Aleksandra Matić, 17-godišnjakinja na čijim je rukama od hica što ga je ispalio otac Vlado izdahnula majka Katica, nema svoj dom. No, neće ostati nezbrinuta. Roditelji njezina dečka Kristijana iz Strmca Remetinečkog potpisat će skrbništvo za Aleksandru do 24. prosinca, kad će napuniti 18 godina. Aleksandra polazi večernju trgovačku školu i nada se da će unatoč tragediji koju je doživjela uspjeti položiti sve ispite. Njoj i bratu je, inače, ostao i neotplaćen kredit što ga je majka za novu kuhinju, podigla dva tjedna prije ubojstva.
Smrt na rukama
U podstanarsku kuću u zaseoku Gužvinci u selu Mađarevu, gdje je do prošlog ponedjeljka živjela s roditeljima, ne želi se vratiti jer su uspomene na oca koji iz automatske puške puca u nju i majku, a zatim bez riječi odlazi dok ranjena mama pokraj nje izdiše, previše bolne. Sve i da se može vratiti, od čega bi živjela? Zato je privremeni smještaj pronašla kod kume Nade Habijanec čija je kuća stotinjak metara udaljena od groblja na kojem počiva Katica Matić:
– Bili su kod nas iz Centra, tražili Aleksandru, ne znam što namjeravaju. Bude li trebalo, tražit ću skrbništvo za nju. Sirota, sad više nikoga nema osim 20-godišnjeg brata Marka. Istina, on radi, ali ima nevjenčanu ženu i malo djete – govori Nada Habijanec dok Aleksandra pognute glave sluša njezine riječi.
– Išla sam izvanredno u trgovačku školu, mama mi je plaćala ispite. Zapravo, ona nas je sa plaćom čistačice u bolnici sve uzdržavala. Otac nije radio, tek je povremeno odlazio u fuš. Nikada me ni u čemu nije podržavao. Naprotiv, govorio mi je da sam kurva, drolja, fifica... Isto je vikao i mami.
Mahnito pijanstvo
Obje nas je tukao, a kad bi se napio, bio je potpuno lud. Najgori je, zapravo, bio kad nije bio ni pijan ni trijezan. U tom je stanju bio i u ponedjeljak. Kad se samo sjetim koliko sam puta nagovarala majku da se razvede od njega, ali nije htjela ni čuti za to. Valjda nas je sve željela držati na okupu – objašnjava i nama i sebi.
– Tata je iz kuće otišao s putovnicom i puškom. Gdje se skrivao, ne znam. Znam samo da ga ja više ne želim vidjeti. Skupim li hrabrosti, možda ga posjetim samo da ga pitam zašto je to učinio – odlučna je Aleksandra. Njezina kuma dodaje da oni Vladu pamte kao dobrog čovjeka koji je drugima bio spreman “i krvi dati”, ali je od Katice i Aleksandre često slušala što je otac i suprug radio kod kuće. – Vidite kak’ je to naša Katica sve trpjela. Sve to samo da održi familiju na okupu – rekla je kuma Nada Habijanec.
“Ne sjećam se tko me dovezao u bolnicu”
Nakon ranjavanja, liječnici su Aleksandri kroz cijeli prst stavili šipku. No, što se događalo u bolnici i kako je tamo dospjela, ona se ne sjeća: – Kad smo se mama i ja vratile iz trgovine i ušle u kuhinju raspakirati stvari, otac je sišao s kata. U rukama je imao pušku. Ja sam skočila, uhvatila je za cijev, a on je pucao. Metak je prošao meni kroz prste, mami kroz prsa i zabio se u zid. Otac je otišao iz kuće do susjede Đurđice Topalovec, u koju je iz tko zna kojih razloga pucao. Tko je zvao policiju i Hitnu, ne znam. Sjećam se samo da sam se odjednom našla u bolnici, a uz mene je bila neka žena. Policija je uzela svu odjeću s mene, vadili su mi krv, uzeli urin... – govori 17-godišnjakinja.
