Kutinska Petrokemija, jedan od najvećih industrijskih pogona u Hrvatskoj čijih je 51 posto dionica u vlasništvu države, nakon katastrofalnih poslovnih rezultata u prošloj godini suočila se s novim, 20-postotnim poskupljenjem plina te promjenama u Nadzornom odboru.
Petrokemija je lani poslovala sa 267,6 milijuna kuna gubitka, a posljednje poskupljenje osnovnog energenta u njezinoj proizvodnji te rošade u NO-u zapravo govore o tome koliko se država malo, čak uopće, gotovo maćehinski brine o tom proizvođaču mineralnih gnojiva. Za početak, o upravljanju Petrokemijom puno govori to što su u NO-u ostavke podnijeli Srećko Selanec (državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede za kojeg su mediji otkrili da je dao poticaje polovici seljaka iz svog sela) te Željko Nenadić, petrinjski gradonačelnik koji je nepravomoćno osuđen na Županijskom sudu u Sisku na jedinstvenu zatvorsku kaznu od 15 mjeseci zbog zloporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju dok je bio ravnatelj Lječilišta u Topuskom.
Nenadića je na čelu NO-a Petrokemije zamijenio Željko Klaus, koji je dosad bio njegov zamjenik, a inače je predstavnik sindikata i ima završenu srednju školu. On će tu dužnost obavljati do sjednice Skupštine Petrokemije na kojoj će se ponovno birati članovi NO-a. S druge strane, država ne čini ništa kako bi Petrokemiji pomogla izboriti niže cijene plina (Vlada je manjinski suvlasnik Ine), a kad god se seljaci pozovu na zakon ulice i prosvjedima krenu boriti se za svoja prava, država im obeća niže cijene gnojiva, čime Petrokemiju tjera u još veći glib. Neki smatraju da se Petrokemiju namjerno guši kako bi se što više umanjila njezina vrijednost da bi se taj kutinski proizvođač mineralnih gnojiva mogao jeftino privatizirati, odnosno po modelu za jednu kunu. Privatizacijski potencijal za 51 posto državnog udjela, prema našim informacijama, mogao bi iznositi od 200 do 400 milijuna eura, odnosno vrijednost cijele tvrtke je 400 do 800 milijuna eura.
Tržišna je kapitalizacija, kažu dobro upućeni u poslovanje Petrokemije, 60 milijuna eura. Od gubitaša koji je prethodnu godinu završio s gotovo 300 milijuna kuna minusa taj kutinski div mogao bi se prometnuti u profitabilnu tvrtku kada bi imao povlaštenu cijenu plina te kada se država ne bi poigravala cijenom mineralnih gnojiva. Boris Mesarić, predsjednik uprave Petrokemije, kaže kako o privatizaciji te tvrtke nema informacija. Ali o cijeni plina i mineralnih gnojiva imao je što reći. Tako je napomenuo kako je činjenica da ta kompanija ima mogućnost slobodnog formiranja cijena, međutim, hrvatsko je tržište potpuno otvoreno, uvoz je slobodan pa, najveća je njegova primjedba, na njega može ući i roba koja nije adekvatne kvalitete.
– To predstavlja nelojalnu konkurenciju. Naravno da je hrvatsko tržište strateško tržište za Petrokemiju te da mi zajedno s državom nastojimo pronaći rješenja koja bi olakšala situaciju u poljoprivredi, a u konačnici utjecala na gnojidbu i potrošnju mineralnih gnojiva, što daje i neusporedivo bolje rezultate u poljoprivrednoj proizvodnji – objašnjava Mesarić.
Petrokemija je pak cijene mineralnih gnojiva zadnji put povisila 1. srpnja 2008. godine, nastavio je Mesarić, iako to povećanje cijena nije ni približno pokrivalo nenormalno povećanje cijena ulaznih sirovina za proizvodnju gnojiva.
– U 2009. godini Petrokemija je na vrijedeći cjenik odobravala akcijske popuste koji su iznosili za dušična gnojiva 10 posto, a za NPK gnojiva 15 posto. Od 1. ožujka 2010. zbog povećanja cijene plina, a i ponovnog rasta cijena drugih sirovina, popusti za dušična gnojiva su ukinuti, a za NPK gnojiva su smanjeni na 7 posto – dodao je Mesarić.
Kad je o plinu i plinskom šoku zbog velikog poskupljenja riječ, Mesarić kaže da je taj energent Petrokemiji osnovna sirovina za proizvodnju gnojiva, koji troši kontinuirano cijele godine. U siječnju njezina potrošnja plina opada zbog nedostatka tog energenta radi velike zimske potrošnje za grijanje.
– Petrokemija ima mogućnost smanjenja potrošnje i u ostalim zimskim mjesecima te na taj način djeluje i kao amortizer u plinskom sustavu. Proizvođači gnojiva uvijek imaju povoljniju cijenu plina, a danas su razlike na europskom tržištu i u okruženju izuzetno velike, tako da se, recimo, cijene plina za proizvođače kreću u Libiji 40 dolara za 1000 kubnih metara plina, u Egiptu i Rusiji 60, dok mnogi europski proizvođači mogu kupovati plin na spot-tržištu, gdje mu je cijena i dvostruko niža od one koju plaćaju oni koji su na formuli – objasnio je Mesarić. Prema našim spoznajama, nastavio je, u najlošijoj su poziciji proizvođači u Hrvatskoj, Češkoj, Slovačkoj i Poljskoj, a u nešto malo boljoj su ipak oni u Ukrajini.
– Naravno, da bi kao i drugi potrošači osnovne sirovine u proizvodnji gnojiva, tj. plina, trebali imati nižu cijenu tog energenta od svih ostalih jer svi drugi potrošači imaju alternativu, a proizvođači gnojiva je nemaju – zaključio je Mesarić.
Najniža proizvodnja gnojiva u 25 godina
Mesarić kaže kako je zbog enormnog pada potrošnje gnojiva u Hrvatskoj, a i u Europi, Petrokemija u 2009. imala najnižu proizvodnju u posljednjih 25 godina.
– Tržište je bilo slabo, cijene niske, tako da smo zabilježili gubitak od 267,6 milijuna kuna. Početak ove godine je nešto bolji, ali još uvijek se tržište nije dovoljno oporavilo zbog izuzetno niskih cijena žitarica na svjetskom tržištu, tako da mnogi farmeri u Europi zbog loše kalkulacije uopće ne namjeravaju sijati, što će naravno rezultirati i manjom potrošnjom gnojiva – zaključio je Mesarić.
Moramo se natjecati s onima koji imaju znatno jeftiniju cijenu plina
Plin, kao osnovna sirovina, sudjeluje sa 50 posto u ukupnim rashodima Petrokemije, pa prema tome o njemu i najviše ovise rezultati poslovanja, objašnjava Mesarić.
– Petrokemija je učinila goleme napore u snižavanju svih troškova. Samo prošle godine smanjila je broj zaposlenih za 300 radnika, smanjila je plaće tijekom 2009. za oko 20 posto, reducirala sve ostale troškove, osobito troškove održavanja, no to sve ne može pokriti povećanje cijene osnovne sirovine, odnosno plina – poručio je predsjednik uprave Petrokemije Boris Mesarić.
S druge strane, nastavio je, Petrokemija mora biti konkurentna na svjetskom tržištu, a i u Hrvatskoj, s onim proizvođačima koji imaju neusporedivo niže cijene plina. To joj, naravno, stvara probleme i čini je kompanijom koja ne posluje profitabilno te poslovnu godinu završava s debelim minusom.
koliko ljudi radi u petrokemiji? sta je 260 milijuna naspram 1 i pol milijarde koju dobije HŽ pa podjele bozicnicu od 1000kn. ruse cijenu da se proda ,tak to ide kod nas. pogledajte crobenz. prije godinu dana po pumpi procijenaa 1 i pol eura a danas..sramota.