Tragična i besmrtna ljubavna priča pariške kurtizane Violette i seoskog plemića Alfreda, ovjekovječena u Verdijevoj "blockbuster" operi "Traviata", ali u novom, gala ruhu, dar je za Valentinovo Hrvatskog narodnog kazališta Zagreb svim zaljubljenicima u operu. "Traviatom" će ravnati maestro Ivan Repušić, s kojim smo razgovarali dok je bio u Njemačkoj i gdje je s Orkestrom Minhenskog radija snimao novi nosač zvuka. Za vikend se potom vratio u Zagreb i dirigirat će, kaže, izvedbama "Traviate" u ponedjeljak, utorak i četvrtak.
Kakav ste to CD snimali u Münchenu?
Već sam šestu godinu dirigent Orkestra Minhenskog radija. Iduće godine obilježit ćemo 100. godišnjicu smrti Giacoma Puccinija pa smo snimili CD s njegovim ranim djelima na kojem gostuje slavni američki tenor Charles Castronovo. Snimanje je bilo naporno ali produktivno. Snimili smo 75 minuta glazbe i to prvi put Puccinijeve pjesme s orkestrom (originalno je pisano za glas i glasovir) te Preludio Sinfonico, Capriccio Simfonico, Crisantemi za gudače...
Zbog čega biste ljubiteljima opere preporučili da Valentinovo proslave u HNK?
Prije svega zbog samog naslova. Verdijeva "Traviata" nije bez razloga jedna od najpopularnijih i najizvođenijih opera u svijetu. Treba doći i zbog lijepe produkcije, ansambla HNK, solista, orkestra i zbora. Imamo i tri gostujuća pjevača glavnih uloga, a ti su pjevači redoviti gosti na najvećim svjetskim pozornicama. U tri glavne uloge nastupaju Nina Minasyan kao Violetta, Liparit Avetisyan kao Alfredo i George Petean kao Giorgio Germont.
Možete li ih predstaviti?
Najviše sam radio s Georgeom Peteanom. On je jedan od najboljih baritona današnjice. Glas mu je prekrasan, pjevanje kultivirano, osobito za verdijanski fah, koji često pjeva. Nina Minasyan vrsna je sopranistica, više puta pjevala je u Dresdenu, Parizu, Berlinu, Beču, Zürichu, a "Traviatu" je izvodila ljetos u veronskoj Areni. Nina je iz Armenije, kao i njezin partner, tenor Liparit Avetisyan, koji je nastupao u Britanskoj kraljevskoj operi u Covent Gardenu. Zagreb ima veliku čast što nam stižu takvi gosti, no i oni imaju čast što će nastupiti u našem predivnom kazalištu sa sjajnim ansamblima HNK, orkestrom, zborom i solistima.
HNK je ove godine obnovio "Traviatu". Jeste li zadovoljni rezultatom?
Itekako. Obnova je koncipirana tako da su oslonac za većinu izvedbi domaći pjevači. Prvi put nakon 20 godina "Traviatu" nose odlični pjevači iz ansambla HNK: Marija Kuhar Šoša, Filip Filipović i Ljubomir Puškarić. Ansambl HNK je pomlađen, Filip i Marija debitirali su na "Traviati". Pjevaju fantastično i moja je preporuka da ih se dođe poslušati u ponedjeljak i četvrtak. Opernom repertoaru akcent je ove sezone na podjeli s domaćim pjevačima uz povremeno gostovanje s međunarodnim zvijezdama. Sezonu je, sjetit ćemo se, otvorio poljski tenor Piotr Beczała. Ova je sezona sjajan spoj kvalitete, a situaciju još povoljnijom čine nove snage, sjajni mladi pjevači. Sve to treba iskoristiti, a vjerujem da će uskoro biti sagrađena i HNK-ova nova scena u Adžijinoj, što bi trebalo dodatno rasteretiti veliku scenu i otvoriti prostor za još veći broj opernih predstava.
Koliko je s dirigentske strane zahtjevno ravnati "Traviatom"?
To je djelo koje je jako poznato, a svaka Verdijeva partitura ima svoje zahtjeve. Važna je temeljita priprema na partituri, poštovati ono što Verdi traži, poštovati notni tekst. Verdi je "Traviatu" dobro strukturirao i tako je treba izvoditi.
Možete li se prisjetiti kada ste prvi put čuli "Traviatu" i njome ravnali?
Najprije sam je slušao na CD-u kao srednjoškolac, prvi sam je put gledao kao student. A "Traviatom" sam prvi put dirigirao s 23 godine na diplomskom! "Traviata" je bila moja diplomska predstava, mentor mi je bio maestro Vjekoslav Šutej, izveli smo je upravo ovdje u HNK i zato mi je posebno drago vratiti se. Reakcije su bile pozitivne, no ja sam bio šokiran. Bio je to moj prvi susret s rupom za orkestar, pozornicom... Koliko god sam imao energije, volje i hrabrosti, nisam imao iskustva. Kada prvi put tako zakoračite, istovremeno je fascinantno i šokantno, teško i lijepo, a imao sam samo jednu probu. I poslije sam u karijeri ravnao mnogim predstavama bez proba. U Njemačkoj operne kuće imaju i po 40 opernih naslova u sezoni, pa sam tako u Berlinu dirigirao "Toscu" bez i jedne probe i "Turandot" s jednom, što je bilo izazovno.
Koje je skladatelje dirigentima najteže svladati?
Sve je to individualno. Primjerice, postoje partiture poput Wagnerovih ili Straussovih opera koje su kompleksne s obzirom na veličinu orkestralnog aparata, guste orkestracije, ali napraviti pravu interpretaciju jedne Mozartove opere po meni je još veći izazov.
Gdje ćemo vas sve slušati ove godine?
U Zagrebu u svibnju imam koncert u HNK, u Berlinu radim premijeru opere "Francesca da Rimini", obnovu Wagnerova "Lohengrina", u Hamburgu ću dirigirati Verdijeva "Simona Boccanegra", imat ću i debi u Bremenu s njihovom filharmonijom, također debi u Frankfurtu s radijskim orkestrom gdje ću ravnati simfonijom Dore Pejačević, s Orkestrom Minhenskog radija imat ću turneju po Njemačkoj, idemo i u Budimpeštu, svirat ćemo Verdijevu operu "Lombardijci"... Bit će dinamična godina.
