Ribarstvo je jedna od djelatnosti u kojoj se posljedice promjena na tržištu, u okolišu i regulatornom okviru osjećaju gotovo svakodnevno. Manji ulovi, rast cijena goriva i opreme, sve složenija administracija i neizvjesnost oko budućnosti ribljeg fonda stvaraju pritisak na ljude koji od mora žive. Posebno je osjetljiv položaj malih ribarskih obrta, koji raspolažu ograničenim resursima i teško mogu amortizirati nagle promjene troškova ili prihoda.
O tim će se pitanjima razgovarati i na 29. Susretu ribara Hrvatske obrtničke komore, koji se od 5. do 7. studenoga održava u hotelu Bellevue na Malom Lošinju. Tradicionalni skup okupit će ribare, predstavnike institucija i znanstvene zajednice, a ove godine i kolege iz Italije, Slovenije i Crne Gore. Cilj je otvoriti prostor za razgovor o konkretnim problemima sektora, ali i o zajedničkom pristupu zaštiti Jadrana.
Kakva je stvarna situacija na moru, najbolje znaju oni koji se svakodnevno susreću s izazovima ribarskog posla. Stjepan Nedoklan, vlasnik ribarskog obrta LAURA iz Malog Lošinja, koji se morskim ribolovom bavi od 2005. godine, ističe da se ribari zasad uspijevaju prilagoditi postojećim mjerama, no administrativni dio poslovanja ostavlja mnogo prostora za poboljšanje.
„Za sada se snalazimo s postojećim mjerama i možemo reći da smo njima zadovoljni. Naravno, uvijek može biti bolje. Ono što bi svakako trebalo unaprijediti jest administracija, koja bi trebala biti brža i jednostavnija. Ribare bi trebalo više pustiti da se bave svojim poslom i razvijaju djelatnost, umjesto da toliko vremena troše na administrativne obveze“, kaže Nedoklan, predsjednik Ceha za ribarstvo i akvakulturu HOK-a.
Sličnu sliku sektora opisuje i Joso Smolić, potpredsjednik Hrvatske obrtničke komore i predsjednik Organizacijskog odbora Susreta ribara, koji upozorava da su problemi s kojima se ribari susreću uglavnom ostali isti, ali su postali znatno izraženiji.
„Od prošlog Susreta ribara izazovi s kojima se susreću ribari uglavnom su ostali isti, no njihova se težina dodatno povećala. Posebno se ističe enorman rast cijena pogonskog goriva, koje predstavlja jednu od najvećih stavki u troškovima ribara, ali i kontinuirano smanjenje ulova. Sve veći razlog za zabrinutost predstavlja kritično stanje stokova sitne plave ribe, koja se zbog prekomjernog izlova, ali i klimatskih promjena, onečišćenja mora te pojave novih invazivnih vrsta, sve teže prirodno obnavlja.“
Između opstanka i novih generacija
Kada se zbroje troškovi goriva, održavanja plovila i ribolovne opreme, a tome pridodaju manji ulovi i promjenjivi uvjeti na moru, pitanje isplativosti postaje sve ozbiljnije. Nedoklan ne skriva da je ribarima teško održavati stabilno poslovanje, a neizvjesnost posebno otežava planiranje budućnosti.
„Teško je bilo i prije, a sada je još teže, posebno zbog cijene nafte i ostalih troškova. Postoje određene naknade za otežane uvjete rada, ali posao nije jednostavan. Kada sve pogledate, stalno se nešto događa: loše vrijeme, kvarovi, skupo gorivo, nedostatak ribe, invazivne vrste ili klimatske promjene. Sve to moramo pratiti i prilagođavati se. Jednom riječju, ribarstvo je postalo vrlo neizvjesno“, objašnjava.
Za male ribarske obrte svaki takav poremećaj može imati izravne posljedice na egzistenciju. Smolić upozorava da manji opseg poslovanja ne znači nužno i lakše poslovanje jer manji ulov istodobno znači i manju zaradu.
„Nažalost, ribarstvo je jako osjetljiva grana gospodarstva i izrazito ugrožena. Kada je riječ o malim ribarskim obrtima, situacija je vrlo osjetljiva jer svako kolebanje na tržištu ili pad ulova izravno ugrožava njihovu egzistenciju. Iako manji obrt nosi manje troškove, često se oslanjaju na vlastiti rad ili pomoć obitelji pa im radna snaga nije gorući problem, ali s manjim obujmom posla dolazi i znatno manja zarada.“
Kao jednu od važnijih mjera pomoći ističe ciljane potpore, posebice potpore male vrijednosti, te redovite kompenzacije za štete koje na ulovu čine predatori. Pritom naglašava da nije dovoljno samo osigurati takve mjere, nego je važno da one budu kontinuirane i da isplate ne kasne.
No, osim gospodarske održivosti postojećih obrta, sve se češće postavlja pitanje tko će se ribarstvom baviti u budućnosti. Mladi se teško odlučuju za posao koji podrazumijeva nepredvidive radne uvjete, fizički zahtjevan rad i sve više obveza izvan samog ribolova.
„Kada mladi vide koliko izazova postoji u ribarstvu, nije im se lako odlučiti za taj poziv. Administraciju bi svakako trebalo pojednostaviti. Kada sam ja počinjao, nije bilo toliko elektroničkih zahtjeva i dokumentacije. Imali smo otpremnicu, račun i to je uglavnom bilo sve što smo trebali napraviti. Danas imamo mnogo papira koje moramo ispunjavati i o kojima moramo voditi računa. Ako nešto propustimo, odmah se pojavljuju restrikcije i problemi. Moramo biti ne samo ribari nego i knjigovođe, a malim ribarima ne isplati se plaćati nekoga tko bi vodio svu tu administraciju“, ističe Nedoklan.
Na administrativno rasterećenje, ali i uvjete zapošljavanja, upozorava i Smolić. Smatra da je riječ o problemima na koje se može utjecati konkretnim odlukama i promjenama propisa.
„Ribar umjesto da ide na more i da se bavi ulovom dobar dio vremena provodi ispunjavajući administrativne obveze. Rasterećenje administracije znači pojednostavljenje procedura, manje birokracije i olakšice za zapošljavanje jer radnika na moru, odnosno onoga koji bi otišao u ribarstvo jednostavno nema. To je težak posao, zbog čega se sve manje mladih odlučuje za ribarsko zanimanje. Češće biraju manje zahtjevne djelatnosti koje im pružaju sigurnije i jednostavnije uvjete rada i života.“
Zaštita mora ne poznaje državne granice
Uz gospodarske izazove, jedno od najvažnijih pitanja za budućnost sektora jest stanje ribljeg fonda. Ograničavanje ribolova i obustave pojedinih aktivnosti nužni su za obnovu resursa, no ribari pritom očekuju da se u obzir uzmu i drugi čimbenici koji utječu na stanje mora. Smolić upozorava da ribolov nije jedini izvor pritiska na riblji fond.
„Naravno da je ribarima od velike važnosti sačuvati riblji fond jer oni žive od mora i u interesu mu je da ribe ima. Također, moramo biti svjesni da je ribarstvo samo jedna stavka kada govorimo o pritisku na riblji fond i njega je najlakše kontrolirati i ograničavati. Sve je veći problem onečišćenje mora i klimatske promjene koje je teško ili gotovo nemoguće zaustaviti. Kada nadodamo ogromnu populaciju predatora (tuna i dupin) i sve veći dolazak invazivnih vrsta tek onda možemo shvatiti ozbiljnost situacije i mogućnosti da će pojedine ribe nestati ili biti u vrlo malim količinama, a dobar dio ribara otići iz ovog zanimanja.“
Da se zaštita resursa ne može promatrati isključivo unutar nacionalnih granica, potvrđuje i Nedoklan. Upravo zato smatra važnim međunarodni karakter ovogodišnjeg Susreta ribara, na kojem će se razgovarati o suradnji jadranskih zemalja. Kao dobar primjer navodi Jabučku kotlinu, područje na kojem su Hrvatska i Italija zajednički uspostavile zaštitu.
„Jabučka kotlina najbolji je primjer suradnje s Talijanima. Zaštićen je dio područja s naše i njihove strane, a pokazalo se da takav pristup donosi vrlo dobre rezultate. Jadran je malo more, Talijani su s jedne, a mi s druge strane i zato moramo uskladiti djelovanje i paziti na njega. To je more u kojem svi zajedno živimo. Ribe, uostalom, ne poznaju granice“, kaže Nedoklan.
Upravo je zajednička zaštita obnovljivih resursa jedan od glavnih ciljeva sastanka predstavnika Hrvatske, Italije, Slovenije i Crne Gore. Smolić smatra da je suradnja nužna, osobito s obzirom na osjetljivost Jadrana na klimatske promjene i dolazak invazivnih vrsta.
„Jadran je naše zajedničko more i nekakva inicijalna ideja je da ga zajedničkim snagama pokušamo zaštiti. Zato je suradnja s kolegama iz Italije, Slovenije i Crne Gore nužna. Najkonkretnija suradnja mora biti u zaštiti obnovljivih resursa i očuvanje ribarstva na Jadranskom moru.“
Osim razmjene iskustava i informacija o mjerama koje provode pojedine države, takav sastanak trebao bi otvoriti prostor za usklađivanje politika i zajedničko djelovanje u rješavanju problema koji pogađaju ribare s obje strane Jadrana.
Glas ribara mora se čuti
Jedan od načina na koji ribari mogu utjecati na odluke koje određuju njihovu svakodnevicu jest zajedničko djelovanje kroz Hrvatsku obrtničku komoru. Nedoklan smatra da je upravo komorski sustav najvažniji kanal komunikacije s nadležnim institucijama jer omogućuje usuglašavanje različitih interesa unutar sektora.
„Jedino tako možemo djelovati jer Ministarstvo i Uprava ribarstva uvažavaju takav način komunikacije. Kada bi svatko nastupao pojedinačno, imali bismo milijun različitih zahtjeva. U ribarstvu postoje kočarstvo, plivaričarstvo, mali ribolov i mnogo različitih alata i načina rada. Kroz Obrtničku komoru puno je jednostavnije uskladiti zahtjeve i prema Ministarstvu uputiti ono što je najvažnije. S Upravom ribarstva i Ministarstvom izgradili smo partnerski odnos i imamo zaista dobru suradnju“, kaže.
Važnost izravnog kontakta s institucijama posebno dolazi do izražaja na Susretu ribara, koji se održava već 29. put. Smolić ga opisuje kao najveće okupljanje ribara u Hrvatskoj, ali i puno više od protokolarnog skupa.
„Možemo sa sigurnošću reći da je ovo najveći skup ribara u Hrvatskoj, koji na jednom mjestu okuplja ne samo ribare nego i predstavnike institucija te znanstvenu zajednicu. Nije ovo samo protokolarno druženje ili slušanje panela i predavanja, nego prilika za pravi, izravan kontakt ribara s onima koji im kroje politike. Kroz ta tri dana, kroz mnoštvo neformalnih razgovora s ljudima iz ministarstava i znanstvenih institucija, ribari mogu doći do konkretnih informacija i rješenja. Zaista možemo reći kako je Susret prilika da glas s terena jasno dopre do onih koji donose zakone.“
Susret će tradicionalno završiti predstavljanjem zaključaka Ceha za ribarstvo i akvakulturu HOK-a, koji će biti upućeni nadležnim tijelima. Upravo bi prijedlozi koji proizlaze iz svakodnevnog iskustva ribara trebali biti važna podloga za buduće odluke.
Unatoč svim izazovima, za Nedoklana ribarstvo i dalje ima posebnu vrijednost koju nije moguće mjeriti samo poslovnim rezultatima. Na pitanje što ga motivira da i dalje ostane u toj djelatnosti, odgovara da je riječ o nečemu što nadilazi klasičan posao.
„Ribarstvo nije samo posao, nego način života. Kada jednom krenete i zavolite ga, teško je od toga odustati. To je nešto što je u krvi. U taj su posao uključene cijele obitelji, prijatelji, a na otocima se iskustva i načini ribolova prenose s generacije na generaciju. Motivacija je i ostati na otocima, nastaviti raditi i od toga normalno živjeti“, zaključuje Nedoklan.
Upravo je očuvanje takvog načina života, uz zaštitu mora i osiguravanje uvjeta za gospodarski održivo poslovanje, jedan od ključnih razloga zbog kojih je dijalog ribara, institucija i znanstvene zajednice važniji nego ikad. Jer budućnost ribarstva ne ovisi samo o tome koliko će se ribe uloviti danas, nego i o tome hoće li ljudi koji od mora žive imati razloga i mogućnosti nastaviti taj posao sutra.
Sadržaj nastao u suradnji s Hrvatskom obrtničkom komorom.
Otvori KEKS Pay
