Novi napad u zagrebačkoj školi ponovno je otvorio pitanje sigurnosti učenika, ali i što se doista promijenilo nakon tragedije u Prečkom. Roditelji, učenici i građani okupili su se ispred Elektrotehničke škole, gdje su nekoliko dana prije u napadu nožem ozlijeđeni učenik i djelatnica. Među zahtjevima prosvjednika mogućnost je pregleda stvari učenika, spuštanje dobne granice kaznene odgovornosti na 12 godina te strože sankcije za roditelje maloljetnih počinitelja nasilja, naveli su iz udruge Roditelji za djecu, koja je organizirala prosvjed. – Nakon Prečkog upozoravao sam da će se dogoditi novi napad. Nažalost, bio sam u pravu – rekao je Marko Sikirica, inženjer sigurnosti i otac djevojčice koja je išla u razred s dječakom stradalim u Prečkom.
Jedan od odgovora sustava nakon tragedije bilo je uvođenje operativnih djelatnika za sigurnost, no Sikirica smatra da oni sami ne mogu riješiti problem. – Ne možemo očekivati da će ljudi s jednim tečajem znati sve o sigurnosti. Potrebno ih je kontinuirano educirati. Sustav mora biti kvalitetniji kako bismo spriječili ovakve stvari – poručio je. O problemima u praksi govorio je i profesor Mario Božurić, koji je nakon napada pružio prvu pomoć ranjenom učeniku i pomogao zadržati napadača.
– Čuo sam predstavnike Ministarstva koji su rekli da ovo nije mjesto na kojem bismo trebali govoriti. Ja mislim da je ovo mjesto s kojeg bismo trebali vrištati. Ali ne prema ovoj školi, nego prema njima – rekao je. Upozorio je da učenici iz osnovnih škola dolaze u srednje bez dokumentacije iz koje bi bili vidljivi raniji problemi, da se odgojne mjere na kraju školske godine brišu te da su ovlasti djelatnika za sigurnost ograničene. – Znamo li da on nema pravo pregledati nečiju torbu ako mu dijete to ne dopusti? Što se htjelo, to se i postiglo – umirila se javnost nakon Prečkog, ali samo nakratko – kazao je. Svoje su ovlasti problematizirali i sami operativni djelatnici za sigurnost. U priopćenju pročitanom na prosvjedu poručili su da bi trebali biti prva linija zaštite učenika, ali da za tu odgovornost nisu dobili dovoljno ovlasti ni odgovarajuće uvjete.
– Prepustili ste nas na milost i nemilost u okruženju gdje su nasilje, tučnjave i kaos postali svakodnevica. Nismo tu da budemo jeftina radna snaga, glineni golubovi i žrtvena janjad za tuđe propuste – naveli su. Traže jasne propise, potrebnu opremu i veće plaće te upozoravaju da će, ako se hitno ne urede zakoni i pravilnici koji reguliraju njihov rad, "rad stati i cijeli se sustav zaustaviti". Jedan od zahtjeva prosvjednika jest spuštanje granice kaznene odgovornosti s 14 na 12 godina. No bi li to doista pomoglo u suzbijanju maloljetničkog nasilja? Odvjetnik i stručnjak za kazneno pravo Ivan Orešković smatra da je važnije osigurati da sankcija doista slijedi nakon počinjenog djela. – Najvažnija je provedba zakona. Visina je propisane sankcije, smatram, sekundarna. Puno je važnije da počinitelj zna da će za ono što je učinio doista biti kažnjen – rekao je Orešković za Večernji list.
Kao primjer navodi prometne prekršaje. Vozača, objašnjava, neće nužno odvratiti visoka kazna ako vjeruje da je mala vjerojatnost da će je dobiti. Ako, pak, zna da će za svaki ili gotovo svaki prekršaj uslijediti kazna, ponašanje će prilagoditi. – Izvjesnost kažnjavanja puno je bitnija od same visine sankcije. Je li granica 12 ili 14 godina, mislim, manje je važno – poručuje Orešković. Problem zato vidi u cijelom lancu kaznenog postupka, od prvih izvida i prikupljanja dokaza nadalje. Kada bi svaki dio sustava svoj posao odradio kvalitetno i brže, zaključuje, i izvjesnost kažnjavanja bila bi veća.