Roditelji iz Hrvatske Kostajnice za sada nemaju nekih većih primjedbi na sadržaj eksperimentalne cjelodnevne nastave koja se od 4. rujna provodi u jedinoj kostajničkoj osnovnoj školi. Dodaju kako je ipak još rano za ikakve zaključke, no djeca im, napominju, ne govore da im je loše. Roditeljima je ipak premalo, kažu, informacija o sadržaju nastave koje su, smatraju, mogli dobiti i prije početka nastave, a ne tek na roditeljskim sastancima koji se redovno sazivaju na početku svake školske godine.
Dakle, svoju ocjenu roditelji će dati kasnije, no svi se slažu da je škola u jednom malom mjestu poput Hrvatske Kostajnice sada postala jedno od rijetkih društvenih središta te da će svaka promjena u školi jako utjecati na sve. A sadašnja promjena ima svoje prednosti za stanovnike ovoga grada. Napokon će djeca zaposlenih roditelja dobiti neki oblik produljenog boravka, kojeg do sada nije bilo, a interesa i potreba je bilo. Škola je oduvijek u jednosmjenskoj nastavi pa problema s prostorom za cjelodnevnu nastavu neće biti, no sada će roditelji koji rade, a nemaju baka-servis, ipak imati opciju više. Uz to, učenici će dobivati još jedan obrok u školi, a mnogi i veću priliku za sudjelovanje u izvannastavnim aktivnostima jer su do sada učenici putnici bili ograničeni organiziranim školskim prijevozom koji ih je ranije prevozio kućama. Sada će i ti učenici dobiti koji sat više prilike za izvannastavne aktivnosti.
Hrvatska Kostajnica mali je grad tik uz rijeku Unu, uz schengensku granicu. Lijepi gradić na rijeci jako je pogođen iseljavanjem proteklih desetljeća pa su tako izgubili i područne škole te se nastava na širem području grada sada odvija jedino u Osnovnoj školi Davorina Trstenjaka, nazvanoj po poznatom hrvatskom pedagogu koji je neko vrijeme radio kao učitelj u Hrvatskoj Kostajnici. Škola je praktički jedno od rijetkih mjesta društvenog života za najmlađe u ovom gradu. Stoga ne čudi odluka osnivača, i vodstva škole, o prihvaćanju programa cjelodnevne nastave u sklopu čega će, kažu nam, nastojati stvoriti i nove sadržaje za 170 učenika jedine gradske osnovne škole.
VEZANI ČLANCI
– Djeca će svakako imati priliku više boraviti u školi, sadržajno provoditi vrijeme i družiti se, što je nama u Hrvatskoj Kostajnici važno. Do sada nije bilo dnevnog boravka u školi, a kao Kostajničanka i bivša profesorica u srednjoj školi primjećujem da se u vrtićima pojavljuje sve više mladih obitelji s djecom pa su i potrebe sve veće. A nisu svi roditelji privilegirani da imaju djedove i bake koji se mogu brinuti o djeci dok su oni na poslu. Cjelodnevna škola, iako to nije dnevni boravak, u svakom slučaju olakšat će im situaciju, osobito roditeljima koji rade – govori nam Medina Omerović Pužar koja je već sedam godina ravnateljica Osnovne škole Davorina Trstenjaka u Hrvatskoj Kostajnici.
– Ono što smo mi postigli u našoj školi jest to da udžbenici sada ostaju u školi, kao i radne bilježnice. Po potrebi će se moći nositi kući, nije baš da se kod kuće neće ništa raditi. Učit će se tablica množenja, čitati lektira, ali domaće zadaće iz radnih bilježnica sada se pišu u školi – dodaje ravnateljica koja ističe kako učenike 1. i 5. razreda očekuju malo veće promjene zbog novih predmeta, no da se općenito puno toga baš i ne mijenja.
– Tu je predmet "Svijet i ja" za djecu koja ne idu na vjeronauk, priroda i društvo dijeli se na prirodoslovlje te društvo i zajednicu, a informacijske i digitalne kompetencije mijenjaju se u informatiku i to je jedino smanjenje s dva sata na jedan, no povećava se tehnička kultura na dva sata, a u sklopu toga ima i dio informatike. Bitno je da u tjelesnu i zdravstvenu kulturu ulazi učitelj zdravstvene i tjelesne kulture pa to više ne vodi učitelj razredne nastave. Ne znači to da učitelji razredne nastave nisu bili dobri u tome, no ovo je ipak nadogradnja – smatra ravnateljica, a kao jednu od najvećih prednosti ovog programa za Hrvatsku Kostajnicu izdvaja izvannastavne aktivnosti.
To vjerojatno nije, dodaje, tolika promjena u većim gradovima, no kod njih će se itekako osjetiti.
– Mi smo uvijek imali izvannastavne aktivnosti, ali bili smo ograničeni. Učenici putnici nisu mogli poslije nastave ostajati u školi. Naime, imamo učenike iz udaljenijih sela i oni kad po rasporedu odu autobusom kući nemaju baš mogućnost vratiti se na neku izvannastavnu aktivnost. S produžetkom njihova boravka u školi i oni dobivaju priliku više sudjelovati, a mi dodatno vrijeme za neke nove izvannastavne sadržaje – ističe ravnateljica Omerović Pužar činjenicu da je škola vrlo važno mjesto za mlade u malim sredinama koje nemaju druge institucije ili udruge koje bi okupljale mlade.
– U Hrvatskoj Kostajnici škola je praktički mjesto gdje se događa sve za djecu. Jedina smo škola, svi su tu na okupu, svi vršnjaci su zajedno. Imamo, doduše, Gradsku knjižnicu i čitaonicu, ali to nije dovoljno za potrebe djece i sve se svodi na neka druženja u parku, sjedenja za mobitelom i slično. Škola sve njih okuplja, pružamo mogućnost da se zadrže na okupu uz brigu i sadržaj, a usto će sada u školi sada dobiti i ručak. Dakle, nema ni žurbe ni brige roditelja – govori Medina Omerović Pužar.
Naime, u školi se cijelo vrijeme provodila jednosmjenska nastava uz jedan obrok. Dok je bila jedna kuharica, kombinirao se suhi i topli obrok, no sada su stvorene pretpostavke za dva obroka dnevno – jutarnji suhi obrok koji će djeca dobiti nakon prvih školskih sati te kasniji topli obrok. Obroci se dijele u dva puta jer blagovaonica nije dovoljno velika za sve, no uskoro će se i to promijeniti.
– U planu je dogradnja blagovaonice i kuhinje, i to upravo iz sredstava koje ćemo dobiti za eksperimentalnu nastavu – dodaje ravnateljica.
VEZANI ČLANCI
Naime, svaka je škola koja sudjeluje u eksperimentalnom programu, prije početka školske godine, u Ministarstvo slala svoje potrebe vezane uz uvjete za održavanje takve nastave. Kostajnička škola će ovu priliku iskoristiti i za rješenje dugogodišnjeg problema – uređenja sanitarnog čvora koji se nije mijenjao od 1970-ih godina.
– Na temelju tih zahtjeva i broja učenika, naša će škola dobiti 303.000 eura. Mogli smo taj novac upotrijebiti za sve za što ne treba građevinska dozvola. Konkretno, taj će novac kod nas ići na opremanje kuhinje za koju bismo kupili konvektomat i jednu peć te stolove za blagovaonicu. Pregradni zid napravit ćemo na dijelu gdje se djeci predaje hrana, pregradit ćemo i knjižnicu da je proširimo i renovirat ćemo WC koji je stvarno star. Napravit ćemo i jednu vanjsku učionicu. Uz, dakako, nabavu dodatne opreme za učitelje i kabinete koje do sada nismo imali, a sada smo osigurali prostorije za kabinete za učitelje – pojašnjava Medina Omerović Pužar.
No ono na što su neki upozoravali, a to je da se potrebni zahvati neće stići napraviti prije početka nastave, dogodilo se i u Hrvatskoj Kostajnici. Naime, radovi tek trebaju početi jer je sustav javne nabave takav da postupak traje, kao i sami radovi.
– Dobili smo te darovnice za osnovne stvari i voljela bih da dođete iduće godine na početak nastave pa da vidite kako će sve to izgledati tada u odnosu na sada – poziva nas ravnateljica koja i dodaje kako nije ista situacija u svakoj školi pa tako nisu ni potrebe svake škole jednake.
– Svaka je škola iskazala svoje potrebe. Kolegica iz škole u Popovači, recimo, ima posve novu školu pa je tražila klimatizaciju, no nama to nije došlo na red. Mi smo još daleko od toga, ali nadam se da ćemo i to nekada moći zatražiti. Ulagali smo mi i prije u školu, ali ovo je sada stvarno dobra prigoda. Pogotovo za manje sredine – napominje ravnateljica Omerović Pužar.
Dakle, sam objekt škole će u eksperimentalnom programu dobiti poboljšanja, roditelji za sada promatraju i ne vide probleme, a djeca su zadovoljna.
– Djeca su to sve prihvatila, nisam primijetila da je itko od njih rekao da im to nije dobro. Ili su, možda, i naviknuta da prihvate sve što im se kaže – dodaje ravnateljica koja smatra da je sam naziv programa, možda, doveo do neslaganja u javnosti i na društvenim mrežama.
– Mislim da to ide s krive strane sve. Nitko mi direktno nije rekao da je protiv, ali načula sam da ima nezadovoljnika – kao bolje da se dijete igra vani nego da je cijelo vrijeme u školi. No to je pogrešno. Ta pretpostavka je zbog toga što je sve pomalo i predstavljeno tim nesretnim nazivom – cjelodnevna škola – pa je ispalo da će dijete cijeli dan biti u školi. Pa će i učitelji biti cijeli dan u školi, što nije istina. Djeca će biti do dva sata duže, možda. A učitelji – čini mi se nimalo duže, osim ovih novih učitelja tjelesnog – smatra Omerović Pužar koja nam objašnjava i kako nijedan učitelj zbog nove nastave i eventualnog smanjenja sadržaja nekog predmeta neće izgubiti satnicu jer je Ministarstvo naložilo da cijelo vrijeme trajanja eksperimentalne nastave, a to je četiri godine, ravnatelji moraju osigurati učiteljima istu satnicu.
– Meni se stvarno čini da je taj otpor krenuo zbog tog naziva "cjelodnevno". No nama je obavezni dio do 14 i 15 sati. Nije to cijeli dan. A u javnosti se pojavio malo i politički otpor, ali ja tu razinu ne vidim u školi – zaključuje ravnateljica kostajničke škole.
Jedini nastavnici koji će sada sigurno dobiti više satnice jesu nastavnici tjelesne i zdravstvene kulture koji sada preuzimaju i učenike od 1. do 4. razreda zbog čega je škola dobila i suglasnost za jednog novog nastavnika tjelesne kulture. No to povećanje satnice nastavnik u ovoj školi jedva je dočekao.
– Da, u mom predmetu se sada puno toga promijenilo jer smo nakon dugo vremena dobili ono za što smo se borili, a to je da uđemo od prvog do četvrtog razreda i mislim da je to jako dobra stvar jer će djeca dosta napredovati, pogotovo u bazičnim sportovima – rekao nam je Željko Jambrović, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u Osnovnoj školi Davorina Trstenjaka kojeg smo zatekli dok je, iskoristivši još uvijek lijepo vrijeme, nastavu s učenicima nižih razreda izvodio u školskom dvorištu.
On cjelodnevnu školu vidi kao priliku za napredak djece.
– Svaki nastavnik tjelesne i zdravstvene kulture radi svoj plan i program prema svom osjećaju i onome što misli da je najvažnije za tu djecu. Ja preferiram bazične sportove, npr. atletiku i gimnastiku, dok plivanje, nažalost, ne možemo izvoditi jer nemamo mjesto za to u blizini, tek u Sisku. No i s ova dva sporta djeca u tom uzrastu, od 1. do 4. razreda, mogu koordinacijski najviše napredovati – dodaje prof. Jambrović kojeg smo pitali i za prve dojmove.
VEZANI ČLANCI
– Prve reakcije mislim da su dobre, djeca su to jako dobro prihvatila i ja sam s počeo sa školom atletike. Bilo je nekih laganih upalica mišića, no mislim da to sad dolazi na svoje i mislim da djeca to vole – uz osmijeh kazuje prof. Jambrović, dok učenici pokraj nas izvode vježbe zagrijavanja.
No, za razliku od profesora tjelesne kulture, neki drugi nastavnici u javnosti nisu iznosili pozitivne ocjene. I ravnateljica Omerović Pužar priznaje da su i u njezinoj školi njihove reakcije bile suzdržane.
– Nisu bili protiv, ali su s nekim oprezom prišli svemu ovome. No nije bilo odbijanja. Vjerujem da je to tako jer je sve ovo početak i zbilja nam je to svima bilo nejasno i pomalo zbunjujuće. I sada je tako, novo je, teško se uhodati i trebat će vremena jer je to zapravo eksperiment. Zato i traje četiri godine da se vidi što će se moći popraviti, poboljšati, itd. I sustavu je to novo, pa tako i nama. Na našem iskustvu će se to razvijati, mijenjati i poboljšavati gdje treba – smatra ravnateljica.
Gradonačelnik Hrvatske Kostajnice Dalibor Bišćan (HDZ) smatra da je eksperimentalni program prilika za kostajničku školu koja je sada dobila priliku da se doradi i uredi.
– Tristo tisuća eura je veliki novac za jednu osnovnu školu, pa i veću nego što je OŠ Davorina Trstenjaka. Dosta će se moći popraviti jer dosad nije bila dobra financijska situacija. Mogućnosti su bile ograničene pa se u tim okvirima i radilo. Uz taj eksperimentalni program ide i energetska obnova škole i vjerujem da će to sve biti samo bolje – rekao je gradonačelnik ističući kako je grad i do sada pomagao školi.
– Mislim stvarno sve najbolje o ovome, možemo sad tražiti mane, ali mislim da, ako se gleda dobronamjerno, njih nema. Možda je i taj naziv "eksperimentalno" malo nesretan jer se to sve događa u istoj školi, isto je osoblje, isti nastavnici, praktički isto obrazovanje. Samo se može iskoristiti prilika za opremanje škole i dodatno obrazovanje djece, a roditeljima olakšati svakodnevicu. Imamo sada opet dva razreda prvašića, potreba je za duljim boravkom djece u školi, a ovo nije samo puki boravak u školi, tu je stručni nadzor, učenici su tjelesno aktivniji, uz knjigu i prijatelje, to je svakako prednost – smatra Dalibor Bišćan koji ističe da se smanjuje vrijeme između završetka nastave i završetka radnog vremena roditelja tijekom kojeg je većina školaraca ostajala sama.
– Vjerujem da im je to vrijeme sada ispunjeno puno kvalitetnije – zaključuje gradonačelnik Hrvatske Kostajnice.
– Ta opcija bi meni, u vrijeme kada su moja djeca bila mala, puno koristila – napominje i ravnateljica Medina Omerović Pužar koja ima dva sina.
– Oba sina bila su mala, a kad je jedan krenuo u školu, ja sam morala plaćati dadilju, a radila sam u školi i realno imala kraće radno vrijeme. Nisam ja radila izvan Kostajnice i ne znam što. Nekad sam dolazila u 12 i 15 doma, nekad u pola jedan, nekad kasnije, ali morala sam plaćati dadilju koja bi dočekala dijete u pola 12 ispred škole jer nemaju svi baka-servis, nemaju svi te mogućnosti. E sad, zamislite da radite do 16 sati ili izvan Hrvatske Kostajnice, a takvi su danas gotovo svi roditelji. Ovo bi meni nekoć bio spas, a vjerujem da je i njima – napominje ravnateljica koja smatra kako će ta mogućnost nekim mladima olakšati odluku da ostanu u Hrvatskoj Kostajnici, da se ne sele drugdje gdje postoji opcija za brigu o djeci za vrijeme dok su roditelji na poslu.
– Prvog dana škole meni je bilo drago vidjeti i mnoge bivše moje učenike kako dovode djecu u školu. Mene veseli da su oni odlučili ostati u Hrvatskoj Kostajnici jer, tko upiše dijete u prvi razred, uglavnom je odlučio ostati. Mislim da je Hrvatskoj Kostajnici ovo jako dobro došlo, ali ne ulazim u situaciju u većim gradovima gdje škola ipak nema takav društveni značaj kao u manjoj sredini – zaključuje Medina Omerović Pužar.
