Troje ustavnih sudaca, Andrej Abramović, Sanja Bezbradica Jelavić i Lovorka Kušan, nastavljaju svoj performans u kojem od Ustavnog suda rade cirkus. Nevjerojatno je da ucjenjuju većinu u Ustavnom sudu, uvjetuju predsjedniku suda preko medija izmjenu dnevnog reda sjednice ako želi da i oni dođu na sjednicu, i javnost baš za predmete koje su inicirali SDP i Možemo!, koji vode koordinirane političke akcije podržavajući bunt troje sudaca i rad krnjeg sastava unatoč očitom bojkotu. Parafrazirajmo troje sudaca, koja je pravna osnova njihova ponašanja? Drže da im je sve dopušteno i da je njihovo beskompromisno zalaganje za najstrože mogućim formalnim uređenjem tonskog snimanja sjednica i sastanaka Ustavnog suda za interne potrebe, i to radi pukog utvrđivanja vjerodostojnosti zapisnika sa sjednica i sastanaka koje su prethodno sami doveli u pitanje, važnije od stava većine od sedmero sudaca. I da je upravo to što oni rade u interesu građana čije ustavne tužbe zbog tog njihova inata ostaju neriješene. Kako smo i predvidjeli u najavi jučerašnje sjednice, inzistirali su da i ta sjednica bude održana po njihovim uvjetima, bez snimanja, a i da su pristali na kompromisno sastavljeni dnevni red, inzistirali bi da se pravila o tonskom snimanju donose Poslovnikom (s 9 glasova) koji se bez njih ne može mijenjati, a ne Pravilnikom (7 glasova).
Pravosuđe ne bi trebalo biti obiteljski posao da djeca naslijeđuju roditelje na svojim pozicijama. Pravosuđe bi trebalo biti neovisno od politike jer pravda nema politički predznak, dok je god pravosuđe u rukama politike ono je pristrano i manipulativno. Nevjerojatno je da ekipa koja je pokrala milijune dobila rad za opće dobro koje su onda negdje otkupili za 400 eura da se ne moraju pojavljivati, ovo nije normlano i ovo je za svaku osudu!