Golden Goose tenisice, Miu Miu torbice, dizajnerske sunčane naočale, skupi automobili, fileri i pramenovi. Lako se može steći dojam da Zagrepčani žive bolje nego ikad. No koliko je tog luksuza stvarno plaćeno gotovinom, a koliko na rate, kreditnim karticama ili je jednostavno – lažno. Upravo se tim pitanjem na Redditu pozabavila Zagrepčanka koja kaže da posljednjih nekoliko godina živi u Zagrebu, radi, kreće se u različitim društvima i svakodnevno koristi javni prijevoz. Primjećuje, piše, koliko je među mladima, ali i odraslima, prisutna skupa odjeća i obuća pa se pita kako roditelji sve to financiraju.
Posebno joj je nejasno kako se plaćaju stvari koje stoje stotine ili tisuće eura, a postale su, barem prema onome što vidi oko sebe, gotovo uobičajene. Pritom se pita prenose li roditelji ponekad vlastite frustracije i nezadovoljstva na djecu kroz kupovanje skupih stvari i stvaranje dojma da moraju izgledati poput drugih.
U raspravi je dio korisnika Reddita upozorio da ono što izgleda skupo uopće ne mora biti originalno. "95 posto stvari koje vidiš su fejk", ustvrdio je jedan korisnik, dodajući da se kopije luksuznih proizvoda lakše počinju primjećivati kada čovjek sam kupi original. Sličnu su priču pojedini komentatori ispričali i za automobile. Skupi premium modeli na zagrebačkim ulicama, tvrde, ne znače nužno da iza njih stoji velik novac. Može biti riječ o rabljenim uvoznim automobilima s velikom kilometražom, a marka stvara dojam luksuza.
Jedna korisnica prisjetila se, pak, bivše kolegice za koju su svi na poslu mislili da je "puna kao brod" zbog odjeće, nakita i estetskih zahvata. Na kraju se pokazalo da su dizajnerske krpice bile kopije, zlato bižuterija, a estetske zahvate otplaćivala je na rate. Živjela je, navodi, s još tri cimerice u stanu od 45 kvadrata.
Ipak, komentatori upozoravaju da nije sve nužno gluma. "Dosta ljudi zaista ima novac, isto tako dosta njih fejka da ima novac", rekao je jedan korisnik, a posebno zanimljivo iskustvo podijelila je korisnica koja je neko vrijeme radila u banci. Tvrdi da je među klijentima viđala ljude koji bi na razgovor dolazili odjeveni od glave do pete u skupocjene marke, a kada bi se pogledalo njihovo financijsko stanje, slika bi bila potpuno drugačija.
"Dođu moliti za kredit kako bi zatvorili drugi kredit, otplatili kreditne kartice, otplatili minuse", napisala je. Neki bi, prema njezinu iskustvu, imali po dvije ili tri kreditne kartice različitih banaka, sve iskorištene do limita. Spominje i blokirane račune, ovrhe i dugovanja. Princip je, opisuje, jednostavan, ali dugoročno neodrživ: jednom karticom otplaćuje se dug na drugoj, trećom na prvoj, sve dok se dugovi više ne mogu pokrivati. Tada, zaključuje, ponekad slijedi traženje pomoći ili humanitarna akcija.
*Stavovi izraženi u komentarima korisnika Reddita ni u kojem slučaju ne odražavanju stavove redakcije Večernji.hr niti predstavljaju većinsko mišljenje
franjo.durinic, koja inteligencija mora biti da bi se smislio ovakav komentar?