Dingač bi, lirski rečeno, bio – predanost, terroir, rad, trud, ustrajnost, ljubav, okrepa, sunce i priča o jednom narodu. Jedan dio populacije zna što je Dingač, no bilo bi lijepo da to i svi ostali znaju. Dingač je naziv za vino koje se pravi od grožđa s vrlo strmih položaja (inklinacije od 10 do 60% a na pojedinim mikropoložajima i do 90%), odnosno sorte plavac mali, na poluotoku Pelješcu. Dingač je vino od hrvatske autohtone sorte plavac mali koji je, prema najnovijim istraživanjima dr. Zdunića i njegova tima, povezan s mnoštvom sorti poput ljutuna, ninćuše, glavinuše, dobričića, babice crne, babića, darnekuše male, vugave bijele omiške, crnke, pavičića, darnekuše, tribidraga i plave lovore. Kad je riječ o tim sortama, u većini se slučajeva ne može utvrditi koja je sorta potomak, a koja roditelj. To pokazuje da je plavac mali jedna od najstarijih sorata na ovom području zbog mnoštva rodbinskih veza s ostalim sortama. Što je međunarodna veličina Dingača? Dana 13. svibnja 1964. dingač iz berbe 1961. postao je prvo hrvatsko zaštićeno vino prema Lisabonskom sporazumu s intelektualnim pravom vlasništva. Dingač je svojom zaštitom primjer koji treba slijediti te je pandan velikim svjetskim vinima poput Chianti Classica, Barola i sličnih velikih vina.
Ono što određuje veliko vino pravila su proizvodnje, a Dingač kao vino ima ZOI, zaštićenu oznaku izvornosti. Ona jamči standard kvalitete, da u boci kupac neće dobiti nešto posve drugo od kvalitete i stila vina. Prema hrvatskom zakonu o specifikaciji ZOI-ja, određeno je da grožđe mora dolaziti sa strmih obronaka pod sortom dingača, zakonom, geografski omeđenih. Obvezan je račvasti, tradicionalni uzgojni oblik vinove loze, bez armature, visok od 30 do 50 cm, razmaka 1x1m, bez stupova i žice, a taj se uzgojni oblik francuski naziva “en gobelet” (izgovara se “ãn goble”). Čak je određena i geografska obrada i dorada te punjenje vina samo unutar općina Orebić i Trpanj. Da bi vino nosilo naziv Dingač, 85% grožđa mora biti s geografski određenoga područja.
Imamo i zakonski dodatne oznake za koje mi nije jasno zašto ih u hrvatskoj vinari masovno ne koriste na etiketi vina i time dodatno ne brendiraju Dingač. One se zovu “Klasiko” i “Riserva”. Klasiko podrazumijeva i određuje 12 mjeseci odležavanja nakon alkoholne fermentacije, od kojih devet mjeseci u drvenoj bačvi, a tri mjeseca u boci, da se vino “zaobli” i razvije u okusu prije konzumacije. Riserva podrazumijeva da je vino odležalo prije puštanja na tržište poslije alkoholne fermentacije 24 mjeseca, od toga 18 mjeseci u drvenoj bačvi, a šest mjeseci u boci. Da bi se sačuvala izvornost terroira, na dio koji je i zemlja, tj. tlo, zabranjeno je navoženje zemlje u vinograd, zabranjena je irigacija, tj. neprirodno navodnjavanje vinograda jer upravo ti agresivni uvjeti čine tu lozu posebnom i tjeraju je da pusti duboko korijenje i sama se obrani od suše. a time upija mnoštvo minerala iz dubinskog sloja iz zemlje i kamena. I zbog toga osjetimo u okusu Dingača onu morsku mineralnost koja ugodno bridi na jeziku u ustima. Maksimalno se na jedan hektar zemljišta smije za Dingač zasaditi 10.000 loza.
Vinogradarsko se područje Dingač, prema katastarskoj evidenciji, nalazi u katastarskim općinama Pijavičino, Podobuče, Potomje i Trstenik, a prekriva 7,58 km2, dužine je 8070 m, širine od 552 do 1386 m te je oko 80 ha vinograda na njemu. Strma se padina proteže od Trstenika do doline Jelin dol.
Određen je i maksimalan urod grožđa po hektaru koji jamči sadržajnost okusa vina jer bi zbog visokih prinosa grožđe bilo vodenasto, a time bi i vino imalo nižu punoću okusa. Maksimalni urod po hektaru za ZOI Dingač jest 8000 kg, što uz maksimalni randman od 60% iznosi 4800 l vina po hektaru. Masa je grozda od 75 do 180 grama, a prosječna je 104 grama.
Dingač čini onim što on jest umjerena mediteranska klima koja obiluje suncem, a srednja je godišnja temperatura 17,6 Celzijevih, dok je u vegetaciji prosječna 20,1 uz manje varijacije. Široko već poznata sommelierska priča jest o četiri prirodna grijanja grožđa na Dingaču. Jedno je direktna insolacija sunca k lozi, druga je od refleksije mora zbog iznimnih strmina, treća je od refleksije svijetlog, površinskog šljunka koji reflektira sunčevu svjetlost u lozu, a posljednje grijanje jest to što površinski kamen akumulira tijekom dana sunčevu energiju te ju noću otpušta i grije vinovu lozu.
To je prilično rijedak fenomen u vinskom svijetu s obzirom na sveukupne površine vinove loze u svijetu pa trebamo biti ponosni na nj. Prosječna je količina oborina oko 1400 mm po kvadratnom metru, a zbroj sunčevih sati iznosi oko 2900. Ekspozicija prema orijentaciji strana svijeta jest jug, a prosjek tih renomiranih nagiba je 30%. Vina ZOI Dingač uobičajeno imaju više od 30 grama ekstrakta po litri, za bolji dojam vrhunska crna vina imaju uobičajeno od 23 do 25 grama ekstrakta. Dakle, Dingač je u ustima poput moćnog obroka zbog svojega raskošnog i bogatog okusa koji mu daju trpki, a za naše tijelo zdravi tanini.
Plavac mali crni, grožđe s Dingača još je u 15. stoljeću postizalo trostruku pa čak i četverostruku cijenu, a u 20. stoljeću i peterostruku u usporedbi s grožđem sa šireg područja. Prije međunarodne zaštite Dingač je nacionalno zaštićen 19. rujna 1961. Nakon toga zatražena je i međunarodna zaštita imena i žiga “Dingač” pri Bureaux Internationaux Réunis pour la protection de la propriété Industrielle, Littéraire et Artistique, Genève (WIPO), a međunarodna zaštita stupila je na snagu 13. svibnja 1964. godine – broj svjedodžbe je 283600.
Prije puštanja na tržište vino Dingač prolazi i ocjenjivanje u zavodu senzoričkom organoleptikom pet ocjenjivača metodom ocjenjivanja do 100 bodova. U vezi s ocjenjivanjem, naknadno sam saznao, što me učinilo ponosnim da je upravo u mom ocjenjivačkom panelu bio plavac mali, Vron Bod Tončija Marijana, vinara iz Pitve na Hvaru, berbe 2012. Prvi plavac u povijesti koji je dobio zlato na Decanteru, međunarodnom ocjenjivanjuna koje nam je znalo pristići od 17.000 do 19.000 uzoraka vina iz 60-ak zemalja. Nije vino Dingač, ali je velik uspjeh plavca malog, da prisluži zlato zbog plavčevih brojnih, moćnih i astrigentnih tanina za koje treba navika i razumijevanje sorte.
Dingač je fenomenalan primjer brendiranja grožđa, vina, položaja, poluotoka, vinogorja, vinske podregije, regije, države i vinske kulture. Nisu svi položaji toliko izuzetni, no upravo je ovakva zaštita ono što trebamo činiti s hrvatskim vinima. Naučimo ponešto o Dingaču i budimo ponosni na nj!
Otvori KEKS Pay
