država. Usto, tražili su i da APN krediti budu isključivo kunski, a ako se to ne usvoji, da eurski imaju maksimalnu efektivnu kamatnu stopu 3,25%.
