Prošle subote dogodilo se nezamislivo: na jedan sat korisnicima nije bila dostupna internetska tražilica Google. Uzalud su vlasnici za računalom provjeravali jesu li im spojeni kablovi, radi li internetski modem, je li uopće ispravno samo računalo... Samo je odlazak na neku drugu stranicu potvrdio da na bespućima World Wide Weba netko nedostaje. Nije bilo Googlea.
Bez odgovora
Pogreška je bila ljudska i brzo je uklonjena. Mnogima je to bio neradni dan, pa nije bilo osobite štete. Ali mnoge je zazeblo oko srca: što bi bilo da tražilice nestane?
Analitičar Kas Thomas iz nezavisne tvrtke CMS Watch koja se bavi vrednovanjem internetskih sadržaja i svojim podacima hrani poslovne stratege, ubrzo je iznio hipotezu što bi se dogodilo kad bi Google bio nedostupan tri radna dana. Rojila su mu se sama pitanja bez odgovora. Tako golemi udarac trenutačno je nemoguće izraziti u brojkama. Pita se koliki bi to bio udarac gospodarstvu? Koliko bi trpjela internetska prodaja? Bi li oni koji traže posao izgubili puno više vremena da ga nađu? S koliko bi se mršavim ulovom na kraju radnog dana poslodavcu javili svi koji žive od prikupljanja informacija, od znanstvenika, analitičara i brokera sve do novinara? Bi li se osjetilo da se i svijet zagrcnuo?
Danas se važnost Googlea za suvremeni život izjednačava s Microsoftovim. Odavno računala ne koriste samo oni koji su im skloni, a pretpostavlja se da bi bez njih i interneta teško bila pogođena i prema računalstvu mrzovoljna većina.
Čini se da smo, tražeći svaki dan, posve previdjeli u kolikog je diva prerastao Google.
Sve je počelo analitičkim pretraživačkim softverskim algoritmom koji je za razvrstavanje rezultata u vrh stavljao one koji su jače isprepleteni skupinama pojmova. Time je korisnik osjetio da mu se na vrhu popisa s rezultatima pretrage uvijek izlistavaju relevantniji podaci nego u drugim tražilicama.
Istu tu formulu Google je primijenio na zarađivanje: nenametljivim oglasima koji su povezivali klupko pojmova koje korisnik pretražuje i geografsku lokaciju s koje pretražuje sa sadržajem oglasa. Oglašivači su shvatili da im jeftini, ali ciljani neupadljivi oglasi na Googleu donose više klijenata nego vrišteći oglasi na drugim pa i posjećivanijim stranicama. Ostalo je povijest.
Google je novac ulagao u druge inventivne i u načelu za pojedinca besplatne usluge, a paket onoga što danas nudi čini ga predvodnikom, za mnoge futurističkog, “računalstva u oblaku”. Ne morate imati moćno računalo niti golemi disk, a ne morate više ni ovisiti o Microsoftovom skupom uredskom paketu da biste – bilo gdje na svijetu – napisali i poslali tekst, radili s kalkulacijskim tablicama, “istresli” gomilu fotografija i videomaterijala, koji netko drugi istoga trenutka može koristiti, preskačući i usporavajući korak elektroničke pošte i ograničenja vlastitoga računala.
Imate li nadomjestak?
Štoviše, paket Google Docs omogućuje da se na uobičajenim uredskim poslovima surađuje, da se dopušta pristup pozvanima, a nepozvani za njega i ne znaju, da nema teškoća s traženjem najsvježije inačice kolektivnoga proizvoda, a da se istodobno, ako netko nešto zabrlja, lako vratiti na neko prijašnje stanje.
Iako se vjeruje da su računala na kojima se te usluge vrte tehnički najprofinjenije zaštićena od zlonamjernih upada, nijedan sustav nije imun na ljudske pogreške.
I oni koji doista razumiju što se doista dogodilo prošle subote zgroženi su načinom na koji se “računalstvo u oblaku” naglo rasplinulo u magli.
Posebno je zazeblo one koji su sav svoj posao utemeljli na stabilnosti i nepovredivosti Googlea.
Ali jedino tako većina ponešto nauči. Obrazac kolektivnoga ponašanja i otrežnjenja ispadanjem Googlea usporediv je s očaranošću novoga vlasnika njegovim prvim računalom. Ono će ga zavesti svojom besprijekornošću i svaki dan otkrivenim novim mogućnostima u koje, čini mu se, nikada neće dokraja proniknuti. Kad se malo ohrabri i shvati da mu iste procedure pouzdano daju isti rezultat, počnu se rojiti poslovne ideje i zahvati ga euforija kakvu nijedan udžbenik, nijedan tečaj, nijedno upozorenje ne uspijeva prizemljiti. Do prve katastrofe. Računala zakoče virusi, uništava ih udar groma, a tvrdi diskovi na kojima sve čuvamo usred unosnog projekta jednostavno stanu, i nema im spasa. A zbog toga mali korisnik iznenada hoće propasti u zemlju. I napokon nauči da trošak vremena i novca na sigurnosne kopije “cijeloga svog života” nije toliko besmislen.
Svijet koji ovisi o internetu to je naučio prošle subote. A tko nije, pravo mu budi. Sam Google u ovom trenutku uopće nije važan, ali je važna spoznaja koliko je važan svima ostalima. A važan je toliko da se svatko osjeća pomalo loše na pomisao da mu je jedini.
Razmazili smo se i opustili. Sve slabije pamtimo i obične internetske adrese, jer nam je Google u preglednicima za web zamijenio adresnu liniju. Nedavno sam zatekao kolegicu kojoj je “bilo lakše” u Googleovu liniju za pretraživanje upisati “Zagrebački električni tramvaj”, umjesto da intuitivno u adresnu liniju upiše “www.zet.hr”. Zaustio sam, ali sam po oštrom pogledu zaključio: bolje mi je da zašutim.
A ima ohoho gorih od nje kojima se stalno nekamo naizgled žuri. Ti još ne shvaćaju koliko im se može gadno zacrniti pred očima kad infarkt pogodi samorazumljivu uslugu koja je bez zastoja preživjela i nekoliko generacija pokojnih računala.
Što nam je raditi, sad, kad se takva strašna prijetnja nije ostvarila, ali smo dobili blagotvorno upozoravajući sat blackouta? Strah i tehnofobija, srdžba i očaj sasvim sigurno nisu najproduktivnije reakcije. Prva pouka je kao i kod prvog računala koje će zajedno s očekivanjima završiti u elektroničkom otpadu: imati pri ruci rezervni plan koji odmah radi.
Čovjek voli imati
Nije to toliko protuprirodno razmišljanje, koliko se čini onima koje još drži euforija. U svijetu računalstva propali su internetski servisi koji prodaju pretplatu na slušanje glazbe s katalogom od milijuna pjesama uvijek dostupnih za pet dolara mjesečno, ali su uspjeli servisi koji prodaju jednu pjesmu po dolar. Ljudi žele imati, a ne povjeravati svoj užitak “tamo nekom oblaku”.
Koje su alternative Googleu? Tražilica Yahoo nije loša, ima drečavi vizualni kontekst, daje besplatnu web-poštu s kapacitetom teoretski većim od Googleove visoko postavljene letvice u koju “stane cijeli život i da još ostane slobodnog mjesta”. Ima i chat.
I Google pri prijavljivanju novoga korisnika svojih usluga traži temeljnu adresu elektroničke pošte. Zašto ne bismo “sav svoj život” držali na još nekoliko mjesta, a programi koji nam čine život lakšim, ili barem konkurentnim, neka samo neiskorišteni kupe prašinu negdje na polici.
Najviše bi patili oglašivači i nezaposleni
Google danas korisnicima interneta pruža više od 70 različitih vrsta usluga. I dok se uz nešto manji komfor još i mogu ponovno otkriti tražilice kao što su Yahoo, Ask.com, Cuil, Live Search i Wikia, najizravnije su pogođeni oglašivači koji ispravno iskorištavaju Googleove statistike, jer tvrtka drži gotovo 40 posto oglasnog prometa na internetu! U desetljeće i pol postojanja weba izvan znanstvenih i nastavnih ustanova na mnogim su se stranicama stvorile nepregledne arhive koje vlasnici žele da su dostupne te za pretraživanje vlastitih arhiva besplatno ugrađuju Googleov pretraživački mišić. Posebno bi onesposobljavanje Googlea uništilo dinamičke sadržaje poput burza radne snage u mnogoljudnim zemljama gdje se ponuda i potražnja stalno mijenjaju, a vlasnik stranica prepustio je pretraživanje Googleu. Nestanak pretraživanja cijena i tečajeva ponajviše šteti biznisu.
