Malo tko nema neki komentar na informaciju da je kuhar Mario Mandarić postao službeni nositelj žigova 'Kult Plave Kamenice' i 'Plava Kamenica'. Naime, vlasnik gastro portala 'Kult Plave Kamenice' nije zaštitio njegov naziv, pa je to učinio Mandarić. Kako je to moguće? Zapravo, jednostavno! Bilo tko može zaštititi naziv bilo čega, ako taj pojam već nije netko ranije zaštitio te ako udovoljava propisanim smjernicama za zaštitu brenda. Zaštitom žiga poduzetnici svoj proizvod ili uslugu čine prepoznatljivim, drukčijim od ostalih. A opet, mnogi godinama, čak i desetljećima posluju bez da su se pobrinuli za tu 'sitnicu'. Već je bilo više slučajeva u kojima su osobe koje nisu razvile poslovanje pod nekim nazivom zaštitile taj pojam, pa su potom 'prisilile' vlasnika istoimenog posla da od njih otkupi žig, da ne mora s promjenom imena i ugled poslovanja dizati od nule.
Da ne budem među ovima potonjima, zaštita žiga bila mi je među prvim potezima, nakon pokretanja obrta. "Nemoj odmah trošiti novac na to. Pričekaj najprije da vidiš hoćeš li imati što štititi, hoće li ti posao krenuti", dobronamjerno mi je savjetovao prijatelj. Nisam ipak krenuo tim, štedljivim putem. Budući da nisam ni odvjetnik ni pravnik, otvaranje web-stranice Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo potaknulo mi je glavobolju. Jasno mi je bilo samo da trebam pomoću tražilica utvrditi je li već netko registrirao isti ili sličan žig. To svatko može pretražili sam ili može, uz naplatu, prepustiti tu pretragu Zavodu. Taj dio odradio sam sam, ali sve ovo dalje djelovalo mi je komplicirano. Stoga se činilo logičnim posegnuti za nekim s popisa registriranih zastupnika u području industrijskog vlasništva. Gledam imena, nitko mi nije poznat. Nasumično odaberem jednoga, navedem što trebam i zatražim ponudu. Odgovor je stigao isti dan. Kaže, trebam zaštitu žiga u tri razreda, pa bi njihova usluga izrade i podnošenja prijave Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo s PDV-om koštala 900 eura. Plus naknade troškova, temeljem čega u državni proračun trebam uplatiti 66,36 eura za jedan razred i još po 19,91 eur za svaki dodatni razred proizvoda ili usluga. Uz prijavu je obavezno priložiti popis proizvoda ili usluga na koji se odnosi zaštita žiga. Taj popis, pak, mora biti sastavljen u skladu s Međunarodnom klasifikacijom proizvoda i usluga za potrebe registracije žigova. Odnosno, u skladu s famoznom Nicanskom klasifikacijom. Kako sam otvorio tu gigantsku tablicu, tako sam ju i zatvorio. Ne mogu ja to... Dat ću tih 900 eura.
No, čitam ponovno ponudu. U tih 900 eura nisu prigovori na svaku žalbu koju bi netko mogao uložiti na moju prijavu. Odgovor odvjetnika / zastupnika na svaki prigovor koštao bi me dodatnih 150 eura. A koliko će biti prigovora? Tko zna... Nije mi to baš leglo, pa tražim drugu ponudu. Taj je odvjetnik isti posao cijenio 2500 eura! Zahvalan sam mu što me je time potaknuo da duboko udahnem i ponovno otvorim stranicu Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo. Čovjek ima pravo cijeniti svoj rad koliko mu drago, ali i ja imam pravo tako cijeniti svoj novac, pa da vidim vrijedi li to zaista 2500 eura. Popunjavanje obrasca prijave za registraciju žiga trajalo je pet minuta. Najveći zalogaj, popis sastavljen po Nicanskoj klasifikaciji, odnio mi je nešto više od tri sata. Budem li to ponovno radio, trajat će kraće. Češljajući razrede, utvrdio sam da mi ne treba zaštita brenda u tri, nego samo u dva razreda pa je i ukupan trošak spao na 86,27 eura. "Dobro da mi je onih 2500 eura ostalo u džepu", mislio sam zadovoljno dok sam nosio u poštanski ured svoju prijavu, popis proizvoda i usluga po Nicanskoj kvalifikaciji te dokaz o plaćenoj naknadi troškova.
Točno mjesec dana kasnije iz Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo pozvali su me da dotjeram svoj popis. Ah, ta Nicanska klasifikacija... Nakratko sam pomislio da sam možda ipak trebao angažirati stručnjaka, ali samo nakratko, jer radilo se, doslovno, o jednoj riječi koja je greškom zalutala u jednu od rubrika. Štoviše, iz Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo naveli su u kojoj je riječi problem te su mi sugerirali da ju ili promijenim ili izbacim. Sporna riječ je izbačena, nije mi ni trebala. Tko zna kako je tu uopće upala... Popravljenu prijavu odnio sam osobno u Zavod, da bude brže i da pitam tamo nekoga je li sad sve ok. Bilo je ok. Nije bilo dodatnih prigovora. U džepu mi je ostalo 2500 eura. Uložio sam dosta truda i koncentracije (opet, ah, ta Nicanska klasifikacija...), ali i samo tri sata vremena. Kad podvučem crtu, 86,27 eura plus 199 eura za desetogodišnje održavanje žiga i više je nego fer iznos za miran san. Barem po pitanju zaštite žiga.
Otvori KEKS Pay
