Te su godine Njemačka i Francuska osnovale Zajednicu za ugljen i čelik, a Elizabeta II. naslijedila britansko prijestolje. Korejski rat te je 1952. bio je na vrhuncu, svijet se nuklearno naoružavao, a na Olimpijskim igrama u Finskoj u nogometnoj "utakmici smrti" Jugoslavija je pobijedila Sovjetski Savez.
I prije 70 godina, baš kao i danas, proljeće je u Zagrebu bilo u zenitu kada su 52 učenika 3. gimnazije u Kušlanovoj slavila maturu. Jednoglasno su otpjevali Gaudeamus igitur, a s ponosom ih je slušao profesor Smičiklas, njihov razrednik, strog, ali pravedan profesor latinskog.
Ispit samo usmeno
Petero nekadašnjih učenika 3. razreda generacije iz 1952. jučer se ponovno okupilo na starome mjestu, u svom razredu kako bi proslavili 70. godišnjicu mature. Sastali su se i prije deset godina kada je o tome također pisao Večernji list.
Na energiji, smislu za humor i vitalnosti koju pokazuju 88-godišnje Zlata Kipčić, Koraljka Kos i Vera Major te Vedran Cvitanić i Živko Miladinović mogu im pozavidjeti brojni tridesetogodišnjaci.
– Bili smo složan razred, uvijek spremni pomoći jedni drugima – kaže Koraljka Kos. Baš kao i današnji maturanti, smiju se naši sugovornici, bili su skloni tinejdžerskim nepodopštinama.
– Jedan kolega znao je odglumiti na satu da je pao u nesvijest pa ga je nas četvero iznosilo na hodnik, a onda pravac u toalet na cigaretu – smiju se nekadašnji maturanti. Nastava je prije 70 godina, kažu, bila puno skromnija, razredi su bili dvostruko veći nego danas, a nastavna pomagala nisu postajala.
– Nije bilo ni pisanih testova, odgovarali smo usmeno i na koncu godine pisali školsku zadaću. Učili smo neku sasvim drukčiju povijest nego djeca danas – priča Koraljka. U njihovo vrijeme, veli pak Zlata Kipčić, nije bilo poklanjanja ocjena. Ipak, ponekad su im znali pokloniti slobodan dan.
– Ako je bio neki dobar film u kinu u Domu armije, pustili bi nas s nastave, ali smo morali pokazati karte – prisjeća se Zlata. I tada su tinejdžeri voljeli slušati glazbu, a u trendu je bila klasika i šlageri s Radija Zagreb. Zbog ljubavi prema obrazovanju koju su im usadili u gimnaziji, kaže Zlata, i sama je postala profesorica u srednjoj školi, baš kao i njezina kolegica Vera Major.
Nije bilo norijade
Koraljka Kos završila je pak muzikologiju te je predavala na Muzičkoj akademiji. Svih pedeset dvoje učenika, kaže, završili su fakultete, njih devetero postali su doktori, među njima i Vedran Cvitanić, kao i kemičar dr. Zvonimir Katović. U svojim redovima imaju i jednog akademika, odnosno akademkinju, našu sugovornicu muzikologinju Koraljku Kos, kažu ponosno.
– Žao mi je današnjih generacija koje su dvije godine provele zatvorene u kućama. U školi se stvaraju prijateljstva za čitav život. Mi smo najbolji primjer za to. Nalazimo se svake godine, barem dva puta – ističe Zlata. Živko Miladinović priznaje nam pak da je najviše volio sjediti u zadnjoj klupi. Bio je, kaže, osrednji učenik, a znao mu se zalomiti i popravni iz matematike.
– Sjećam se da smo do 1948. imali jednaku satnicu ruskog jezika kao i hrvatskog, no to se promijenilo kada se Tito rastao sa Staljinom – govori šarmantni 88-godišnjak iz zadnje klupe. Volio je, kaže, sport, igrao je nogomet i rukomet, a 3. gimnazija bila je među rijetkima u gradu sa sportskom dvoranom.
Živko se jako obradovao kada su dvije godine prije mature razredi postali mješoviti pa su u njihov razred došle cure. Na kraju su, smije se, dvije trećine razreda činile cure, a jednu dečki. Prisjeća se i radnih akcija. Bile su to prilike da se druži s mladima iz cijele bivše države.
– Kao maturant gradio sam 101. kilometar autoputa Zagreb – Beograd i prugu Banja Luka – Doboj – ponosno će. Vera Major dodala je pak kako, za razliku od današnjih maturanata, oni nisu imali ni norijadu ni maturalnu večeru.
– Ali smo bili na nezaboravnom maturalcu na Hvaru – kaže. Za današnje đake petorka 88-godišnjih maturanata ima nekoliko savjeta.
– Uživajte u mladosti i onome što škola pruža, pratite nastavu, to vam je pola ocjene, budite kolegijalni, pomažite si, bavite se sportom i – ostanite u Hrvatskoj!
U školi u Kušlanovoj su za vrijeme II sv.rata bile stacionirane njemačke vojne jedinice, baš kao i u današnjoj Mimari u Savskoj.